Boris Tadić: Samo smo Đilas i ja pobeđivali SNS 1Foto: Fonet/ Marija Đoković

Stvara se utisak u javnosti da je rešenje u našim ostavkama.

Moja ostavka na mesto predsednika SDS rešila bi samo to da bi Vučić u opoziciji ostao bez još jednog protivnika koji je uspevao da pobedi njegovu političku opciju. Međutim, istina je da Vučić i njegova stranka nikada nisu uspeli da pobede ni mene na nivou Republike, ni Đilasa na nivou grada, dok god smo imali jake stranačke strukture iza sebe. Jedino čega se on plaši je upravo povratak u takve okolnosti, jer je i 2012. došao na vlast uz pomoć lažnog istresanja džakova, preuranjenih čestitki iz Brisela, kampanje belih listića, obećanja amnestije hiljade kriminalaca, što su podržale i desetine hiljada birača članova njihovih porodica, kao i naše stranačke istrošenosti višegodišnjom vlašću u najtežim ekonomskim i međunarodnim okolnostima. Uz sve te olakšavajuće okolnosti jedva su nas pobedili za manje od dva odsto“, kaže za Danas Boris Tadić, predsednik Socijaldemokratske stranke Srbije i nekadašnji predsednik Srbije i DS. On ovako odgovara na pitanje da li će podneti ostavku nakon poraza na beogradskim izborima, dodajući da je nemoralno otići u zaštićeni mir i ne boriti se protiv nemoralnog sistema.

* Optužuju vas da ste glavni krivac za nastajanje Vučića i SNS i situaciju u kojoj se Srbija nalazi.

– To naravno nije istina. Dakle, da vas informišem stoti put, SNS je osnovao Nikolić svestan da mora da se distancira od Šešelja i prihvati evropsku politiku da bi bi se konačno dokopao vlasti. Zato danas i živimo u državi koja je formalno na evropskom putu, a da na tom putu ne srećemo nijednu evropsku vrednost.

Politika za koju smo se borili ceo naš politički život postala je pod Srpskom naprednom strankom plašt pod kojim se izdaju naši nacionalni interesi, instrument vlasti nekolicine i njihovih tajkuna, a demokratija je transformisana u jednostranački autokratski sistem. Ta politika iz koje je nastala SNS postoji decenijama pre mog dolaska na vlast i svakako je ja nisam stvorio. Moj jedini odnos sa tom strankom, koji god naziv nosila, jeste da sam se ceo svoj politički život borio protiv nje, kao i danas. I više puta sam je pobeđivao.

* Za šest godina rejting SNS je skočio, a vi ste pali na nešto više od dva odsto.

– Naravno da je Vučić od 2012. radio na tome da učini sve da ne dođe opet do okolnosti u kojima bi kandidati koji su ga pobeđivali imali iza sebe takve stranačke strukture. On se ionako od dolaska na vlast ponaša i govori kao da je i dalje opozicija i već neverovatnih šest godina i dalje smenjuje bivšu vlast. Eto, time bi je konačno smenio i vladao nesmetano autokratski uz neiskusne protivnike koji ga nikada nisu pobedili. Novi ljudi u politici ne mogu postati lideri ustoličenjem ili prostim povlačenjem prethodnih lidera, već pobedom u borbi za to mesto.

* Kažete da Vučiću odgovaraju ljudi bez iskustva, da li pri tom mislite na Đilasa, Jankovića, Jeremića, koji su ipak osvojili skoro 19 odsto glasova?

– Ne mislim pre svega na njih, uostalom Đilas je pobeđivao Vučića na gradskim izborima i to je pored mog, praktično jedino pobedničko iskustvo koje je građanska opozicija imala, sve ostalo je bio spisak dobrih namera bez ikakvog efekta. Mislim na mnoštvo lista među kojima ima i ljudi sa veoma iskrenim motivima, ali koji nisu prekaljeni u borbama koje često liče na politički zverinjak i koji su Vučiću lak plen. Nekorisno i iracionalno je trošiti ljude i energiju društva na napore koji učvršćuju postojeću vlast. A Jankovićev i Đilasov rezultat su vrhunac u ovim okolnostima, ali i jasan pokazatelj da taj vrhunac nije dovoljan za pobedu.

* Zašto smatrate da bez političkih stranaka nema pobede nad Vučićem. Šta je potrebno da bi se Vučić pobedio?

– Da bi pobedili ovakav autoritarni politički sistem potrebno je stvoriti stranačku protivtežu tome. Vučić pre svega pobeđuje uz pomoć stranačke mašinerije, a sve druge poluge su mu samo pomoćno sredstvo. Bez infrastrukture kojom bi se spustila poruka duboko u društvo preko opštinskih i mesnih odbora nije moguće izvršiti potrebnu mobilizaciju birača. Međutim, ovaj režim ne mogu pobediti ne samo pokreti i ad hoc pojedinci, nego ni postojeće stranke kroz samostalni nastup na izborima. Skriveni apsurd demokratije je da kada postoji mnoštvo srodnih, čak i relativno jakih stranaka, koje nastupaju odvojeno, one zakonomerno pretvaraju ključni strateški cilj borbe za vlast u borbu za prvo mesto u opoziciji. To u suštini predstavlja borbu za bolju kabinu na Titaniku. Zato je danas ključno formiranje saveza svih stranaka građanske demokratske orijentacije koje bi udružile sve resurse i definisale programska načela i strateške operativne ciljeve, koji jedino mogu pobediti ovako pozicioniranu vlast. Uostalom, samo tako smo i u prošlosti pobeđivali ovakve sisteme. Neshvatljivo je da danas 2018. govorimo o tome kao da nemamo prethodno iskustvo.

* Zagovarate ujedinjenje opozicije. Ima li zainteresovanih ili ćete ponovo čekati najavu parlamentarnih izbora da o tome pričate?

– Još u izbornoj noći sam rekao da je potrebno odmah krenuti u projekat stvaranja saveza srodnih stranaka. I pre i nakon izbora sve vreme razgovaram sa drugim opozicionarima o tome. I ovom prilikom pozivam sve bivše lidere DS, ali i druge ideološki i vrednosno srodne protivnike Vučićeve vlasti da sednemo za sto i dogovorimo operativni plan i da ne čekamo poslednji trenutak pred parlamentarne izbore.

* Mislite li da je Vučić bar u jednom u pravu da se izbori ne dobijaju na Tviteru, već odlaskom među ljude?

– Tačno je da društvene mreže nisu dovoljne za efikasnu komunikaciju stranaka sa biračima. Međutim, dok Vučić upućuje takvu kritiku opoziciji on licemerno prećutkuje da je izvršio potpunu medijsku blokadu i satanizaciju opozicije, kao i finansijsko sakaćenje stranaka pod izgovorom budžetske štednje, tako da stranke nemaju dovoljno resursa za terenski rad. Paralelno sa tim, Vučić sa ogromnom finansijskom i medijskom dominacijom i zloupotrebom državnih resursa iscrpljuje opoziciju uzastopnim izborima i svaki put je u infrastrukturnom i materijalnom smislu u ogromnoj prednosti u odnosu na sve opozicione stranke zajedno. To je kao kada u ringu iz runde u rundu vezujete protivniku ruke i noge, a potom se hvalite istorijskim pobedama nad njim. Tu nema nikakvog viteštva, ni demokratije – to je obični politički i ljudski kukavičluk.

* Narod vas je ipak kaznio.

– Nisu građani nikoga kaznili, već glasali za one koji su do juče bili u DS i kojima su poklonili poverenje baš spram rezultata koje su ostvarivali u toj stranci. Ključ poraza opozicije je upravo u tome što su ti pojedinci nastupali vanstranački i u takvim okolnostima nisu iza sebe imali stranačku infrastrukturu koja bi im omogućila pobedu, a stranke bez takvih kandidata nisu uspele da privuku dovoljan broj glasova. Vučić pod izgovorom mera štednje od 2014. finansijski uništavao stranke, a pod medijskom blokadom stranke ne uspevaju da se efikasno obrate javnosti, tako da je sve to dovelo do lošeg utiska o radu stranaka. I zato su se građani prirodno okretali prema nestranačkim pojedincima, nadajući se da je možda u njima rešenje.

* Neko je ipak kriv što je vaša koalicija ostala daleko ispod cenzusa.

– U okolnostima medijske blokade i grešaka u strategiji kampanje, nismo uspeli da dovoljno približimo građanima da su ovi izbori bili borba za sprečavanje stvaranja autokratskog jednostranačkog sistema. Naši glasači su s pravom bili u konfuziji iz više razloga – postojanje više kandidata proisteklih iz iste stranke, više opcija koje traže poverenje na osnovu istih zajedničkih rezultata, činjenica da nije došlo do ujedinjenja iako je jasno da je to bio jedini način za pobedu. U takvim okolnostima neki su otišli u apstinenciju, a neki su glasali za kandidata za kog su smatrali da ima veće šanse, a bez jasne svesti da je to u ovim okolnostima značilo pad višestranačke demokratije ispod cenzusa. Jasno je da se samo stranke mogu suprotstaviti vlasti čoveka iza koga stoji stranačka mašinerija jednaka po obimu SKJ. Zato sam sve vreme pozivao na ujedinjenje, a kada do toga nije došlo, odlučili smo da podržimo stranke, a ne pojedinca. Nažalost, najveći deo opozicije ne uspeva da razume da je potrebno izgraditi stranački sistem sposoban da se suprotstavi vladajućem. Na to upozoravam još od 2014. godine kada sam na GO DS predlagao reforme koje bi ojačavanjem DS stabilizovali politički sistem. Rukovodstvo stranke je to odbilo i sada smo tu gde smo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari