Tadić: Svi ministri su manje ili više nagrađeni za neki kriminal 1Foto: FoNet/ Ognjen Stevanović

Uglavnom ne delim nijedno Vučićevo mišljenje, pa ni to da bi za Srbiju bilo bolje da je pobedio Tramp na predsedničkim izborima  u SAD.

Za Srbiju je manje više irelevantno ko je pobedio, jer politiku SAD prema Srbiji i kosovskom pitanju bilo koja promena na mestu predsednika SAD samo delimično može korigovati, u jednom ili drugom pravcu. Tako i u ovom slučaju to da li je predsednik Tramp ili Bajden poziciju SAD prema kosovskom pitanju može korigovati eventualno samo u formi, ali ne i u suštini – kaže u razgovoru za Danas Boris Tadić, lider Socijaldemokratske stranke i bivši predsednik Srbije.

* Drugi put zaredom predsednik Srbije imao je pogrešnu procenu ko će pobediti u Americi. Mogu li nas te loše procene koštati dodatno, s obzirom da nam Bajden i nije baš naklonjen?

– Od toga ko je na mestu predsednika Sjedinjenih Američkih Država, za odnos prema Srbiji je mnogo bitnije to što je Vučić opet učestvovao u predizbornoj kampanji gubitnika. Vučić je po drugi put imao lošu procenu, a uzeo direktno učešće u kampanjama. Podsećam da se pred prošle predsedničke izbore u SAD hvalio vlastitom pameću zbog učešća u kampanji Hilari Klinton i samouvereno se busao da će se to tek nakon izbornih rezultata videti. Eto, videlo se i tada i sada. Te loše procene osim što su po sopstvenom Vučićevom priznanju pitanje „pameti“, zvaničnu Srbiju stavljaju u poziciju da ne iz nule, već iz minusa, ponovo gradi odnose sa novom administracijom.

* Da li ste shvatili ko su ti „mali miševi“ koji se ulizuju Bajdenu, kako tvrdi predsednik Vučić, za razliku od njega, koji će, kako kaže, Srbiju ostaviti pobedničku, a ne udvoričku?

– Poslednja slika Vučića u Vašingtonu sa Trampom svakako nije pobednička, već upravo ponižavajuća i udvorička. Tako da Vučić pričom o miševima samo hrabri sebe, baš zbog toga što očigledno sa hrabrošću ima bazični lični problem. Jedna od njegovih glavnih propagandnih tehnika je zamena teza, pa tako i sve svoje slabosti svakodnevno pripisuje svojim političkim protivnicima. U tom smislu Vučić upućujući uvrede opoziciji i iznoseći svakodnevno laži na račun bivše vlasti, govori uvek o sebi i svojoj vlasti. I odraz u tom izvrnutom ogledalu je, paradoksalno, jedino mesto Vučićeve iskrenosti. On je jedino iskren u svojim strahovima od gubitka vlasti i svesti o tome šta ostaje iza te vlasti.

* On tvrdi da se ne plaši i poziva te „male miševe“ da ga „ubiju“ dok istovremeno premijerka u svom ekspozeu poziva sve da čuvaju život predsednika Srbije.

– Era vlasti Vučića i SNS-a je ispunjena tragikomičnim infantilizmima i slikovitim budalaštinama, baš kao da živimo svaki dan u Top listi nadrealista. Meni je strašno što moram da primetim da takve halucinacije o „miševima koji ih napadaju“ imaju uglavnom ljudi u posebnim psihičkim stanjima, poput delirijum tremensa. Kažem da je strašno, jer je to čovek koji je na čelu države i kao njen predsednik bi morao da počne da vodi računa o tome šta govori, imajući u vidu da svaka reč šefa države može da zatruje i razori javni prostor. Vučić jedan dobar deo društva već drži u tom delirijum tremensu. On se tim socijalnim poremećajem, nastalim usled opijanja masa lažima i ispiranjem mozgova, hvali kao sopstvenim „legitimitetom“. I to istorijskim.

* Zašto kažete da nova vlada, koju je predsednik Srbije ograničio na manje od dve godine, ima „nušićevsku dimenziju“?

– Kako drugačije okarakterisati vladu koju vodi poluusmena Ana Brnabić, u kojoj zaova zameni šurnjaju, a Vulin Stefanovića, i u kojoj su manje više svi ministri nagrađeni za po neki kriminal? A onda svi uglas poruče „najbolji smo u Evropi“, i to po svim parametrima – od korone do BDP-a, diveći se pri tom neronskim vizijama Aleksandra Vučića. Zbog toga bi bilo još bitnije da i opozicija nema nušićevsku dimenziju i da ne liči na Nušićevu „Ožalošćenu porodicu“, koja samo zakukava nad izbornim uslovima, već da se organizuje i bori svom snagom i mudrošću protiv vučićevske pošasti.

* Koliko je loše što ćemo ponovo imati spojene predsedničke i parlamentarne izbore i kome je to potrebno?

– Spajanje izbora je održivo, a često i najracionalnije rešenje, samo u demokratijama u kojima postoje slobodni izbori. U ovakvom autoritarnom sistemu to je jako opasno i odgovara samo Vučiću. Ovo nije spajanje demokratskih izbora, već spajanje katastrofalnih efekata i posledica brutalne populističke prapagande. Svrha spajanja u ovom slučaju nije smanjivanje troškova, već maksimiziranje efekata kulta ličnosti i pritiska na ucenjene birače.

* Šta očekujete od međustranačkog dijaloga pod pokroviteljstvom  EU?

– Poučen iskustvom, ništa epohalno. Dok god se Evropski savet i Evropska komisija sa svojim izvršnim nadležnostima ne usaglase o katastrofalnom stanju demokratije u Srbiji i slanju specijalnog izaslanika za rešavanje tog problema, mala je šansa da dođe do promene normalizacije izbornih uslova u Srbiji.

* Da li je moguće da parlament moderira međustranački dijalog, kako to tvrdi predsednik parlamenta Ivica Dačić, koji istovremeno tvrdi da je opozicija „prazna vreća“?

– Elementarne logika nam poručuje da ne može parlament, koji čine samo predstavnici vlasti, da bude moderator u dijalogu te iste vlasti i opozicije. A pogotovo ne sa predsednikom parlamenta koji još nije započeo svoj mandat, a već je počeo da ovako primitivno vređa opoziciju.

* Da li ste spremni na dijalog i sa Gordanom Čomić, novom ministarkom za društveni dijalog, i da li ste iznenađeni njenom odlukom da uđe u Vučićevu vladu?

– Ja ne vidim o čemu bi se mogao voditi dijalog sa Gordanom Čomić, jer nakon što je od borca protiv ovog režima postala deo režima, njoj je očigledno prvenstveno potreban „unutrašnji dijalog“ druge vrste. I u tome se ne slažem sa Lečićem, koji je pozdravio tu mogućnost. Međutim, opozicija bi morala biti jedinstvena i po ovom pitanju, tako da bi to trebalo prodiskutovati na nivou cele opozicije. Ukoliko do takvih razgovora unutar opozicije dođe, ovo će biti moj stav, ali ću uzeti u obzir i značaj toga šta će podržati većina.

* Vi ste inicirali dijalog unutar opozicije da bi razradili neke teme o kojima će se razgovarati u tom međustranačkom dijalogu. Međutim, kako prolazi vreme, čini se da se osipa broj onih koji učestvuju u tim razgovorima?

– To su za sada samo neformalni susreti predstavnika opozicije, pa se u tom smislu ni ne može govoriti o osipanju ili ojačavanju. Broj prisutnih se menjao od sastanka do sastanka, a u novonastalim epidemiološkim okolnostima i zabranama okupljanja, verovatno će nastavak razgovora biti organizovan putem video-linka.

* Te razgovore koje ste pokrenuli gotovo na startu napustila je Udružena opozicija Srbije. Može li ovako razjedinjena opozicija spremno da dočeka april 2020. i nove izbore?

– Na prvom sastanku koji sam ja organizovao, predstavnici UOS-a su bili prisutni. Zašto nisu dolazili na sledeće je pitanje za njih. U svakom slučaju UOS je dobrodošao na svaki od tih sastanaka. A odgovornost za okupljanje opozicije nije i ne može biti na onima koji se okupljaju, već na onima koji to odbijaju. U tom smislu, čak i ukoliko bi bio mali broj onih koji su spremni da sednu za zajednički sto, to nije njihov poraz, već poraz cele opozicije koja samo zajedničkim snagama može dovesti do promene.

* Opozicija često tvrdi da je Vučić potreban Evropskoj uniji zbog Kosova. Koliko hapšenje Tačija i njegovih saradnika iz OVK može da uspori pregovore Beograda i Prištine o sveobuhvstnom sporazumu?

– Naravno da hapšenje Tačija i njegovih saradnika iz OVK može da uspori pregovore koji suštinski zavise i od legitimiteta prištinskih pregovarača. Međutim, sasvim drugo pitanje je da li bi Srbija uopšte trebalo da prihvati sveobuhvatni sporazum na način na koji su ga predložili nemački parlamentarci i do sada pregovarali Vučić i Dačić. Uvek sam zagovarao jasne crvene linije i one su u vreme mog mandata uvek bile jasno označene i javno poznate. Tokom ove vlasti su te moje linije odavno pređene, a šta su njihove linije i da li ih uopšte imaju nije poznato, jer od ove vlasti za osam godina nismo čuli nijedan jasan plan. I u tom slučaju se Vučić služi pomenutom zamenom teza optužujući prethodnike da nisu imali plan, a zapravo su on i Nikolić jedini predsednici od kojih smo od planova čuli samo gromoglasne najave i zamagljene obmane.

Oproštaj od Amfilohija

* Na društvenim mrežama oprostili ste se od mitropolita Amfilohija oslovljavajući ga sa „dragi prijatelju“. Niste međutim otišli na sahranu, dok je to učinio Vučić, koji nije bio baš u najboljim odnosima sa Amfilohijem?

– Sa mitropolitom sam se neretko razilazio po mnogim pitanjima, ali smo uvek na prijateljski način govorili i o onome u čemu se nismo slagali. Vučić je odlazak na sahranu iskoristio za vlastitu političku promociju, na način koji je često bio s one strane pristojnosti s obzirom na povod zbog koga je otišao. Većinu vremena je davao intervjue i izjave za medije, čak i tokom opela, hvaleći se pri tom svojim „istorijskim uspesima“, a usput je stigao da svrati i na sahranu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari