
Vujović u ostavci, između ostalog, navodi da je navršeno četiri godine od njegovog prvog imenovanja za ministra u Vladi Srbije.
On je dodao da su u vreme njegovog mandata ostvareni merljivi rezultati koji uključuju makroekonomsku stabilizaciju, fiskalnu konsolidaciju i definisanje
strukturnih reformi neophodnih da se ovi rezultati, priznati u zemlji i inostranstvu, trajno održe.
“Mislim da su u uslovima demokratije četiri godine razuman rok da se čovek pokaže na javnoj funkciji i zato bih želeo da se iz porodičnih, ličnih i profesionalnih razloga povučem sa funkcije ministra finansija u Vladi Srbije”, naveo je Vujović.
On je dodao da je ostavka neopoziva, ali da je spreman da u savetodavnom statusu aktivno pomaže timu u Vladi Srbije i Ministarstvu finansija da uspešno nastavi započete reforme i procese evrointegracija.
Vujović je ostavku, koju je parlamentu prosledila premijerka Ana Brnabić, potpisao 27. aprila ove godine.
Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa
U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.
Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.
nadam se da će premijerka srbije naći pravo rešenje što se tiče ministra finasija
Hoćeš reći da će da aminuje ono što joj veliki Manitu bude rekao ?!?
Ne znam zašto se pravi fama od mera finansijske konsolidacije, čak im se tepa, kada je otvorenom pljačkom jednom stvorena vrednost oteta od vlasnika i korisnika, penzionera i radnika u javnom sektoru, te nakon malignih devedesetih dodatno osakaćen život pojedinaca i porodica u Srbiji.
Šta sledi ?
Sledi dalje preotimanje i komadanje ove, već stečene i otete vrednosti od strane vlasti pod izgovorom unapređenja krvne slike javnih finasija i privrede. Finansiranje plata radnika u ino kompanijama, davanje novca za auto puteve na KIM i u R. Srpskoj, bacanje novca u oronula javno i javno komunalna preduzeća, te u još nezapamćenu seriju izbora na svim nivoima. Drugim rečima, sledi preraspodela već stvorenog novca u korist investitora, moćnika i armije botova na uštrb stanovništva koje odlazi iz Srbije ili nedostojanstveno umire, zadužujući se, preturajući po kantama i proseći.
Ne bih plakao nad Duškom, jer je činovnik pribegao najlakšem delu posla na najogavniji način i po tome će ostati upamćen. Drastično je umanjio prihode stavništva, gotovo ništa od mera nije primenio na smanjenje ogromnjih troškova privrednih mamuta, a posledice će biti dugoročne, što likovi iz devedesetih jedino umeju da rade. Ako je i prepakivao javni dug, do novca je mogao do dođe na druge, možda teže, ali ljudskije načine. Ostaće upamćen i od strane bankarskog sektora namakavši mu nezapamćn prihod od ojađenog stanovništva, mahom dedovinu.
Jedino krivlji od Duška su političari koji su ga unajmili.