Dalje i više je samo Tokio 1Foto: OSS

Pod svodove hale u Jokohami između italijanske i kineske ponosno se u subotu popodne uzdigla srpska zastava, simbolično pokazujući da su se naše gracije popele na svetski odbojkaški krov.

Nedosanjane visine dotakle su odbojkašice Srbije u Japanu nakon što su pobedom u finalu nad Italijom (3:2) postale, prvi put u istoriji, svetske prvakinje. Srpska reprezentacija je zapravo tek sedma u istoriji ženske odbojke koja je uspela da „pokori“ planetu: nakon srebra 2016. na Olimpijskim igrama, zlata na Evropskom prvenstvu 2017. osvajanjem identičnog odličja u subotu u Jokohami naše gracije su nekako i naznačile da bi ciklus trebalo da bude zaokružen pohodom na zlatno odličje na Olimpijadi 2020. u Tokiju.

U samo tri nedelje izabranice selektora Zorana Terzića odigrale su čak 13 utakmica, zabeleživši skor 11-2. Porazi od Japana i Holandije dogodili su se u trenucima kada je već bilo jasno da se Srbija plasirala na Fajnal-siks. Terzić je na tim mečevima smišljeno odmarao Tijanu Bošković, koja je u polufinalu protiv Holanđanki i u finalnom duelu sa Italijankama podnela najveći mogući teret. Sam prosek od nekih 140 skokova za korektorku u duelu od pet setova, jasno pokazuje na stepen pripremljenosti Boškovićeve, koja je protiv Italijanki prošla većinu teških lopti na postavljen blok i rasejan prijem.

– Prevelika sreća, naš veliki san koji smo sanjali koliko već godina i dosanjali smo ga konačno… Sve pomalo izgleda i normalno iz te perspektive, nije tako velika doza sreće u prvi mah kako smo mislili, ali treba sačekati par dana da se slegnu sve emocije – smiren je i staložen bio je selektor Terzić, koji je na klupi reprezentacije od 2002.

Kada je 2006. osvojena bronza na Svetskom prvenstvu (takođe pobeđena Italija u meču za treće mesto) moglo se naslutiti da u OSS postoji plan i sistem rada dovoljan za vrhunske domete. Aleksandar Boričić je Terziću bio mentor još u Crvenoj zvezdi, a sličan odnos gradili su sve ove godine i u reprezentaciji. Maestralno su selektirali ekipe, pravili smene generacija, uspevši da pronađu možda i dva najveća talenta u istoriji naše ženske odbojke rođene i odrasle u BiH: Brankicu Mihajlović i Tijanu Bošković. Povratkom Maje Ognjenović upravo za Svetsko prvenstvo u Japanu, njih dve su 2014. odnosno 2012. popunile najosetljivija mesta u reprezentaciji: korekcija i prijem, čime je stvoren osnov za najplodonosniju smenu generacije, koja je samo u poslednje tri godine osvojila srebro na OI i zlata na Evropskom i Svetskom prvenstvu.

– Pokazalo se da smo dovoljno jaki da pobedimo bilo kog protivnika. Svaka čast devojkama, one su te koje su naporno trenirale, pobeđivale, imale zajedništvo… Prvakinje su sveta i dalje nema! – najvažnija je poruka sjajnog selektora Terzića, inače „rođenog“ teče Novaka Đokovića.

Odbojkašice su sinoć stigle iz Japana u Srbiju, a danas će im biti priređen svečani doček u Beogradu. Organizovan će biti ispred Starog dvora, od 18 časova biće priređen muzički program u čast svetskih šampionki, a onda će od 19 sati one izaći na balkon Skupštine grada.

Dugačak i težak put

Tijana Bošković proglašena je za najkorisniju igračicu na Svetskom prvenstvu u Japanu: „Stvarno smo ponosni, ovo je bio veoma jedan dugačak, nimalo lak put. Bilo je mnogo uspona i padova i drago mi je da smo na kraju pobednici“, samo je u kratkim crtama Boškovićeva pokušala da objasni koliko su težak put prošle naše gracije do prilike da osvoje zlatnu medalju.

– Mnogo smo srećne. Zaista je bilo naporno prvenstvo. Finale je bilo pravo i drago mi je što smo mi pobednice. Ovo je istorijski trenutak i svi treba da budemo srećni zbog toga – podvukla je fenomenalna Brankica Mihajlović.

Sjajne partije pružila je Stefana Veljković tokom šampionata, pogotovo u polufinalu i finalu: „Igrale smo zverski u polufinalu, najbolje ikada, posle toga nismo dobro ni spavale, jele… Pozitivna trema je bila sveprisutna i uzdrmala nas je. Utakmica je bila nikad teža u životu, Italijanke su igrale fenomenalno, poručila je Veljkovićeva.

Kada se povredila Bojana Milenković (pokidala ligamente kolena), još u prvoj grupnoj fazi, odgovornost na prijemu preuzela je Bjanka Buša, koja je bila najopterećenija u tom segmentu igre i tokom samog finala sa Italijankama. Grešila je, popravljala se, uz podršku saigračica lakše je prebrodila teške momente, naročito u petom setu finala kada je u navratima vezala po dve greške. „Mnogo smo srećne i zadovoljne. Zasluženo smo postale šampionke sveta. Drago mi je što sam deo ovog tima. Dokazale smo da smo najbolje na svetu“, poručila je rođena Vrbaščanka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari