– Prema podacima Hrvatskog helsinškog odborau operaciji Oluja život je izgubilo 677 ljudi. Na publikaciju tog odbora „Vojna operacija Oluja i poslije“ poziva se u predgovoru knjizi hrvatskog istoričara Davora Marijana „Oluja“ (2009) Ante Nazor, direktor Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata pa kaže: „U interesu povjesne istine je i da se konačno utvrdi koliko su nečasnih djela (ubojstva civila i zarobljenika, te paljenje kuća) nad srpskim stanovništvom na području zahvaćenom Olujom počinili pripadnici oružanih snaga ili civili na hrvatskoj strani, koliko pripadnici Armije BiH, a koliko sami pripadnici srpskih oružanih formacija ili civili na srpskoj strani“.
Od avgusta 1995, kad se dogodila operacija Oluja, do danas izrečena je u Hrvatskoj jedna (dakle 1) pravosnažna sudska presuda za zločin koji se dogodio u Oluji i to onaj koji se dogodio u Mandićima, kaže za Danas Vesna Teršelič, iz Udruženja Dokumenta, Zagreb. Nije zbog toga bilo masovnih javnih protesta, niko nije smenjen, a taman da je zbog toga nečija bezbednost bila ugrožena. A zato što je navodno ugrožena bezbednost građana Hrvatske koji su sarađivali na dokumentarnom filmu „15 minuta-zločin u Dvoru“, RTS je izašao u susret danskom producentu i odložio za utorak uveče najavljeno (ponovljeno) emitovanje tog filma na svom kanalu.
Prema nepotvrđenim hrvatskim izvorima film, koji je već prikazivan,prerađuje se, da bi tako prerađen bio prikladan za prikazivanje pred hrvatskom, a posebno veteranskom publikom. U tom filmu danski pripadnici UNPROFOR-a tragajući za izvršiocima masovnog zločina u Dvoru na Uni tragaju za svojom 8.avgusta 1995. izgubljenom savešću. Hrvatski audiovizuelni centar (HAVC) odobrio je za sufinansiranje tog filma 250.000 kuna, a HRT je autorima odobrio popust od 70 odsto na cenu korišćenja svojih arhivskih materijala. Pošto su dali hrvatske pare, a nisu pazili na sadržaj filma, sad se traži da u ove dve hrvatske institucije lete glave. Pošto je ta operacija na HRT ionako u toku, film je lepo iskorišćen za međusobne obračune zaposlenih i(li) bivših zaposlenih u toj kući, dok se šef HAVC Hrvoje Hribar (zasad) drži, smešno adresirajući navodnu krivicu na druge.
Jedino što niko ne spori je da su u Dvoru na Uni ubijeni štićenici penzionerskog doma i psihijatrijskog odeljenja – osam srpske i jedna žena hrvatske nacionalnosti – evakuisani u to mesto u Hrvatskoj 4.avgusta kad je počela operacija bombadovanja Petrinje. Ubistvo se dogodilo pred očima danskih pripadnika UNPROFOR-a čiji šef navodno nije imao mandat da interveniše. S obzirom na to da se radi o nemoćnim osobama, borba da se njihova smrt stavi na teret nekoj drugoj strani je razumljiva. U filmu se prikazuje i snimak lica u uniformama koji su načinili danski vojnici i elaborira da su u okolini mesta zločina bile srpske i hrvatske snage, i kako su još pre nekoliko meseci shvatila nekolika udruženja hrvatskih branitelja, insinuira da su zločin mogli počiniti samo pripadnici Hrvatske vojske. Ni malo manje nije branitelje razgnevila činjenica da se u filmu pojavljuju general Mile Novaković i šef udruženja Veritas Savo Štrbac, po sadašnjoj oceni iz Hrvatske, čisti propagandisti sa srpske strane.
Čak i komentatori zgroženi nad pokušajem da „braniteljski pretorijanci smjenjuju ili imenuju šefove kulturnih ustanova i kroje repertoar“ film ocenjuju kao „politički neizbalansiran i sporan“ (Jurica Pavičić, Jutarnji list). Bukvalno do pre neki dan viđeniji novinari u Zagrebu su ovu novinarku uveravali da se portal dnevno.hr među tamošnjim novinarima ne smatra za medij, a sada ga je novopostavljeni v.d direktor HRT-a Siniša Kovačić kao medij rehabilitovao objavom da će ubuduće na HRT-u biti citiran ravnopravno s drugim medijima.
Tvrdeći istovremeno da hrvatski branitelji tog dana tamo nisu bili i da „nitko bolje od njih (branitelja-prim.R-Ć) ne zna što se i kako događalo tih dana u Dvoru na Uni“, dnevno.hr plasira priču da se „tih dana“ kad se odigraozločin u Dvoru na Uni kretalo šest vojski: „HV (koja u popodnevnim satima kada su se ubistva dogodila tamo više nije bila), vojska RS, vojska RSK, vojska Armije BiH, danski UNPROFOR i šesta nepoznata vojska“, koja je „izgledala potpuno jednoobrazno, bez ikakvih oznaka, dobro naoružana, i posve odmorna“. Dakle, nije moga učestvovati u Oluji i biti posve odmorna! Dnevno.hr „sasvim bjelodano“ i baš zgodno zna i koja je to vojska bila…
Ipak, zasad je bjelodano očigledno da je jedna nestabilna vlast u Zagrebu, koja se otvoreno poziva i na krajnje sumnjive vrednosti, a preko po liberalnim stanovništima glasovite Skandinavije, cenzurisala program javnog servisa i u Beogradu!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
