Neka dokumenti govore o Stepincu 1Foto: Fonet-AP

Mešovita komisija Srpske pravoslavne crkve i Katoličke crkve Hrvatske osnovana na inicijativu pare Franje, a povodom neslaganja oko proglašenja kardinala Alojzija Stepinca za sveca nije juče do kasno popodne objavila svoje najavljeno prvo saopštenje.

Iako se i inače očekivalo da u njemu bude sadržana samo metodologija rada Komisije i rok u kome bi ona mogla da završi svoj posao, zainteresovani za ovu temu nadali su se da saznaju da li će Komisija na uvid dobiti i neka nova dokumenta, kao što su dokumenta iz arhive Vatikana koja se tiču pape Pija XII, a posebno izveštaja apostolskog nuncija iz Nezavisne Države Hrvatske. U neobaveznim medijskim raspravama o ovoj temi izvesna su očekivanja poklonjena i navodno dosad neobjavljenim dokumentima Gestapoa i OZN-a. Vlasnik portala Autograf Drago Pilsel, koji tvrdi da je o ovoj temi veoma verziran, nada se i iščitavanju dnevnika kardinala Alojzija Stepinca koji, prema njegovoj izjavi na N1, postoji u pet tomova i navodno bi od velike koristi za SPC bilo da se kroz njegov sadržaj stručno prođe. Pilsel veruje da bi rad Komisije mogao da potraje pet godina.

Opšti je stav da je ideja papa Franje da uloga ove komisije bude ekumenska, da dovede do približavanja dve crkve oko ove stvari. Ali dok Katolička crkva Hrvatske veruje da će novi dokazi ubediti SPC da promeni mišljenje o Stepincu, SPC se nada da će rezultat rada ove komisije biti obustavljanje postupka njegovog proglašenja za sveca. Svakako, papa Franja se u svojoj konačnoj odluci ne mora obazirati na rezultate rada Komisije.

Francuski sveštenik Bernar Artura, koji je i predsednik Papskog odbora za istoriju, na početku rada Komisije je rekao: „Neka govore dokumenti – to je stav Vatikana“.

Alojzija Stepinca niko ne tereti da je sam vršio ubistva ili da je direktno naređivao ubistva. NJemu se na teret stavlja da ništa nije učinio, po takozvanoj komandnoj odgovornosti, da spreči učešće sveštenika Katoličke crkve u ustaškim zločinima ili ih zbog toga kazni. Stepinac je nesumnjivo podržao osnivanje NDH, a zamera mu se da pred ustaškim vlastima nije pokazao ni deo one hrabrosti koju je pokazao pred komunističkim vlastima. Zbog ove potonje hrabrosti bi, najvećim delom, i trebalo da postane svetac.

Kao ključni dokumenti koji bi trebalo da dokažu otklon Stepinca od ustaških zločina ostaju njegovo čuveno pismo Andriji Artukoviću od 22. maja 1941. godine i njegov govor iz februara 1943. godine. U prvom pismu Stepinac je tražio da se u „židovski i ostali slični zakoni (mjere protiv Srba i drugo)“, dakle rasni zakoni, „provode tako da se u svakom čovjeku poštuje ličnost i čovječje dostojanstvo“. On se, dakle, nije protivio samom postojanju rasnih zakona. I februara 1943. godine Stepinac je ocenio da je Jasenovački logor „sramotna ljaga“ a ubice u njemu „najveća nesreća Hrvatske“.

U poslednje vreme Stepinac se vezuje za poznatu delatnost gospođe Diane Budisavljević na spasavanju i davanju na usvajanje srpske dece u NDH, pa je taj detalj previše usput, ali ipak pomenut i u emisiji „Otvoreno“ HRT-a u utorak veče. Istoričar Hrvoje Klasić je, međutim, rekao da je gospođa Budisavljević ostavila za sobom dnevnik i da je u tome dnevniku napisala da joj kardinal Stepinac nije pružio očekivanu pomoć. Međutim, rekao je on, ona se u svom radu oslanjala na organizaciju Karitas, koju je pre rata osnovao baš Stepinac.

Jad Vašem je mnoge Hrvate proglasio „pravednicima među narodima“ zbog njihovog doprinosa spasavanju Jevreja za vreme NDH, takođe je napomenuto u emisiji HRT-a „Otvoreno“, kardinal Alojzije Stepinac do danas nije dobio to priznanje.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari