Foto: EPA-EFE/BORIS PEJOVIĆEvropske integracije nisu trka u kojoj pobeđuje onaj ko prvi stigne do članstva, već onaj ko se u procesu pregovora najbolje pripremi da za dugo tamo i ostane. To od sada nedvosmisleno potvrđuje i postojanje zaštitnih mera za buduće članice, koje bi trebalo da spreče nazadovanje demokratije svake od njih kod kuće i tako zaštite EU od budućih kriza uslovljenih neadekvatnim ponašanjem pojedinačnih članica Unije.
Imati to u vidu će sada biti posebno važno za zemlje Zapadnog Balkana koje će, možda, jedna po jedna, u narednoj deceniji, uz još nekoliko evropskih zemalja, pronaći svoje mesto u EU.
Pre svih ostalih, to će već u ovoj deceniji prema zaslugama verovatno učiniti Crna Gora, koja je na nedavno održanoj međuvladinoj konferenciji u Luksemburgu zatvorila još dva poglavlja (Poglavlje 2 – Sloboda kretanja radnika i Poglavlje 28, koje se odnosi na zaštitu potrošača i zdravlja) i time stigla do 16 privremeno zatvorenih poglavlja od 33, koliko ih je ukupno u pristupnim pregovorima o članstvu u Evropskoj uniji.
Da je članstvo Crne Gore u 2028. godini sada vrlo realno, potvrdile su i izjave najviših evropskih zvaničnika na samitu EU-Zapadni Balkan u Tivtu, kao i uključivanje Crne Gore u novi sedmogodišnji budžet Evropske unije, koji se odnosi na period 2028-2034, a u kojem se zemlja našla kao jedina među kandidatima uvrštena u budžetski plan, te je za nju opredeljeno 3,2 milijarde evra.
Ne radi se ni o kakvoj slučajnosti, niti o favorizaciji pojedinačnih zemalja, jer EU nije nikad bila jasnija o tome šta se od budućih članica društva očekuje, a naročito nakon pokušaja pojednih lidera unutar članica Unije, poput bivšeg mađarskog premijera Orbana, da konstantnim prkosom politikama zvaničnog Brisela destabilizuju EU unutar nje i na njenim granicama.
Ovo je rezultat zajedničkih napora vlade jasnog evropskog opredeljenja, dugogodišnjeg rada civilnog društva na afirmaciji evropskih vrednosti među građanima, ali i šire zajednice koja ne dovodi u pitanje to gde joj je mesto, geografski, politički, ekonomski i vrednosno. Više istraživanja pokazalo je da građani Crne Gore većinski žele da vide svoju zemlju u EU. Podrška članstvu u ukupnoj populaciji je na oko 65%, među mladima preko 70%, a oko 75% građana veruje da će od članstva i država i građani imati konkretne koristi.

Ni do široke podrške članstvu i dominantno pozitivnom odnosu građana prema EU, nije se došlo slučajno. Kao i kod nekadašnje članice „Zapadnog Balkana“ u njegovom geopolitičkom i administrativnom kontekstu, Hrvatske, put Crne Gore ka EU je bio dug i ne bez brojnih izazova. U takvim okolnostima, lako je očekivati da dođe do zamora, indiferentnosti, pa i otpora članstvu u široj zajednici. Ali, raspoloženje građana prema EU, direktna je posledica, između ostalog, načina na koji se o Evropskoj uniji sa njima komunicira.
Odgovorna i precizna komunikacija sa građanima o evropskim integracijama, a naročito na Zapadnom Balkanu, danas je jedan od najtačnijih pokazatelja odnosa prema njihovoj i budućnosti svoje zemlje. U prethodnoj Strategiji informisanja javnosti o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji iz 2019. godine, definisano je pet ključnih poruka komunikacije ka građanima, koje su sve za cilj imale da jasno podstaknu opredeljivanje stanovništva za njen budući status članice Evropske unije, poput Podrška iz evropskih fondova već čini da je život građana/ki kvalitetniji; i Evropska integracija i reforme unapređuju Crnu Goru i približavaju životni standard građana/ki evropskom.
Naročita pažnja posvećena je strategiji komuniciranja o EU sa mladima od 15 do 29 godina, koji čine petinu stanovništva Crne Gore. Kredibilnost tih poruka testirana je u istraživanju koje je sprovedeno 2022. godine, koje je pokazalo da su sve poruke dominantno pozitivno ocenjene od javnosti.
Ukoliko se ostvari „28 do 28“ plan Vlade Crne Gore (28. članica do 2028. prim. aut.), biće to velika šansa za druge zemlje Zapadnog Balkana da dobiju dodatni podsticaj na sopstvenom putu ka članstvu, a uspeh Crne Gore trebalo bi da raduje ceo region. Iskustvo Crne Gore već danas prevazilazi njene granice – ono postaje referentna tačka za Zapadni Balkan i pokazatelj da entuzijazam javnosti može da opstane uprkos dugotrajnosti procesa evropskih integracija. U tom smislu, naredni period ne bi trebalo da bude period čekanja da se članstvo desi, a naročito ne period nadmetanja u trci datumima, već vreme učenja iz iskustava onih koji taj put već uspešno završavaju.
Autor je osnivač Neformalne diplomatije
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


