Šta je Putinov protivnik otkrio u pismima iz zatvora? 1Foto: EPA-EFE/GAVRIIL GRIGOROV

Kada je Vladimir Kara-Murza ranije ove godine najavio da se vraća u Moskvu, njegova supruga Evgenija je bila svesna rizika, ali nije pokušala da ga spreči.

Rusija je izvršila invaziju na Ukrajinu, a zatim proglasila zločinom to nazvati ratom. Hiljade demonstranata je uhapšeno. Sam Kara-Murza je bio uporni protivnik predsednika Vladimira Putina i glasni kritičar užasa koje je počinila ruska vojska.

Međutim, opozicioni aktivista je insistirao da mora biti u Rusiji. On je sada u zatvoru i optužen za izdaju, a njegovoj supruzi nije dozvoljeno da razgovara sa njim od aprila, prenosi Bi-Bi-Si.

U nizu pisama upućenih iz zatvora Bi-Bi-Si-jevi Sari Rejnsford, Vladimir – koji je dvaput bio žrtva misterioznog trovanja – kaže da se ne kaje, jer je „cena ćutanja neprihvatljiva“.

Opozicija predsedniku Putinu bila je opasna i pre invazije, ali je posle februara represija pojačana. Gotovo svi poznati kritičari su ili uhapšeni ili su napustili zemlju. Čak iu ovom kontekstu, tretman kojem je Kara-Murza bio podvrgnut je posebno brutalan.

Sve optužbe protiv njega zasnivaju se na njegovom istupu protiv rata i predsednika Putina, a njegov advokat pretpostavlja da bi Kara-Murza iza rešetaka mogao da provede 24 godine.

„Svi znamo rizik delovanja opozicije u Rusiji. Ali nisam mogao da ćutim i posmatram sve što se dešava, jer ćutanje je znak saučesništva“, kaže Kara-Murza iz ćelije.

Dodaje da nije mogao da ostane u inostranstvu. „Nisam mislio da imam pravo da nastavim svoju političku aktivnost, da pozivam ljude na akciju, dok sedim sam negde na sigurnom.

Evgenija supruga je prvi put čula za njegovo hapšenje nakon poziva svog advokata, koji je pratio njegov telefon, kao i uvek kada je Kara-Murza bio u gradu. Dana 11. aprila, signal mobilnog telefona pokazao je da se njegov klijent nalazi u policijskoj stanici u Moskvi.

U jednom trenutku Vladimiru je dozvoljeno da pozove svoju ženu, koja sa decom živi u SAD jer je tamo bezbednije. Imao je taman dovoljno vremena da joj kaže da ne brine. Evgenija se smeši na besmislenost tog uputstva.

Evgenija i Vladimir su deca perestrojke: odrasli su u Rusiji kada se tamo budila demokratija posle raspada SSSR-a. Vladimir je studirao istoriju na Kembridžu i istovremeno je započeo svoju karijeru u ruskoj politici kao savetnik mladog reformiste Borisa Njemcova.

Kara-Murza kaže da mu je sada najteže biti daleko od porodice. „Mislim na njih svakog minuta svakog dana i ne mogu ni da zamislim kroz šta trenutno prolaze“, kaže on.

„Volim i mrzim ovog čoveka zbog njegovog neverovatnog integriteta“, kaže Evgenija.

Morao je da bude sa svim onim ljudima na ulici koji su uhapšeni“, dodaje ona, misleći na Ruse koji su bili zatvoreni zbog pobune protiv rata. „Hteo je da pokaže da se ne treba plašiti kada smo suočeni sa zlom, i zbog toga ga duboko poštujem, divim mu se. I mogao bih da ga ubijem!”

Vladimir je prvobitno bio u zatvoru zbog odbijanja da se povinuje naređenjima policije, ali kada je bio u pritvoru, optužnice su počele da pristižu.

Prvo, optužen je za „širenje lažnih informacija“ o ruskoj vojsci i „visokom rukovodstvu“.

Grupa za ljudska prava OVD-Info zabeležila je više od 100 krivičnih gonjenja otkako je na početku rata donet zakon o „lažnim vestima“: lokalni odbornik Aleksej Gorinov je u julu osuđen na sedam godina, a aktivista Ilija Jašin da se uskoro sudi.nakon što je govorio o ubistvima civila u Buči.

Vladimirov slučaj je zasnovan na govoru u Arizoni u kojem je rekao da Rusija čini ratne zločine u Ukrajini, bacajući kasetne bombe na stambene četvrti i „bombardujući porodilišta i škole“.

Sve je to nezavisno dokazano, ali ruski istražitelji kažu da su njegove tvrdnje lažne jer Ministarstvo odbrane „ne dozvoljava upotrebu zabranjenih ratnih sredstava“ i insistira na tome da ukrajinsko civilno stanovništvo „nije meta“. Činjenice na terenu se potpuno ignorišu.

Druga optužnica je zasnovana na događaju organizovanom za političke zatvorenike, u kojem se Kara-Murza poziva na ono što istražitelji nazivaju „navodno represivnom politikom Rusije“.

Prošlog meseca je optužen za izdaju.

Aktivista je u poslednjem pismu odgovorio na optužbe: „Kremlj želi Putinove protivnike da prikaže kao izdajnike… pravi izdajnici su oni koji uništavaju blagostanje, ugled i budućnost naše zemlje u ime sopstvene moći, a ne oni koji se bune protiv toga“.

Optužba za izdaju zasnovana je na tri govora održana van zemlje, uključujući i jedan u kojem je Vladimir rekao da se politički protivnici u Rusiji suočavaju s progonom.

Istražitelji tvrde da je govorio u ime Fondacije Slobodna Rusija, organizacije sa sedištem u SAD koja je zabranjena u Rusiji. Svako „savetovanje“ ili „pomaganje“ stranoj organizaciji koja se smatra bezbednosnom pretnjom“ sada se u Rusiji može protumačiti kao izdaja i nije neophodno da se u kontaktima otkrivaju bilo kakve tajne.

„Državna izdaja za javne govore? To je potpuno apsurdno. Ovo je jednostavno progon zbog slobode govora. Za mišljenje. Ni za kakvo stvarno krivično delo“, kaže Vladimirov advokat Vadim Prohorov telefonom iz Moskve.

Prohorov kaže da Kara-Murza u to vreme nije bio ni na koji način povezan sa organizacijom.

„Ovo je politički slučaj. Oni pokušavaju da stigmatizuju potpuno normalnu, civilizovanu rusku opoziciju“, kaže on.

Sam Vladimir podseća da je poslednja osoba koja je optužena za izdaju zbog političkog protivljenja bio Aleksandar Solženjicin, nobelovac i pisac, 1974. „Sve što mogu da kažem je da sam počastvovan što sam u takvom društvu.

Evgenia ipak ne može zvučati tako mirno. Ovo nije prvi put da je u strahu za svog muža. Skoro je umro, dva puta, u Moskvi, a izvor njegovog trovanja nikada nije pronađen.

Kada je prvi put kolabirao i završio u komi 2015. godine, Evgeniji je rečeno da ima samo 5 odsto šanse da preživi.

Ozdravila ga je, pomogla mu da ponovo nauči kako da funkcioniše, kako da drži kašiku. Insistirao je da radi na svom laptopu, iako bi mu pozlilo svakih pola sata.

„Čim je mogao da hoda, spakovao se i otišao u Rusiju“. Ta borba je veća od njegovih strahova“, kaže Evgenija.

Za nju je to značilo sedam godina spavanja uz telefon. „Bojala sam se da ću dobiti taj poziv od njega, ili od nekog drugog jer neće moći da govori.

Odavno je odustala od ubeđivanja muža da ne ide u Moskvu: njen jedini protest bilo je njeno odbijanje da mu pomogne da se spakuje. I pre njegove poslednje posete, posle početka rata, ona ga je i dalje pratila u Francusku.

„Želela sam da naše putovanje bude divno“, priseća se ona. „Znala sam šta dolazi“.

Od hapšenja, Evgenija je preuzela njegov rad kao aktivista: javno govori o ratu u Ukrajini i političkoj represiji u Rusiji, kao i o sudbini svog supruga.

U ponedeljak će u Londonu inaugurisati Nemcov Place, rezultat Kara-Murzine duge kampanje u čast svom prijatelju i mentoru. Njemcov je ubijen u blizini Kremlja 2015. godine u napadu za koji idejni um nikada nije pronađen.

Kara-Murza se nada da će se Rusija jednog dana ponositi tim imenom. Preuzimanje muževljevog posla je teško za Evgeniju, ali joj daje i energiju.

„Radim šta moram da se on vrati svojoj deci i da prestane ovaj odvratni rat, da privedemo ubilački režim pravdi“, kaže on.

Ni Vladimir ne ćuti. U svojim dugim pismima piše da je uveren da Rusija nije osuđena na autokratske režime i da njeni stanovnici nisu svi Putinovi lojalisti ispranog mozga.

Kaže da je dobio mnogo pisama od pristalica koji otvoreno kritikuju invaziju na Ukrajinu i Kremlj, koji i dalje javno protestuju bez obzira na rizik. On poziva Zapad da ne izoluje onaj deo ruskog društva koji „želi drugačiju budućnost svoje zemlje“.

On takođe upozorava da rat u Ukrajini neće prestati sve dok je na vlasti Vladimir Putin.

„Za Putina je kompromis znak slabosti i poziv na dalju agresiju“, kaže on. „Ako mu se dozvoli da izađe iz rata i sačuva obraz, za ​​godinu-dve ćemo biti u istoj situaciji kao sada.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari