
Ponovno otvaranje Alkatraza je toliko tipična Trampovska ideja da je pravo čudo što predsednik to nije pokušao ranije, piše CNN.
Zatvaranje prestupnika u malim ćelijama na ostrvu okruženom smrtonosnim, vrtložnim strujama savršeno bi zadovoljilo želju predsednika Donalda Trampa za mačo spektaklom.
Godinama nakon zatvaranja 1963. zatvor je postao pop-kulturna ikona, sa legendama ispletenim iz priča o ozloglašenim gangsterima poput Al Kaponea i filmovima koji prikazuju očajnike i grubu pravdu – teme koje su dugo bile opsesija predsednika.
Njegovo zloglasno nasleđe savršeno se uklapa u nemilosrdnu sliku koju Bela kuća pokušava da izgradi kroz politiku oštre kaznene pravde i masovne deportacije.
Ponovno stavljanje Alkatraza u funkciju pojačalo bi Trampovu samoproklamovanu auru „jakog čoveka“ i učinilo da deluje nemilosrdno – što je cilj mnogih politika Bele kuće.
Dok bi se liberali verovatno zgrozili tom idejom, Trampove pristalice koje privlače njegove distopijske predstave možda bi klimnuli glavom i smatrali to zdravim razumom – kao novo mesto za „najgore među najgorima“.
Predsednik i ne pokušava da sakrije privlačnost koju Alkatraz ima kao metafora za njegovo vođstvo. U nedelju je ostrvo nazvao „tužnim simbolom, ali simbolom reda i zakona“.
U ponedeljak je, obraćajući se novinarima u Beloj kući, podsetio da su u bivšem zatvoru nekada boravili „nasilni kriminalci iz celog sveta“.
Plan koji verovatno nikada neće zaživeti
Naravno, obnavljanje Alkatraza, koji se nalazi kod obale San Franciska, kao saveznog zatvora, krajnje je nepraktično i moglo bi da košta milione dolara u trenutku kada Elon Mask drastično smanjuje finansiranje saveznoj vladi.
Dovođenje zatvora na savremene standarde – ne nužno zbog zatvorenika, već pre svega kako bi se obezbedila bezbednost čuvara koji bi tamo morali da rade – bio bi ogroman poduhvat.
A ležeran odnos administracije prema deportacijama i vladavini prava izaziva ozbiljnu zabrinutost u pogledu kakav bi pravni postupak mogli da očekuju potencijalni zatvorenici Alkatraza.
Trampova administracija nikada nije stavljala dobro upravljanje iznad svega.
Ako je predsednikov cilj da zatvori najgore prestupnike, mogao bi da izabere savezni zatvor Supermax u Koloradu koji je izolovan, spartanski objekat iz kog nikada neće izaći ljudi poput bombaša iz aviona Ričarda Rida, bombaša Svetskog trgovinskog centra Ramzija Jusefa i saučesnika u napadu u Oklahoma Sitiju Terija Nikolsa.
Ali zatvorenici se šalju u Supermax kako bi nestali iz javne svesti što je deo kazne, zajedno sa višestrukim doživotnim zatvorskim kaznama.
Tramp je već pokušao da pošalje nedokumentovane migrante u Gvantanamo. Pritom je imao u vidu drugi objekat u vojnoj bazi na Kubi, odvojen od onog u kojem se nalazi organizator napada 11. septembra, Halid Šeik Mohamed. Ali upravo te mračne asocijacije na Gvantanamo bile su deo poente.
Ponovno otvaranje Alkatraza bilo bi krajnja verzija te strategije a to je stvaranje živog simbola predsednikove iscenirane snage i njegovog ismevanja političke korektnosti.
Čak i ako godine administrativnih kašnjenja, pravnih prepreka i drugih smetnji znače da Tramp nikada neće uspeti da ponovo otvori zatvor, on je već dobio ono što mu je najvažnije – naslov u medijima.
Ovaj plan imao bi još jednu prednost za Trampa.
„Alkatraz 2.0“ bio bi udarac na psihu jednog od najliberalnijih gradova u zemlji – San Franciska – koji je, slučajno ili ne, dom predsednikove političke protivnice, bivše predsednice Predstavničkog doma, Nensi Pelosi.
Kalifornijska političarka odbacila je Trampov najnoviji „hir“ s podsmehom koji čuva za svog nekadašnjeg rivala: „Alkatraz je zatvoren kao savezna kaznionica pre više od šezdeset godina. Danas je veoma popularan nacionalni park i velika turistička atrakcija. Predsednikov predlog nije ozbiljan“, napisala je Pelosi na mreži X.
Ali, da li bi predsednik koji otvoreno izražava divljenje prema diktatorima mogao da odabere bolju metaforu za svoj drugi mandat od toga da jedno turističko žarište pretvori u sumorni gulag koji oživljava pravdu iz surovijih, manje prosvetljenih vremena?
Trampova politika „spektakla“ ponekad mu se obije o glavu
Trampovi predsednički mandati često izgledaju kao niz televizijskih spektakala i neobičnih ideja. Tokom njegovog prvog mandata, ideja da mandat bivše zvezde emisije The Apprentice liči na produženi rijaliti šou postala je preterano korišćen kliše.
Pred kraj prvog mandata, mnoge Trampove iscenirane predstave postajale su sve uznemirujuće – kao što je njegov marš kroz Lafajet park u Vašingtonu, neposredno nakon što su demonstranti nasilno uklonjeni.
Među najvišim zvaničnicima koji su mu se pridružili bio je i tadašnji načelnik Združenog generalštaba, general Mark Mili, koji se kasnije izvinio što je učestvovao u toj politizovanoj foto-seansi, čime je postao Trampov protivnik.
Trampov miting na Elipsi u Vašingtonu 6. januara 2021. godine postavio je scenu za jedan od najmračnijih trenutaka u američkoj istoriji – napad na Kapitol od strane njegove grupe pristalica MAGA pokreta.
U drugom mandatu, politička koreografija administracije svesno je poprimila autoritarne tonove.
Predsednik je tokom vikenda na pitanje novinarke NBC-ja Kristen Velker da li smatra da mora da poštuje Ustav odgovorio: „Ne znam“.
Takođe, Tramp planira vojnu paradu povodom 250. godišnjice američke vojske – baš na svoj rođendan – događaj koji verovatno priziva slike parada tenkova i raketa koje su voleli sovjetski lideri.
Često izgleda da su Trampovi divlji planovi pažljivo osmišljeni da bi skrenuli pažnju s neugodnih tema. Njegova ideja o ponovnom otvaranju Alkatraza mogla je biti tempirana da odvrati pažnju s njegovih izjava za NBC, ili da ljudi zaborave da još uvek nije ispunio nijedno obećanje o trgovinskim sporazumima, uprkos čestim najavama o „skorim probojima“, dok ekonomija trpi posledice njegovih neorganizovanih trgovinskih ratova.
Ima dobrih razloga da pokuša da promeni temu: nedostatak bilo kakvih ozbiljnih pregovora s Kinom, koja se trenutno suočava sa carinama od 145 odsto koju je Tramp uveo iz ljutnje zbog kineskih kontramera, preti da uskoro izazove veliku krizu.
U drugim situacijama, Trampa jednostavno pokreće ljubav prema reflektorima. Njegova potreba za pompom bila je zadovoljena državnom posetom pokojnoj kraljici Elizabeti II tokom prvog mandata. Kralj Čarls III ga je sada pozvao da to ponovi.
A Trampovi samiti sa zagonetnim severnokorejskim diktatorom Kim Džong Unom koga je prethodno nazivao „mali raketni čovek“ spadaju među najzapanjujuće diplomatske trenutke poslednjih decenija.
Na jednom od susreta, Tramp je zakoračio u pustinjačko kraljevstvo stvarajući komad istorije za sebe. Foto-seanse bile su spektakularne i privukle su pažnju celog sveta.
Ali samit nije doneo značajnije rezultate u pogledu denuklearizacije Severne Koreje. Ipak, Tramp bi mogao da tvrdi da nijedan drugi savremeni predsednik nije imao više uspeha koristeći tradicionalnu diplomatiju, angažovanje ili sankcije prema Pjongjangu.
U drugim prilikama, Trampov teatralni stil mu se obio o glavu ili izazvao uvrede. Na primer, kada je stao ispred Zida zvezda u sedištu CIA-e, koji odaje počast poginulim agentima, i hvalio se brojem ljudi na svojoj inauguraciji 2017. godine.
U drugom slučaju, pretvorio je izviđački skup Boy Scout Jamboree u politički miting u svoju korist.
Ali Trampova sklonost ka teatru takođe mu je pomogla da od ekstremnih okolnosti stvori političko zlato. Fotografija iz zatvora u Džordžiji, nastala nakon jedne od njegovih krivičnih optužnica, uništila bi karijeru bilo kog drugog političara.
Tramp ju je iskoristio kao lansirnu rampu za jedan od najzapanjujućih političkih povrataka u američkoj istoriji. A nakon što je preživeo pokušaj atentata, imao je dovoljno pribranosti da ustane, stisne pesnicu i kreira jednu od najupečatljivijih slika u istoriji republike.
Taj trenutak se uklapa u nit koja prožima Trampovu političku predstavu, koja ima neodoljivu privlačnost za njegovu bazu, ali kod kritičara budi asocijacije na demagoga koji prezire demokratiju.
Bilo da potpisuje izvršne naredbe na bini nakon druge inauguracije, pozira u Beloj kući kao pobedonosni heroj po povratku iz bolnice nakon što je preživeo kovid-19, ili šalje nedokumentovane migrante u El Salvador u lancima – Tramp se predstavlja kao savremeni Cezar koji nemilosrdno koristi moć.
Upravo taj način razmišljanja doveo je do njegovog naređenja Birou za zatvore da ponovo otvori Alkatraz.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.