
Donald Tramp omalovažava trgovinske ratove, tvrdeći da ih je lako dobiti. Da li je u pravu?.
Američki predsednik je od utorka uveo carine od 10 odsto Kini, dok je Meksiku i Kanadi pauzirano izvršenje u poslednjem trenutku na carine od 25 odsto. On takođe preti da će pogoditi Evropsku uniju – glavnog izvoznika automobila, lekova i hrane u Sjedinjene Države.
Tramp kaže da želi da iskoristi tarifno oružje da zaustavi protok fentanila i ilegalnih migranata preko severnih i južnih granica Sjedinjenih Država. Da bi to učinio, pozvao je na hitna ovlašćenja – iako američka ekonomija snažno raste i ima punu zaposlenost, piše Politiko (Politico) u analizi.
On takođe želi da zatvori američki trgovinski deficit od bilion dolara sa ostatkom sveta. Tim Trampa tvrdi da će podizanje tarifnog zida naterati kompanije da prebace investicije i radna mesta u SAD – pomislite na sve one silicijumske čipove koji se sada proizvode na Tajvanu ili iPhone uređaje napravljene u Kini.
Ali kritičari upozoravaju da će Trampov trgovinski rat rezultirati višim cenama, nižim rastom, gubitkom poslova i poremećenim lancima snabdevanja – kako u zemlji tako i u inostranstvu. Oni takođe tvrde da su carine pogrešno sredstvo za popravljanje trgovinskog deficita uzrokovanog američkim zaduživanjem i navikama potrošnje.
Šta je trgovinski rat?
Prvo, trgovinski rat nije stvarni rat: to je sukob koji nastaje kada jedna strana smatra da je trgovinski odnos nepravedan.
Recimo da ste preplavili moje tržište jeftinim čelikom, po cenama ispod cene proizvodnje. Kompanije u mojoj zemlji otpuštaju radnike. To su moji glasači. To je damping i, prema pravilima globalne trgovine, mogu da uzvratim uvođenjem carina na vaš čelik.
Da bi se ovakav trgovinski sukob pretvorio u trgovinski rat, stvari moraju eskalirati. I to je ono što se ovde dešava: Tramp i dalje preti da će udariti najbliže trgovinske partnere Amerike carinama na skoro sve. To znači da bismo mogli da krenemo u najveći trgovinski rat od 1930-ih.
Kako funkcionišu tarife?
Tramp tvrdi da će njegovi novi tarifni porezi učiniti Amerikance bogatima — čak je obećao da će uspostaviti novu Spoljnu službu za prihod koja će prikupljati sve prihode koje oni donose. Takođe kaže da će strane kompanije plaćati te poreze i da oni neće naškoditi američkim potrošačima.
Međutim, to nije način na koji funkcionišu. Tarife su porez koji plaća uvoznik na granici. Ako one porastu, uvoznik ima izbor – da prenese povećanje cene na potrošača ili da prihvati smanjenje svojih profitnih marži.
Povećanja cena zbog Trampovih tarifa koje se primenjuju na sve proizvode odmah bi se odrazila na inflaciju potrošnje, tvrde ekonomisti. Iako je obećao da će kompenzovati njihov uticaj smanjenjem poreza na drugim mestima, još uvek nema znakova da će se to desiti.
Što se tiče potencijalnih prihoda od tarifa, Tramp voli da se vraća na kraj 19. veka, kada su tarife činile više od polovine federalnih prihoda SAD. Međutim, to je bilo pre nego što je uveden porez na dohodak -koji danas podržava mnogo veću vladu u odnosu na celokupnu ekonomiju. Prosto nije moguće da prihodi od tarifa finansiraju modernu državu.
Kada je bio poslednji trgovinski rat?
U prvom Trampovom mandatu. On je 2018. uveo carine od 25 odsto na čelik i 10 odsto na aluminijum – dok je Evropska unija odgovorila uvođenjem carina od šest milijardi dolara na motocikle Harley Davidson, Levi’s farmerke i burbon.
Tramp je zapretio da će eskalirati udarcem na uvoz evropskih automobila – ali do toga nikada nije došlo. Na kraju su tarife suspendovane sa obe strane. Primirje sa EU ističe krajem marta, što znači da čak i ako Tramp sada ne udari Evropu carinama, njihov trgovinski spor bi mogao da izmakne kontroli.
Najjasniji presedan je verovatno takozvani Niksonov šok iz 1971. Polazna tačka je bila uporediva sa današnjom: troškovi Vijetnamskog rata i politike Velikog društva iz 1960-ih doveli su Sjedinjene Države iz suficita u deficit.
U pokušaju da uspostavi ravnotežu, predsednik Ričard Nikson je ukinuo zlatni standard – primoravši trgovinske partnere SAD da revalorizuju svoje valute. Naredio je 90-dnevno zamrzavanje plata i cena. I uveo je uvoznu taksu od 10 odsto.
Smatra se da su Niksonove akcije bile politički uspeh, ali ekonomski neuspeh. Uvozna taksa je ukinuta za nekoliko meseci. A američka privreda se godinama borila sa stagflacijom – kombinacijom niskog rasta i visoke inflacije – koju je iz sistema istisnula tek 1980-ih stroga monetarna politika predsednika Federalnih rezervi Pola Volkera.
Ko je pravi neprijatelj?
Kina. Iako je Tramp pauzirao carine Kanadi i Meksiku one su indirektno usmerene na Peking.
To je zato što, prema USMCA trgovinskom sporazumu (nasledniku NAFTA), kineske kompanije – npr. proizvođači električnih vozila – obično bi uživali bescarinski pristup američkom tržištu ako lociraju proizvodnju u Severnoj Americi.
Poslednjih godina u Vašingtonu je postojao dvopartijski konsenzus o potrebi da se suprotstavi Kini i njenom ekonomskom modelu, koji je stvorio ogroman industrijski višak i preplavio svetska tržišta viškom proizvodnje.
Međutim, otkako je preuzeo dužnost, Tramp je povukao retoriku, rekavši da samo želi „fer“ trgovinske odnose sa Kinom.
Treba obratiti pažnju na jednu stvar: da li će Tramp ukinuti carine protiv američkih saveznika ako pristanu da se pridruže Sjedinjenim Državama u isključivanju Kine? To je jedna kap za koju se Evropska unija hvata u nadi da će održati transatlantski mir.
Koliko ovo može eskalirati?
Tramp, u svom drugom mandatu kao predsednik SAD, nije pokazivao nikakve inhibicije u dovođenju u pitanje teritorijalne celovitosti drugih nacija – šaleći se da bi Kanada trebalo da postane 51. savezna država SAD ili polažući pravo na Grenland, zaštićeni teritorij članice EU Danske.
Veća zabrinutost je što, igrajući brzo i slobodno sa međunarodnim pravom, Tramp igra na ruku liderima — poput ruskog Vladimira Putina — koji žele da preokrenu status kvo. U svetu u kome gori više požara, Tramp obilno prska benzin i baca šibice da bi započeo nove.
Može li Evropa izbeći Trampov gnev?
Američki predsednik je pojačao svoju retoriku, u nedelju uveče nazivajući EU „svirepom“. Brisel očajnički želi da se angažuje, nudeći kupovinu više američkog tečnog prirodnog gasa ili oružja dok Tramp pritiska evropske vlade da troše više na odbranu.
Prošli put, Brisel je odgovorio na Trampove tarife na čelik i aluminijum osvetničkim nametima na motocikle, farmerke i burbon – merama koje su za cilj imale da izazovu maksimalan bol u uporištu republikanaca.
EU bi mogla ponovo da uradi isto – ili da koristi svoju trgovinsku „bazuku“, instrument protiv prinude, koji bi odmazdu stavio na jaču pravnu osnovu. Stručnjaci su, međutim, zabrinuti da bi instrument za borbu protiv prinude mogao biti prespoo, jer predviđa period konsultacija pre akcije. EU je potrebna nova, veća baza koja se može ispaliti u realnom vremenu, tvrde oni.
Može li se Tramp zaustaviti?
Tramp se, po prvi put, poziva na hitna ovlašćenja prema Međunarodnom zakonu o vanrednim ekonomskim ovlašćenjima (IEPA) iz 1977. godine, koje je do sada koristio samo Džo Bajden da uvede sankcije Rusiji zbog Putinovog rata protiv Ukrajine.
IEEPA još uvek nije korišćen za opravdavanje tarifa – i moguće je da će poslovne grupe koje pretrpe finansijsku povredu preduzeti pravne mere. Međutim, malo je verovatno da bi sudija izdao hitnu zabranu protiv tarifa. Svaka parnica bi verovatno bila odugovlačena.
Kongres SAD bi takođe mogao imati moć da zaustavi Trampov trgovinski rat. Pored sumnjivog opravdanja da fentanil i ilegalna imigracija predstavljaju hitnu ekonomsku situaciju, zakonodavna vlast je takođe delegirala široku odgovornost za trgovinsku politiku na predsednika – prvi put je to učinila na Frenklina D. Ruzvelta 1934. – i može ih povući.
Međutim, s obzirom na to da su i Senat i Predstavnički dom pod kontrolom republikanaca, morao bi da se otvori veliki raskol u vezi sa trgovinom kako bi ga zaustavili. A trenutno to izgleda vrlo neizvesno.
Tu je i Svetska trgovinska organizacija – globalni organ koji je pre 30 godina osnovan da deluje kao arbitar u trgovinskim sporovima. Međutim, trenutno nije u mogućnosti da izvršava tu funkciju, jer su i Tramp i Bajden blokirali imenovanje sudija u njen Apelacioni sud, odnosno najviši sud za žalbe.
Crvena linija
Za Trampa ne postoje pravila. To je zakon džungle. Dakle, osim ako u Sjedinjenim Državama ne dođe do jake političke ili sudske reakcije protiv njegovog trgovinskog rata, biće teško zaustaviti ga.
A opet, možda bi se samo dogovorio.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.