U nedelju prvi lokalni izbori u Mostaru za 12 godina

Ako se pogleda tok kampanje, ocenjuju mediji, primetan je vrlo izražen angažman verskih zajednica.

Kako navode o tome se javno govori, objavljuje se po društvenim mrežama, piše u autorskim tekstovima.

„To što imamo u Mostaru nije ništa novo“, kaže za Danas Slavo Kukić, akademik i profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Mostaru.

Dodaje da je to sada samo vidljivije jer je, kako ukazuje, „politička borba koncentrirana isključivo na jednu mikrozajednicu“.

No, tako intenzivna uključenost vjerskih zajednica u mostarske izbore, tvrdi Kukić, potvrđuje teze koje su godinama u opticaju.

„Slučajem Mostar se, prije svega, potvrđuje da su vjerske zajednice najsnažniji društveni autoriteti u Bosni i Hercegovini, puno snažniji od političkih partija i njihovih lidera, i da se ne mogu osloboditi odgovornosti za sve što se u BiH događalo u prethodnih tridesetak godina – niti za predznak društvenih procesa kojima tek idemo u susret“.

S druge strane, ukazuje Kukić, „to je jasno i etnonacionalistima koji, baš zbog toga, u javnosti na sve načine, pa i izravnim angažmanom vjerskih zajednica, žele poslati poruku da su uz njih svi segmenti društva, pa i sfera religijskoga koja svjedoči da su baš te filozofije, prije svega one najutjecajnije, garanti nacionalne opstojnosti njihovih naroda – i da je svrstavanje uz njih personalni doprinos svakog pripadnika naroda nacionalnoj opstojnosti. No, vjerske zajednice, pošteno govoreći, takvo vlastito svrstavanje i naplaćuju“.

Logika je, pojašnjava naš sagovornik, „da ako jednu nacionalističku ideološku matricu podržavam, i pomažem joj da se održi na vlasti, zauzvrat tražim moju vlastitu uključenost u upravljanje društvenim procesima u postizbornom vremenu“.

Prema tome, ističe, „ugroženost sekularne države, koja je u BiH i više nego evidentna, rezultat je dila vjerskih zajednica i etnonacionalista koji svoju vlast temelje na potpori vjerskih zajednica“.

Kakve učinke, međutim, sve to ima na budućnost ove zemlje sasvim drugo je pitanje, navodi Kukić.

„Uostalom, odgovor na to nam svakodnevno daje život – činjenica da je BiH demografski sve praznija, i sve manje i srpska i bošnjačka i hrvatska, a sve više zemlja staraca koji u njoj čekaju svoj biološki kraj“, zaključuje Kukić.

Emil Karamatić, novinar radija Bh1, kaže za Danas da je njegov utisak da verske zajednice nikada nisu bile blaže u svojem delovanju u predizbornim kampanjama.

„Na neke momente mi izgleda kao da su umorni. Međutim, ne treba zanemariti to da oni i dalje ne žele biti Centralni komitet, a da stranke nacionalističke i dalje ostaju u politbiroima. To tako funkcionira već 30 godina. Sada je pitanje samo koliko oni to u datim trenucima rade. Ovaj put u Mostaru kao da su umorni od svega, čini mi se da su tiši“.

Karamatić navodi da recimo, kada su u pitanju Srbi, koji su, ističe, malobrojniji u Mostaru „sve se događa u Vladičanskom dvoru, tu im je stožer da kažem. A onda imate HDZ, naravno crkva je uvijek uz njih, bilo da su u pitanju franjevci ili petrovci od grada do grada oni su uvijek uz HDZ i to se ništa nije promijenilo u zadnjih 30 godina“.

Pitanje je samo kako deluju, naglašava bosanski novinar. Nekad su, kaže, bili otvoreniji, direktniji, pozivali su sa verskih obreda, sa misa da se glasa za HDZ.

„Sada to rade malo blaže, reklo bi se sofisticiranije, malo su se dozvali pameti. Biraju neke druge metode kako da uvjere ljude da izađu i glasaju na izborima. Primjećujem da im je moć opala u odnosu na protekla vremena“.

„Daleko smo mi“, ističe, „od onog cirkusa koji smo vidjeli u Crnoj Gori, to je ovdje jako jako udaljeno, ali mislim da bi oni želeli da imaju takav autoritet i moć kao što ima crkva u Crnoj Gori. Međutim, mislim da ovdje to nikada ne mogu imati u tom obliku“.

Uticaj crkve je, po mišljenju Karamatića, u opadanju od 2000.

„Naravno teško ćemo se riješiti uticaja vjerskih zajednica. Pogotovo HDZ koja je ugušila demokratiju kod Hrvata, sve se svelo na relaciju crkva – Hrvatska demokratska zajednica i Hrvatski narodni sabor koji je okupio sve male stranke i poklopili ih, stavili ih pod svoju šapu, ne daju im disati, tako da demokratije nema nikako“.

Naš sagovornik ukazuje da Dragan Čović, predsednik HDZ BiH sve to „drži pod svojom kapom“.

„Crkva je tu samo da bi rekla u bilo kojem pokušaju ili bilo kome da slučajno ne izađe iz tog okvira. Ovdje se političari više boje kvalifikacije da je neprijatelj i izdajnik naroda nego da je kriminalac, razbojnik i ratni zločinac“.

Posle ovih izbora, ukazuje Karamatić, možemo očekivati samo još veće probleme.

„Kada pričamo o promenama onda možemo govoriti da promjene mogu donijeti loše i dobro. U svakom slučaju, vjerujem da će se nešto malo dogoditi ali ne daleko od one destrukcije koju mi imamo sa HDZ i SDA već 30 godina. To su prijatelji u ratu i miru, oni su glavni krivci za sve nerede što su se dogodili u ovom gradu, oni su krivci što mi 12 godina nemamo izbore. Ne možete od ljudi koji su 30 godina stvarali nerede očekivati da stvore red“, zaključuje Karamatić.