"Boja 'Ribnikara' je od maja crna, a ne roze": Roditelje i učenike zapanjio dopis direktora da deca obuku roze majice kao "poruku protiv nasilja" 1foto FoNet Ana Paunković

Roditelji i učenici OŠ „Vladislav Ribnikar“ ostali su zapanjeni nakon što je preko razrednih starešina, od v. d. direktora Ljubomira Pjevovića stigla poruka da deca u sredu dođu u školu obučena u roze majice, „kako bi poslala poruku protiv nasilja“.

Osim što dobar deo učenika, u čemu ih podržavaju i roditelji, smatraju ovaj potez neumesnim i nedoličnim, posle majske tragedije koja je zadesila školu, besni su i jer je to jedan od poteza nakon što je pre par dana u rancu jednog učenika pronađen nož, a nadležni, prema njihovom mišljenju, ne rade ništa da rad u školi normalizuju, osim što smišljaju bizarne događaje.

– U školi je konfuzija, dezinformacije cirkulišu od prvog dana kada je pronađen nož. Decu nisu puštali iz škole dok roditelji ne dođu da ih pokupe. Krilo se da je pronađeno oružje, direktor govori o nekom predmetu. Ova ideja sa roze majicama je toliko neumesna i ponižavajuća za sve nas. Ovde se kao na traci smenjuju direktori koji se ponašaju kao „pile u kučini“, i posledice svega toga snose najviše deca. Oni su u petak bili preplašeni, neki su i plakali, za njih je svaka takva informacija ponovni udar. Ne mogu s mirom da odu u školu, ne osećaju se bezbedno. Svaki dan se pitaju šta će se desiti, od podmetanja bombi, preko masakra koji se dogodio u maju, priča za Danas Gordana Gavrić, majka jedne učenice, koja kaže da je bila uznemirena kada je pročitala poruku razrednog starešine.

Slično su reagovali i učenici, kaže ona.

– Ćerka je bila zapanjena, i pitala me je da li je u redu da obuče crnu majicu, što će uraditi i njene drugarice. I kakav će utisak sutra ostaviti na učenike nastavnici ukoliko svi budu došli u roze majicama? Vi se na jednoj strani borite za istinu, a na drugoj rušite kredibilitet nastavnika i škole. Ipak, ne možemo da budemo saglasni sa nečim što je nedolično, navodi Gavrić.

Ona naglašava da mora da se stavi tačka na marginalizaciju svih događaja u toj školi i da ona počne da funkcioniše po postulatima školstva.

– Posebno želim da naglasim da nije lek u tome da svi pobegnemo iz te škole. I ja mogu svoje dete da ispišem da ode negde drugde. Nama je cilj da uspostavimo normalnost, i da se borimo za bezbednost dece na svakom mestu. U vlasti nema volje da se situacija reguliše. Da ima, postojala bi piramidalna odgovornost, znalo bi se ko šta radi i snosio bi svako odgovornost za svoj posao. Kada toga nema, to je totalno bezvlašće. Da ima odlučnosti, bilo bi rečeno da deo škole postane memorijalni centar, a da se u drugom delu odvija nastava na takav i takav način. Ovde se ne zna šta je radila policija i obezbeđenje. Da deca sama otkrivaju nož?! Takođe, iznenađuje me i zašto toliko ljudi ćuti, zašto se samo oglašava nekoliko roditelja, šta rade nastavnici u ovoj situaciji? Da li se neko od njih usprotivio ovoj ideji sa roze majicama, ili su samo preneli informaciju, pita uznemirena majka i zaključuje da je „sve ovo poigravanje sa decom i roditeljima“.

Gavrić je takođe poslala dopis direktorki škole, u kom navodi da je obaveštenje o nošenju roze majica neumesno i neprimereno shodno događajima u školi, te da bi pre takvih odluka i učenici i roditelji morali da budu obavešteni detaljno o tome šta se dogodilo prošlog petka i šta je škola preduzela po tom pitanju.

„Da li vi zaista verujete da smo mi toliko bezumni i servilni da ćemo da ćemo decu obući u roze, planiranog datuma, kako bismo na taj način, kako vi kažete, poslali poruku protiv nasilja? Biću slobodna da kažem da ste nas potcenili, jer mi ne možemo dopustiti da se tragedija na ovaj način minimizira i da se naša istraumirana deca stavljaju u službu marginalizovanja ideje večnog sećanja. Naši načini su daleko slojevitiji i dostojniji od vaših „roze majica“, u koje možete da obučete samo sebe i one koji ne mogu ili ne smeju da vam se odupru. Prosto ne mogu da verujem da je škola toliko bezidejna i da roze stavlja na pijedestal, umesto da se konačno oglasi, a pre svega Vi kao novi v. d. direktora, sa odlukom da se streljanoj deci posveti deo škole gde su za tren nestala iz zemnog života, i da konačno kažete da je to memorijalni centar(…) Znate li kako su deca reagovala na roze boju? Rekli su da je crno boja „Ribnikara“ od kad više među njima nema njihovih drugara. Ne može se više nikome prodavati rog za sveću (…) Imajući u vidu da su mnogi učenici i roditelji zgroženi Vašom odlukom, najbolje bi bilo da je odmah povučete, kako nas ne biste stavljali u situaciju da dodatno objašnjavamo da roze nije simbolična boja naše borbe protiv nasilja“, završava svoj dopis direktorki majka Gordana Gavrić.

„Javni čas“ ispred Ribnikara

Nekoliko desetina građana okupilo se u sredu ujutro ispred ulaza u Osnovnu školu „Vladislav Ribnikar“, kako bi odali počast deci i čuvaru te škole koji su stradali 3. maja prošle godine.

Održan je svojevrstan javni čas, povodom najnovijih problema sa kojima se suočavaju, a posebno i povodom Međunarodnog dana borbe protiv vršnjačkog nasilja.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari