„Hrvati su otvorili vrata Bosne mudžahedinima“

Esad Hećimović: Garibi: Mudžahedini u BiH 1992 – 1999 (15)

O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i posle njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Uprkos tome, pitanja je uvek bilo više nego pouzdanih odgovora. Kako su, i uz čiji blagoslov, stigli? Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo? Knjiga „Garibi“ poznatog reportera iz Zenice Esada Hećimovića razjašnjava mnoge misterije, enigme i konfuzije o ulozi „Alahovih svetih ratnika“ u Bosni i Hercegovini.

Ovom knjigom su izdavači, list Danas i Medijska organizacija Jugoistočne Evrope (SEEMO), pokrenuli novu biblioteku „Novinari istraživači“ koja ima za cilj da otvori prostor autorima iz čitavog regiona.

 Holbrookov prijedlog je argumentiran tako da bi se ovim isporukama pomoglo Bošnjacima da prežive i time smanjila njihova potreba za oružjem iz Irana. Krajem septembra 1994, tadašnji premijer Vlade BiH Haris Silajdžić je, navodno, rekao Holbrooku da, ako se Amerika bude zauzela da prijateljske treće zemlje pošalju oružje u Bosnu, Bosna će prestati da traži od Kongresa SAD podizanje embarga na oružje. Holbrooke je vidio takav napor kao logičnu posljedicu ranije Clintonove odluke da odobri iranske isporuke i kao način da Bosanci dobiju teže oružje iz zemalja kao što su Turska, Pakistan i Saudijska Arabija, koje su već snabdijevale Bosnu pješadijskim naoružanjem.

U međuvremenu su američki obavještajci ”slučajno čuli” takve rasprave bosanskih zvaničnika i proslijedili ih u CIA, što je povećalo sumnje unutar CIA da treba da uslijedi ili da je već počela nezakonita tajna operacija kršenja embarga. Pokrenuta je istraga. Richard Holbrooke je predložio takav plan, ali su se početkom novembra 1994. usprotivili američki državni sekretar Warren Christopher i savjetnik za nacionalnu sigurnost Anthony Lake. Christopher i Lake su mislili da bi takva operacija bila suviše bliska tajnoj operaciji, za koju je potrebno odobrenje Kongresa. Osim toga, bili su sigurni da bi takva operacija bila viđena kao izdaja Francuske, Engleske i drugih saveznika, koji su se suprotstavljali bilo kakvom planu za naoružavanje snaga bosanske Vlade, zbog toga što su njihovi vojnici bili u mirovnoj misiji na terenu. Istraga u Washingtonu, pokrenuta na traženje CIA, a potom obnovljena u Kongresu kad je pitanje američkog odobrenja za iranske isporuke u BiH u proljeće 1996. postavljeno u okviru republikanske predsjedničke kampanje, pokazala je da Bijela kuća time nije prekršila američke zakone.

Direktor CIA James Woolsey nije bio obaviješten o takvoj instrukciji Zagrebu. Analitičari CIA su na satelitskim snimcima otkrili isporuke oružja za BiH preko Hrvatske. Istovremeno, CIA je počela prisluškivati bosanske lidere i saznala za njihovo hvalisanje o tajnoj američkoj akciji za snabdjevanje oružjem. Dok je Holbrooke raspravljao o takvoj operaciji sa bosanskim liderima, ona je u Washingtonu već zabranjena. Ostalo je nepoznato ko se od bosanskih lidera hvalisao telefonom o tajnoj američkoj operaciji i time je praktično onemogućio. Iran je „od maja 1994. do januara 1996. transportovao više od 5.000 tona oružja za bosanske vladine trupe i osigurao podršku za nekih 2.000 stranih boraca u Bosni”. Pitanje u ovoj američkoj unutrašnjoj raspravi je bilo da li je Clintonovo odobrenje i Galbraithovo „namigivanje i klimanje glavom” hrvatskom predsjedniku Tuđmanu omogućilo Iranu da stvori uporište u Bosni i Evropi. Na takvu tvrdnju republikanaca, Clintonova administracija je nastojala da odgovori negativno. Clintonova administracija je odgovarala da je iranski uticaj u Bosni postojao prije „zelenog svjetla” Hrvatskoj, da nije primjetno povećan nakon toga, te da je sprovođenjem Daytonskog sporazuma takav iranski uticaj smanjen.

Ali, nije se radilo samo o isporukama oružja nego i o otvaranju vrata za prolazak ljudi, koji su se kretali ka blokiranom dijelu Bosne s muslimanskim stanovništvom kao islamski humanitarci i dobrovoljci. Rasprava između bošnjačkih i hrvatskih zvaničnika o tome ko je odgovoran za ovo otvaranje vrata isporukama oružja i ljudi nastavljena je. Bošnjački zvaničnici, političari i policajci često su optuživali Hrvatsku da je ona ta koja je kontrolisala pristup i tako odgovorna za ulazak ovih ljudi u BiH. Na zadnjoj konferenciji za tisak u funkciji predsjednika Stranke demokratske akcije 12. listopada 2001. Alija Izetbegović je izjavio da, „Mi nismo zvali mudžahedine, vrata Bosne i Hercegovine otvorili su im Hrvati”, dodajući da „Hrvati trebaju objasniti što ih je motiviralo pustiti mudžahedine u BiH, a ne mi (Bošnjaci)”.

Dva su razloga zašto je ovaj slučaj tako važan za razumijevanje kasnijih događaja u BiH. Na osnovu izvještaja Vojne policije HVO, ovdje se prvi put dokazuje dvostruki humanitarni i vojni status ovih osoba. U kasnijim istragama, američki zvaničnici će taj oblik korištenja humanitarne pomoći za podršku vojnih i terorističkih aktivnosti nazvati „bosanskim modelom” finansiranja Al Qaide. Arapi, humanitarci i vojni dobrovoljci, zarobljeni od strane Vojne policije HVO, bili su zatočeni u zatvoru u Busovači. Upravo je to bio povod Ebu Maaliju da organizira otmicu zapovjednika HVO brigade u Zenici Živka Totića i uz pomoć predstavnika posmatračke misije Evropske zajednice dogovori, organizira i izvede razmjenu za ove Arape iz zatvora u Busovači, u famoznoj zeničkoj razmjeni.

Da li je Izetbegović intervenisao kod Tuđmana za dvije osobe koje su kasnije razmijenjene za taoce koje su držali mudžahedini, predvođeni Ebu Maalijem? Arhive HVO i Armije BiH još nisu dostupne kako bi se pronašao odgovor na ovo pitanje. Video-kaseta snimljena tokom zeničke razmjene postala je jedan od najpoznatijih propagandnih filmova koji je i godinama kasnije distribuiran širom svijeta.

Postojao je niz razloga zbog kojih su američke vlasti krajem 1996. pojačale pritisak na bosanske vlasti da prekinu veze s radikalnim islamskim grupama i zemljama koje su SAD sumnjičile za pomaganje terorizma. Jedan od tih razloga je bila deklaracija kojom je Osama bin Laden iz Afganistana pozvao na napade na američke vojnike u Saudijskoj Arabiji. U svojoj „Objavi rata protiv Amerikanaca koji okupiraju zemlju dva sveta mjesta”, Bin Laden je 23. augusta 1996. podsjetio „mladež islamskog svijeta koja je ratovala u Afganistanu i Bosni i Hercegovini da bitka još nije okončana”.

 Nastavlja se