Foto: EPA-EFE/ANDREJ CUKICTrećeg maja navršiće se tri godine od masovnog ubistva u OOŠ „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu, kada je tada 13-godišnji K.K. ubio devet svojih školskih drugova i čuvara, a ranio šest osoba.
Iako je inicijativa da se izgradi Memorijalni centar posvećen sećanju na žrtve pokrenuta od strane roditelja nastradalih đaka ubrzo nakon ovog tragičnog događaja, ni tri godine posle taj proces nije ni započet. Za sada nije poznato ni kako će ove godine biti obeleženo sećanje na tu tragediju, kao ni da li će u tome učestvovati samo roditelji stradale dece ili i predstavnici vlasti.
Radna grupa i Multidisciplinarni tim koji su formirani kako bi se bavili idejama, projektom i realizacijom memorijalnog centra, međutim, kako nezvanično saznaje Danas, nije se skoro sastajao i trenutno se reorganizuje, pa iz tog razloga ni njihovi članovi nisu mogli da pričaju za medije. Kontakt sa novinarima odavno ne žele ni roditelji stradale dece. Moglo bi samo da se pretpostavi da dogovori i usklađivanje različitih mišljenja svih uključenih nisu mogli lako da se realizuju, što je dovelo do zastoja u radu grupe u kojoj su predstavnici Vlade, roditelji i stručnjaci, ali tima koji su okupili roditelji, a u kome su opet predstavnici različitih struka.
Roditelji dece ubijene u masovnoj pucnjavi kao i deo onih čija deca su u to vreme pohađala ovu školu jasno su izrazili želju za memorijalnim centrom, a više puta su i protestovali sa tim zahtevom. Razlike u mišljenjima, međutim, javile su se oko toga da li školu treba zatvoriti i pretvoriti je u prostor sećanja, ili pak u te svrhe treba izdvojiti samo deo školskog objekta.
S obzirom na osetljivost procesa koji bi vodio Memorijalnom centru, Vlada Srbije je u martu 2024. formirala Radnu grupu koja bi se time bavila kroz konsultacije sa porodicama nastradalih i stručnjacima. Sa druge strane, porodice stradalih su u isto vreme formirale Multidisciplinarni tim, koji je trebalo da sprovede opsežne konsultacije i da pripremi preporuke i predloge konkretnih mera radi uspostavljanja Memorijalnog centra, njegovog programskog rada, formulisanja uslova međunarodnog idejnog arhitektonskog konkursa i izbor najboljeg rešenja za taj centar.
Tadašnja ministarka prosvete Slavica Đukić Dejanović izjavila je da očekuje da će projekat izgradnje memorijalnog centra u OOŠ „Vladislav Ribnikar“ biti završen do kraja 2024. godine, a da će se sa izgradnjom početi „kada se steknu svi uslovi“, kao što su lokacija i gabariti memorijalnog centra, kao i usaglavašanje o idejnoj poruci koju bi centar trebalo da pošalje.
„Idejno rešenje za to kako će izgledati memorijalni centar će sigurno proisteći iz velikog broja konsultacija, ali će urbanisti, arhitekte, psiholozi, etičari i roditelji dece koje, nažalost, više nema davati svoje ideje za idejno rešenje. Struka će, naravno, osmisliti i sadržinu i formu“, istakla je tada Đukić Dejanović.
Ipak, dalje od početka se još nije maklo. Neki od predloga za koje se moglo čuti u javnosti, su da Memorijalni kompleks bude urađen u okviru škole, odnosno da se delovi škole pretvore u prostor sećanja, uz očuvanje obrazovne funkcije ustanove. Još jedan predlog je bio memorijalni vrt u parku Tašmajdan, u blizini škole, ali i izgradnja različitih prostora za kulturu i edukaciju, gde bi se promovisale vrednosti života, umetnosti i sećanja, a ne samo mesta tuge. Plan je bio da se u razmatranje predloga uključi i šira javnost, a realizacija projekta predviđala je međunarodni konkurs.
Inače, kada je formirana, Radnu grupu za uspostavljanje Memorijalnog centra u znak sećanja na žrtve masovnog ubistva u Ribnikaru činili su: po jedan predstavnik ministarstava nadležnih za prosvetu, kulturu i javna ulaganja, predstavnici grada Beograda i gradske opštine Vračar, direktor OOŠ „Vladislav Ribnikar“, dva predstavnika porodica ubijenih „Ribnikaru“, Aleksandra Ivanković, predstavnica Victim Support Europe, Sanja Ćopić, predstavnik Viktimološkog društva Srbije, Slavica Ševkušić, predstavnik Instituta za pedagoška istraživanja i Ognjen Božović, advokat. Grupom predsedava predstavnik Ministarstva prosvete. Pri formiranju, istaknuto je da će RG zarad „efikasnijeg i delotvornijeg ostvarivanja ciljeva“ angažovati stručnjake za oblast na koju se odnosi njen zadatak.
Multidisciplinarni tim, koji su jednoglasno izabrale porodice ubijenih u OOŠ „Vladislav Ribnikar“, činili su: redovni profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Aleksandar Baucal, viša naučna saradnica Instituta za noviju istoriju Srbije Olga Manojlović Pintar, direktorka Viktimološkog društva Srbije Jasmina Nikolić, književnica za decu i mlade Jasminka Petrović, redovna profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu Dubravka Stojanović i inženjer arhitekture Bratislav Tošković. U odluci Vlade navedeno je da će tim „sprovesti opsežne konsultacije s ciljem pripreme preporuka i predloga konkretnih mera radi uspostavljanja Memorijalnog centra, formulisanja uslova međunarodnog idejnog arhitektonskog konkursa za Memorijalni centar i izbor najboljeg rešenja, a Radna grupa je u obavezi da ove preporuke i mere implementira i sprovede kroz svoje resore, te da iste predloži Vladi na usvajanje“.
Dodaje se i da će Multidisciplinarni tim predlagati i druge konkretne mere koje bi trebalo preduzeti povodom ustanovljavanja Memorijalnog centra, osmišljavanja komemoracija i programskih sadržaja Memorijalnog centra. Takođe, napominje se i da Radna grupa i Multidisciplinarni tim mogu angažovati i druge domaće i međunarodne stručnjake, odnosno međunarodne organizacije kako bi pružili podršku i pomoć u radu.
Tada je i objavljeno da se do donošenja urbanističkog, arhitektonskog i građevinskog rešenja za Memorijalni centar i uređenja nove ambijentalne celine, „u celosti izuzima iz upotrebe za obavljanje prosvetne delatnosti parcela broj 5053, katastarska opština Vračar, sa objektom osnovnog obrazovanja broj 1 na ovoj parceli, koji predstavlja OOŠ „Vladislav Ribnikar“ u Ulici kralja Milutina broj 10 u Beogradu“.
Do sada, na prvu godišnjicu masovnog ubistva, na ulazu u školu postavljena je spomen-ploča sa fotografijama i imenima desetoro nastradalih (devetoro učenika i radnika obezbeđenja), kao i datumom 3. maj 2023.
Takođe, prostor oko škole je proglašen „Prostorom tišine“, fizički je odvojen i namenjen za odavanje pošte, paljenje sveća i polaganje cveća. U septembru 2024. Vlada Srbije donela je na današnjoj sednici odluku da se 3. i 4. maj ustanove kao Dani sećanja na žrtve masovnih ubistava, u Ribnikaru ali i onog koje je usledilo u selima Dubona i malo Orašje kod Mladenovca, kada je ubijeno devetoro, a ranjeno 12 mladih ljudi.
„Ideja o Memorijalnom centru na mestu masovnog ubistva u Ribnikaru je potekla iz ideje da se prekine sa praksom da sve stavljamo pod tepih i da moramo da gradimo jednu novu kulturu sećanja koja će podrazumevati sećanje na žrtve, ali koja će i budućim generacijama slati potrebne društvene promene koje mogu preventivno da deluju“, kazala je na drugu godišnjicu tragedije istoričarka Dubravka Stojanović.
Slučajno ili namerno
Na drugu godišnjicu masovnog ubistva u školi „Ribnikar“, beogradska vlast je napravila neoprostiv „propust“. Naime, „Beogradski dani porodice“, manifestacija koju je pokrenuo gradonačelnik Aleksandar Šapić, a sa idejom očuvanja „tradicionalnih vrednosti, zajedništva i solidarnosti“, slučajno ili namerno planirana je baš za 3. i 4. maj. Gradonačelnik je pozvao decu i roditelje na nastup „mažoretkinja i maskenbal“ ali i na „igre preciznosti i gađanja“, te „turnir preživljavanja u parku“.
Zbog toga je reagovala i Radna grupa za uspostavljanje Memorijalnog centra Ribnikar, otvorenim pismom gradonačelniku u kom piše da Grad „nema izgovor za ovaj izraz krajnjeg nepoštovanja ne samo prema porodicama ubijenih, ranjenih i preživelih, nego i prema svim građanima Beograda i Srbije koji se ovaj vikend sećaju nepamćenih tragedija“.
„Potpuno odsustvo obzira, empatije i želje da se oda poštovanje prema životima nasilno oduzetim pre samo dve godine u osnovnoj školi u Beogradu, ispred škole u Duboni i u parku u Malom Orašju“, istakli su i pismu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


