Da li želimo neku novu društvenu civilizaciju u kojoj bi svakom građaninu, bez obzira na klasu, religiju, partiju i naciju, bila obezbeđena sva prava čoveka i građanina – ili nećemo takvu srpsku civilizaciju? Znači li to da želimo produžiti prethodnu civilizaciju iz 1945. godine, sa tom razlikom što ćemo umesto klasne i političke diskriminacije uneti nacionalnu? Da bi me moj prijatelj ubedio da baš na to misli, navodi mi da je „zanimljivo primetiti da među hrvatskim, a pogotovu albanskim intelektualcima, izuzev možda usamljenih slučajeva izdaje, nema iole značajnog dela javnosti koji bi zastupao ‘evropske’ poglede srpskih intelektualaca.
Da li želimo neku novu društvenu civilizaciju u kojoj bi svakom građaninu, bez obzira na klasu, religiju, partiju i naciju, bila obezbeđena sva prava čoveka i građanina – ili nećemo takvu srpsku civilizaciju? Znači li to da želimo produžiti prethodnu civilizaciju iz 1945. godine, sa tom razlikom što ćemo umesto klasne i političke diskriminacije uneti nacionalnu? Da bi me moj prijatelj ubedio da baš na to misli, navodi mi da je „zanimljivo primetiti da među hrvatskim, a pogotovu albanskim intelektualcima, izuzev možda usamljenih slučajeva izdaje, nema iole značajnog dela javnosti koji bi zastupao ‘evropske’ poglede srpskih intelektualaca…“ Dakle, tu smo: Srbi treba da se ugledaju na hrvatske i albanske intelektualce, s tom razlikom što ti hrvatsko-albanski intelektualci stalno nariču za Evropom, a moj prijatelj, srpski intelektualac, podvrgava podsmehu evropejstvo srpskih intelektualaca!
Rasprava ide dalje: da li političke stranke treba da budu „etničke“, odnosno da imaju nacionalno obeležje u svome imenu? Odnosno, da li se može ili ne mora uspešno braniti nacionalni interes ako u naslovu piše da je program „srpske“ ili „hrvatske“ stranke? Postoji jedna opšta tendencija kod malih iskompleksiranih naroda da su ugroženi od svih i svakoga, te zbog te bolesti ističu svoje „etničko“ svojstvo! U praksi civilizovanih naroda, to ne biva: jedan veliki broj političkih stranaka u civilizovanoj Evropi nema nacionalno obeležje, bez obzira na to da li su leve ili desne orijentacije.
Da li ekstremna nacionalistička francuska stranka, Le Front national, ima francusko obeležje u imenu? Nema, ali ga zato ima Socijalistička stranka. Ko brani francuske nacionalne interese – ne zavisi za „civilizovane“ „evropske“ narode od imena nego od politike, od programa i rada pomenute stranke!
Bitno je pitanje, u stvari, filozofsko, ideološko – ako sme da se kaže u ovom našem ksenofobičnom vremenu, na našim prostorima. Da li je nacionalno jedini odlučujući činilac u društvu, ili ne? Da li pored nacionalnog svojstva i nacionalne politike ima i nekih svojstava i nekih politika koji su izvan nacionalnih okvira, kao što su klasni, verski, politički, ekološki, opštecivilizacijski? Ako neko veruje da je jedino nacionalno odlučujuće u svakom trenutku, treba da pripada jednoj „etničkoj“, nacionalističkoj stranci koja treba da ima nacionalno obeležje, odnosno u ovom slučaju – pošto nije reč o „evropskim Srbima“ – mora da ima srpsko obeležje!
Velika opasnost za srpski narod u celini u ovom istorijskom trenutku, kada smo uspeli svojom politikom od nekih sedamdeset i više godina da okupimo protiv sebe sve svoje protivnike i neprijatelje, da u ovom trenutku ne padnemo iz građanske rezignacije u političku histeriju, i da počnemo da brišemo sva imena i sve spomenike iz prošlosti. To je već činio jedan režim pre nas, ali on za nas bar nije bio legitiman u pogledu demokratije.
Oni, koji danas sebe smatraju bogomdanim demokratama i zastupnicima ideje demokratije, ne smeju da idu putem totalitarizma koji treba da je iza nas, bar po svojim institucijama i po svojim metodama i po svojim motivima. I glavno: pogledajmo kako smo kao narod postupali u teškim trenucima, ugledajmo se ne samo na svoju istoriju, nego i na velike druge narode, velike ne samo po broju nego velike i po civilizaciji i po istorijskoj misiji. Ne budimo mali ksenofobični Balkanci, ne odbacujmo Evropu, jer je Evropa naša postojbina u istorijskom smislu, i naša budućnost! I mislimo sada, kao nikada ranije, na naše najbliže susede, na Bošnjake muslimane i Makedonce, i na sve one koji žele da žive sa nama zajedno. Ali, taj novi život mora biti izgrađen ne samo na novim ustavno-političkim osnovama, on mora da bude novi život po civilizacijskim shvatanjima. I Srbi treba da daju primer, kao što su davali pre 1914. godine!
I jugoslovenska zajednica je uvek više zavisila od nas Srba nego od drugih, ali srpski nacionalni interes zavisi samo od nas, i taj nacionalni interes može biti branjen samo civilizacijskim sredstvima, što znači političkim sredstvima. (Borba, 17-18. avgust 1991).
Nastavlja se
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


