"Nigde drva, šta ćeš ložiti?": Priča o osmoj, nepostojećoj ofanzivi, i Ćopićevim kolonistima u Banatu 1Foto: udurženje begej sveti đurađ

„Nigde drva, znala sam ja. Šta ćeš onda ložiti?“, kaže baba Jeka u seriji „Osma ofanziva“ dok posmatra ravnicu i pita se kako će joj muž spavati, kad je sve ravno i nema gde sunce da zađe. A Jovandeka Babić joj odgovara: „Sve je ona znala, a zna se šta ona zna, ništa dalje od ognjišta“.

Ekranizacijom popularnih Ćopićevih romana ostala je u sećanju velika seoba krajiških Srba u Vojvodinu nakon Drugog svetskog rata, „osma ofanziva“ koja se istorijski nije desila.

I dok i dan danas gledaoce ove kultne serije zabavljaju likovi poput Pepe Bandića, Đorđa Pure i Milanče Švalera, Ćopićevi kolonisti u Banatu imali su svoja stvarna lica, imena i sudbine.

U Zrenjaninu susednom mestu Žitištu, koje se u to vreme zvalo Begej Sveti Đurađ, kolonizacija stanovništva iz Bosne počela je krajem 1945. godine a završena je naredne godine.

Kako je u žitištanskim izvorima zapisano, u mestima iz kojih je vršena kolonizacija formirane su sreske komisije koje su upoznavale stanovništvo sa ciljevima i pogodnostima kolonizacije.

Rešenja za kolonizaciju mogli su dobiti borci, invalidi rata, invalidi rata od 1912. godine, invalidi rata 1912–1918. i 1945. godine, porodice ili siročad poginulog borca ili porodica žrtve fašističkog terora, oficiri Jugoslovenske armije, narodni heroji ili porodice narodnih heroja.

Doseljavanje kolonista u Begej Sveti Đurađ odvijalo se u dva transporta i bilo je naporno po doseljenike zbog oštećenih drumskih i železničkih veza sa Banatom.

Kolonisti su bili iz sela severozapadne Bosne – Bosanske Krajine a doseljeno je 275 porodica sa blizu 1.700 lica, poreklom iz dvadeset i jednog bosanskog sreza.

Najviše kolonista doseljeno je iz sreza Lušci Palanka i to 255 domaćinstava sa 1.416 članova. Kolonisti su dolazili najviše iz mesta Lipnik, Hašani, Majkić Japra, Podvidača, Mrkalji, Potkalinje, Jelašinovci, Lukavica, Kozin i Lušci Palanka.

Kako je zvanično zabeleženo, zbog nesnalaženja u novoj sredini, 15 porodica sa 231 članom vratilo se u zavičaj.

U Begej Svetom Đurđu su se, kao i u drugim kolonizovanim mestima sukobila dva mentaliteta i načina života, ravničarski i planinski, o čemu i danas postoje brojne anegdote.

Više vesti iz ovog grada čitajte na sledećem linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari