Novosađanin se popeo na Materhorn: "Na 4.500 metara visine, sve je dole pod oblacima, vidim celu Švajcarsku, a ne vidim ništa" (FOTO)(VIDEO) 1foto: Zoran Pernjaković

Novosađanin Zoran Pernjaković, 11. avgusta, popeo se na vrh Materhorn u Švajcarskoj, koji predstavlja jedan od kompleksnijih alpinističkih vrhova u Evropi.

Pernjaković, koji je po struci licencirani planinski vodič druge kategorije, popeo se na vrh za koji kaže da se ne penje bilo ko, već oni koji se zaista odluče i dugo pripremaju za takav poduhvat, jer je taj vrh namenjen prvenstveno alpinistima.

„Odluka da se popnem na vrh proistekla je iz ideje da je za mene to izvodljivo, i uprkos tome što nisam alpinista i nisam neko ko je predodređen za takve vrhove“, rekao je Pernjaković za Danas, koji se planinarenjem bavi već duže od 13 godina.

Kako kaže, ovaj vrh zahteva dobre pripreme, ali na sreću nisu neophodne „dve tone alipnističke opreme“ i da se „prelazi malo po malo“, uz podršku više penjača koji se međusobno osiguravaju, izvlače i slično.

Preduslov za penjanje na ovaj vrh, za razliku od drugih poput Monblana ili Kilimandžara, predstavlja i poznavanje rock climbinga, te kako nije alpinista, svoje pripreme počeo je u Novom Sadu, na steni kod Petrovaradinske tvrđave, na kojoj mnogi Novosađani vežbaju, uz kardio pripreme na Keju.

„Tako sam došao do neke kondicije koja je potrebna za taj uspon i rešio da krenem kada sam stekao utisak da sam eventualno spreman. Dogovorio sam se sa poznatim slovenačkim vodičem i dvoje alpinista. Ruta nije bezazlena, to su hiljade stena, strmina, nema markacije sa crvenim strelicama. A ako krenete danas, morate stići sutra“, priča Pernjaković.

Novosađanin se popeo na Materhorn: "Na 4.500 metara visine, sve je dole pod oblacima, vidim celu Švajcarsku, a ne vidim ništa" (FOTO)(VIDEO) 2
foto: Zoran Pernjaković

Uspon je trajao dva dana. Prvog dana, krenuli su u dva časa popodne iz podnožja planine i stigli do oko dve trećine visine već oko 20 časova, kada su napravili pauzu u jednoj od uređenih kućica za penjače, da bi uspon nastavili u 4 sata ujutru, a na vrhu su se našli oko pola 9 ujutru. tamo su se zadržali dvadesetak minuta.

„Neviđeno uzbuđenje. Srce je stalo, dah je stao, krenuo sam da plačem. Na 4500 metara visine, sve je dole pod oblacima, vidim celu Švajcarsku, a ne vidim ništa. Tresem se. To je sreća, kada sanjaš da se popneš, pokušaš i uspeš“, dodaje.

Međutim, uoči uspona, nije sve išlo glatko. Svega nedelju dana ranije, Zoran je bio na moru u Grčkoj, gde se, kako priča, svega dva-tri dana pre povratka kući, više puta sapleo o „kojekakvo granje i korenje“, što je protumačio kao znak da ne treba da ide, a kada se vratio u Novi Sad, otekline na kostima i nogama hladio je ledom.

Iako se „razbio na granu na plaži“, on je uspeo da se popne i siđe sa Materhorna „bez ijedne ogrebotine, saplitanja i tehničkih problema“.

Ali tokom uspona dogodio se jedan zastoj, kada je, kako nam je ispričao, ostao bez snage na delu deonice visine metar i po, za koju mu je trebalo nekoliko minuta da je savlada iako je tom trenutku pomislio da je za njega uspon gotov. To je, ističe, bila cena fizičke neadekvatnosti s obzirom na oko 15 kilograma viška.

Zbog toga je, nakon „incidenta“, počeo da psuje sve oko sebe, a taj „bezobrazluk“ dao mu je snage da nastavi do kraja i popne se do vrha. Za njega taj poduhvat predstavlja korak napred, što ga motiviše da se uskoro suoči i sa izazovnijim vrhovima.

„Alpski vrhovi su velika lepota, ogromni su. Nedostižni su ako se za njih ne spremamo. Kada se ovako nešto uradi, uvek postoji poriv da se nešto slično proba. Sada ponovo razmišljam o Materhornu, ali o prilazu sa italijanske strane, gde sam prvobitno hteo da se popnem, ali se početkom avgusta srušio deo planine, zbog čega je taj pravac postao nepristupačan, a penjanja su obustavljena“, naglasio je Pernjaković.

On se svojevremeno popeo i na Monblan, Grand paradizo, dva puta je pokušao da se popne na vrhove u području Monte Roze. Popeo se i na najviši vrh Austrije i slovenačke Alpe. Planira da istraži i vrhove u okolini Materhorna, koje je mu je otkrio vodič.

Ali, i uprkos bogatom iskustvu priznaje da ne poznaje vrhove Srbije, jer kaže da se fokusirao na zahtevnije evropske planine.

„Radije biram da se popnem na neku izazovniju evropsku planinu nego da se dvadeset puta popnem na istu, i to ću raditi dokle god imam snage“, kaže Zoran Pernjaković, zaključivši da će ga domaći vrhovi dočekati u kasnijim godinama, kada više ne bude imao snage za ovako velike poduhvate.

Više informacija iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari