Prema poslednjim podacima u opštini Novi Pazar je 20.800 nezaposlenih, a tendencija rasta broja nezaposlenih nikako da se okonča. Primera radi, na kraju 2002. godine na evidenciji Nacionalne službe zapošljavanja nalazilo se 16.759 ljudi bez posla. Porast broja nezaposlenih vezuje se za pad proizvodnje u tekstilnoj i obućarskoj industriji koje su, pored trgovine, glavne privredne grane u Novom Pazaru.

Prema poslednjim podacima u opštini Novi Pazar je 20.800 nezaposlenih, a tendencija rasta broja nezaposlenih nikako da se okonča. Primera radi, na kraju 2002. godine na evidenciji Nacionalne službe zapošljavanja nalazilo se 16.759 ljudi bez posla. Porast broja nezaposlenih vezuje se za pad proizvodnje u tekstilnoj i obućarskoj industriji koje su, pored trgovine, glavne privredne grane u Novom Pazaru. Od ukupnog broja nezaposlenih više od 60 procenata su žene, koje su dominantna radna snaga u ove dve grane proizvodnje, a najznačajnija trgovina se danas obavljala na robnoj pijaci u ovom gradu.

Bez investicija od 2000. godine

Od demokratskih promena 2000. godine u Novi Pazar nije stigla nijedna investicija koja bi omogućila otvaranje radnih mesta. Nema izgradnje novih pogona, niti otvaranja lanca poznatih trgovina, kao što je slučaj u drugim opštinama u Srbiji. O razlozima izostanka investicija javnost je podeljena. Većina misli da su razlozi u nestabilnim političkim prilikama i lošoj poslovnoj politici aktuelne lokalne vlasti. Javnost je podeljena i oko otvaranja lanca poznatih trgovina. Jedni su mišljenja da takvi prodajni objekti nisu potrebni ovom gradu jer bi „ugušili“ dve lokalne trgovinske kuće koje drže monopol. Drugi misle da je i to stvar politike. U ovom gradu, u svakom slučaju, ekonomska situacija je sve teža, a o tome svedoče i prosečne zarade Novopazaraca koje su znatno ispod republičkog proseka.

Uz tekstilnu i obućarsku proizvodnju razvila se i proizvodnja tapaciranog nameštaja i lake metalne industrije, međutim one ne upošljavaju veći broj radnika. Ekspanzija otvaranja malih fabrika za proizvodnju džins odeće i obuće u Novom Pazaru zabeležena je od 1990. do 1995. godine. Tada je u ovom gradu radilo oko 500 radionica i fabrika za džins odeću i oko 200 proizvođača obuće.

Kada nema domaćih sirovina

Proizvođači obuće na lageru nemaju gotovih proizvoda, ali je plasman džins odeće otežan. Tržište EU podrazumeva ispunjene uslova pod oznakom Euro1. Tigrin Kačar objašnjava da proizvod treba da bude izrađen od domaćeg materijala – a mi teksas platno uvozimo, jer ono naše nije dovoljno kvalitetno. Farmerice koje se proizvode u novopazarskim fabrikama kompletno su urađene od uvoznog repromaterijala, zbog toga se cena tih proizvoda povećava i postaje nekonkurentna na inostranom tržištu.

Ekonomistkinja Bisera Šećeragić je u svojim istraživanjima došla do podataka, da se u tom periodu ekspanzije u novopazarskim fabrikama godišnje proizvodilo 20 miliona farmerica. Krajem 2002. godine taj broj je prepolovljen, a od polovine 2003. godine do danas sveo se na samo dva miliona farmerica. Bisera Šećeragić procenjuje da je mesečni promet džins odeće na robnoj pijaci u Novom Pazaru bio veći od 10 miliona evra, krajem 2002. smanjen je na oko pet miliona, a sada iznosi tek dva miliona evra.
Kada je reč o proizvodnji obuće, od vremena kada se godišnje proizvodilo 3,1 miliona pari obuće sada se stiglo do 800.000. Realizacija prodate robe od 2,64 miliona evra od druge polovine 2003. svela se na sadašnjih 1,33 miliona. Smanjenje proizvodnje u tekstilnoj i obućarskoj industriji pratilo je i smanjene broja zaposlenih. U tekstilnoj industriji se od 15.000, broj zaposlenih smanjio na 5.000, a u proizvodnji obuće sada radi 1.200 radnika, za razliku od perioda kada je u toj oblasti bilo zaposleno 5.000. Iskorišćenost kapaciteta u obe grane kreće se samo između 10 i 30 procenata.
Tigrin Kačar, sekretar Unije proizvođača tekstila i obuće Novog Pazara, kaže da sada ima oko 200 proizvođača tekstila i oko 80 proizvođača obuće. Kaže da je „pritisak uvozničkog lobija veliki, jer iz inostranstva stiže nelojalna konkurencija zahvaljujući nerealnom carinjenju robe“. To je razlog što su neki proizvođači džins odeće i obuće „prešli u sivu zonu ili su napustili delatnost“. Vlasnici fabrika koje su ostale u poslu mogu da računaju na domaće i tržišta bivših jugoslovenskih republika i tržišta Mađarske, Rumunije, Češke, Nemačke i Rusije.
Privatne fabrike za proizvodnju tekstila, obuće i nameštaja izgrađene su u perifernim delovima Novog Pazara. Vlasnici kažu da su u izgradnju i opremanje tog prostora ulagali svoj kapital i novac iz nepovoljnih bankarskih kredita. Od države su mogli da računaju na subvencije prilikom zapošljavanja novih radnika.
U Novom Pazaru ima 26 banaka i za većinu vlasnika poslovnog prostora banke su najunosniji posao. Olakšicama pokušavaju da obezbede što veći broj klijenata. Podaci o broju i visini odobrenih kredita poslovna su tajna, ali ih svi koriste. Stanovništvo koristi potrošačke kredite, a privrednici uzimaju kredite za sitnija opremanja svojih poslovnih prostora, za obezbeđivanje obrtnih sredstava, kupovinu opreme i za kupovinu i izgradnju poslovnog prostora. Kredite brojčano više koristi stanovništvo, ali u masi odobrenog novca većina je na strani biznisa i to do 90 odsto.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari