Početak unutar muslimanskog sukoba

Esad Hećimović: Garibi: Mudžahedini u BiH 1992 – 1999 (22)

O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i posle njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Uprkos tome, pitanja je uvek bilo više nego pouzdanih odgovora. Kako su, i uz čiji blagoslov, stigli? Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo? Knjiga „Garibi“ poznatog reportera iz Zenice Esada Hećimovića razjašnjava mnoge misterije, enigme i konfuzije o ulozi „Alahovih svetih ratnika“ u Bosni i Hercegovini.

Ovom knjigom su izdavači, list Danas i Medijska organizacija Jugoistočne Evrope (SEEMO), pokrenuli novu biblioteku „Novinari istraživači“ koja ima za cilj da otvori prostor autorima iz čitavog regiona.

 Nakon što mu je Hajrić prenio informaciju da se Izetbegović ne može sastati s njim danas, ambasador Menzies ga je pozvao u Ambasadu SAD. Rekao mu je da će američka ambasada danas izdati upozorenje svojim građanima zbog prijetnji koje su im upućene iz sela Bočinja Donja. Kad su Amerikanci u aprilu patrolirali ovim selom, mještani azijatskog i arapskog porijekla su prstima pokazivali sječu vratova i govorili „Amerika”. Hajrić je prenio Izetbegoviću da je zatražio od Menziesa da tretiraju bosansku vladu kao sebi ravnopravnu vladu, umjesto što se igraju „skrivalice”. Na pitanje zašto se o ovom incidentu nije raspravljalo na Komisiji za strane trupe, ambasador Menzies se požalio na neiskrenost predstavnika u Komisiji i pomenuo Irfana Ljevakovića. Hajrić se prisjetio šta je Izetbegović ranije sam rekao Menziesu: „Dajte nam dokaze kad govorite o imenima.” Uskoro je dio dokaza objavljen u Washington Postu.

Već sutradan, u petak 13. septembra 1996, Washington Post je objavio da je „Vlada SAD službeno zatražila od Alije Izetbegovića da protjera grupu vojnika sa Srednjeg Istoka, nakon što su ti ljudi prijetili da će ubiti američke vojnike i civile”. Pomfret je objasnio i šta se dešavalo u američko-bosanskoj saradnji od juna do septembra 1996: „Nakon Clintonove potvrde u junu da je bosanska vlada prekinula veze s islamskim vojnicima, NATO, američka ambasada u Sarajevu i predstavnici bosanske vlade u Sarajevu su osnovali Zajedničko povjereništvo o stranim snagama u Bosni koje se trebalo baviti optužbama o aktivnosti mudžahedina. Ali s Povjereništvom je uskoro došlo do problema jer je bosanska vlada imenovala kao predstavnika Irfana Ljevakovića, koji ima velike veze s Iranom i koji je tokom rata bio aktivno uključen u nagovaranje mudžahedina da dođu da se bore u Bosnu. Za Ljevakovića se kaže da je u bliskoj vezi s Bakirom Alispahićem, bivšim šefom muslimanske tajne službe koja je odgovorna direktno Izetbegoviću. U februaru je američka vlada prisilila Alispahića da napusti taj položaj nakon što je NATO, četrdesetak kilometara od Sarajeva, otkrio kamp za obuku koju su vodili iranski funkcioneri”, objavio je Washington Post.

Već slijedećeg vikenda, Izetbegović je dobio što su on i Hajrić tražili od ambasadora Menziesa: dokaze kad se govori o ljudima. Washington Post je objavio veliku priču o tome kako su lideri bosanskih muslimana izbjegavali embargo na oružje. „Muslimanski zvaničnici koji su postali značajni u Bosni zbog svoje povezanosti sa TWRA su dio grupe tvrdolinijaša koji izgledaju predani održavanju odnosa s radikalnim islamskim državama i pojedincima povezanim s teroristima, kažu zapadni izvori”, prenosi Washington Post. U članku je navedeno da su američki zvaničnici „zabrinuti da ovi ljudi mogu upotrijebiti svoje visoke pozicije u vlasti kako bi osigurali stranim islamskim teroristima bosanske pasoše i na druge načine pomogli njihovo kretanje u i iz Evrope“. „Zapadni zvaničnici kažu da ovi ljudi čine središte frakcije unutar Stranke demokratske akcije predsjednika Alije Izetbegovića koja traži stvaranje etnički homogene muslimanske države unutar Bosne. Zvaničnici koji su radili za TWRA sad su na važnim pozicijama u bosanskoj vojsci, odbrani, diplomatiji i u izvršnoj vlasti”. ”Ljudi koji su radili za TWRA formirali su ćeliju koja je posvećena guranju Bosne ka radikalnim pokretima na Srednjem Istoku”, rekao je za Washington Post šef zapadne obavještajne agencije. Prema ovim tvrdnjama, „TWRA je bila povezana sa slijepim egipatskim šejhom Omarom Abdel Rahmanom, koji je izdržavao doživotnu kaznu zatvora u Sjedinjenim Državama i Osamom bin Ladenom, koji se u to vrijeme skrivao u Sudanu”. „Mi ne vjerujemo da bosanski Muslimani to žele. Ali, TWRA je dala ovim ljudima novac, uticaj i moć. Omogućila je njima i njihovim idejama dugo, dugo putovanje”, rekao je neidentifikovani američki obavještajac za Post, koji je prenio da su američki zvaničnici identifikovali dva čovjeka iz ovog kruga koji su izazivali njihovu posebnu zabrinutost. Jedan je bio Hasan Čengić, zamjenik ministra odbrane u Vladi Federacije BiH, a drugi Irfan Ljevaković, zamjenik direktora Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID).

Do kraja jeseni Hasan Čengić i Irfan Ljevaković su napustili funkcije, na izričit zahtjev američke administracije predsjedniku Izetbegoviću. Bakir Alispahić je već ranije bio smijenjen s dužnosti direktora Agencije za istraživanje i dokumentacije, nakon što su zapadni vojnici u februaru 1996. otkrili kamp u kome su bosanske policajce obučavali iranski instruktori.

Nastavlja se