Danima već u delu kraljevačke javnosti traje rasprava o odluci ministra prosvete da ne prihvati mišljenja nastavničkog veća i školskog odbora ovdašnje Gimnazije o jedinom kandidatu za direktora ove ustanove koji je tu dužnost vršio i u prethodna dva mandata.
Profesor Miroslav Vidić je najpre dobio podršku kolega u kolektivu (86 od 90 mogućih glasova) na sednici nastavničkog veća 14. novembra 2014. godine, a školski odbor kome je prisustvovalo sedam od devet članova bio je jednoglasan 3. decembra 2014. Informaciju o uskraćenoj podršci ministra direktoru Vidiću telefonom najpre saopštava Žarko Milosavljević, načelnik školske uprave Raškog upravnog okruga, 8. januara ove godine da bi ista školi bila pismeno dostavljena 12. januara 2015. godine. Sve bi ovo prošlo sa manje buke u javnosti da nema najmanje dve bitne činjenice koje bacaju veliku sumnju na ispravnost ministrove odluke. Prva bitna činjenica su nesporni rezultati škole i direktora Vidića u prethodnom periodu, o čemu, pored brojnih primera, ovom prilikom valja istaći samo dva. Gimnazija je nedavno odlukom organa Fakulteta organizacionih nauka u Beogradu proglašena za školu iz koje godinama unazad dolaze najspremniji učenici koji tu spremnost potvrđuju rezultatima na prijemnom ispitu. Slična situacija je i sa ostalim fakultetima na kojima kraljevački gimnazijalci u visokom procentu uspešno savladavaju prijemne ispite. Drugi primer je efikasnost školske uprave, i direktora pre svega, u otklanjanju posledica zemljotresa iz novembra 2010. godine koji je prilično oštetio zgradu škole. Navedeni (a i oni nenavedeni) primeri iz različitih aspekata rada škole potvrđuju činjenicu da se u školi dobro radi i da se njom dobro upravlja.
Druga činjenica vezana za „slučaj kraljevačke gimnazije“ je takozvani tajming ministarske odluke. Ona je doneta i saopštena u jeku štrajka prosvetnih radnika u kome su kraljevački prosvetari bili brojniji i kompaktniji nego u mnogim drugim gradovima. Ovo je, bez sumnje, uznemirilo predstavnike vlasti na svim nivoima, o čemu, na svoj način, svedoči i održavanje jednog (bes)potrebnog sastanka gradonačelnika Kraljeva sa direktorima osnovnih i srednjih škola 31. decembra. Povod za sastanak su bili navodni brojni pozivi roditelja upućeni gradonačelniku sa pitanjem zašto deca nisu dobila đačke knjižice sa ocenama za prvo polugođe pred Novu godinu. Poznavaocima materije i prosvetnih propisa jasno je da je povod za sastanak blago rečeno „nategnut“. Sastanak je protekao u nastojanju predstavnika gradske vlasti da iznesu svoj stav kako „nije lepo da se Kraljevo i u štrajku prosvetara ističe“ uz jasno saopštene aluzije da su se „i ranija isticanja u protestima 96-97. i 2000-e“ svima obila o glavu. Na tom sastanku direktor Vidić je, replicirajući načelniku školske uprave, rekao da on nema nameru da ispuni ranije zatraženi zahtev da popisuje kolege koje drže skraćene časove. Iz dela prenete atmosfere sa ovog sastanka kod gradonačelnika uočljiva je razlika u gledanjima na štrajk između „dve vlasti“, one koju tvore politički funkcioneri i one koju čine direktori škola koje jedan profesor (ali gradski funkcioner) naziva „produžena ruka ministarstva“.
Čini se da je, na nekom nivou vlasti, doneta odluka da se, uoči zakonom propisanog roka za zaključenje ocena u prvom polugođu, i reizbora u još nekoliko kraljevačkih škola, primerom disciplinuju direktori – „produžene ruke ministarstva“ i učine aktivnijim u suzbijanju štrajka u predvečerje početka drugog polugodišta. Nekome se zimski raspust izgleda učinio pravim trenutkom za odašiljanje jedne ovakve poruke. Ne ulazeći u analizu potreba i sadržaja poruka vlasti upućenih prosvetnim radnicima čini se da je izborom slučaja direktora kraljevačke gimnazije napravljena greška u izboru „nosača poruke“. Ili je, možda, to baš pravi zbor? Jer, šta ako je neko želeo da kaže: Ako ovako prolazi onaj koji ima nesporni rezultat rada, šta sve mogu da očekuju oni sa manje ili bez rezultata, koji, nažalost, čine većinu u društvu? Eto prilike vlasti koja nas bombarduje pričama o reformama i radu da na jednom očiglednom primeru pokažu za koje se vrednosti zaista zalaže. Ili će se i ovo završiti logično: a to je da oni, sa manje ili bez rezultata, dovedeni u poziciju odlučivanja o drugima ne praštaju rezultat po cenu štete za javni interes. Ali to je već neka druga tema.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


