Posmrtni ostaci generala Stratimirovića preneti u Sremske Karlovce 1Foto: BETAPHOTO/DRAGAN GOJIC/MO

Posmrtni ostaci generala Đorđa Stratimirovića, komandanta srpskih dobrovoljaca iz Šajkaške, uz najviše vojne počasti i liturgiju u Sabornom hramu preneti su iz Beča i pohranjeni u Sremskim Karlovcima u manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice.

Time je, nakon više od jednog veka ispunjena poslednja želja vožda Stratimirovića koju je izjavio neposredno pred smrt u memoarima „Uspomene“.

Inicijativa o ekshumaciji i prenosu posmrtnih ostataka potekla je od njegovih potomaka.

Đorđe Stratimirović bio je komandant srpskih dobrovoljaca iz Šajkaške pod čijom je komandom izvojevana prva i najvažnija srpska pobeda nad mađarskom vojskom, 12. juna 1848. godine.

Time je sačuvana Srpska Vojvodina koja je proglašena na Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima.

Po završetku vojne službe, 1859. godine, general Stratimirović učestvovao je u diplomatskim misijama za Austriju u Crnoj Gori, na Krfu, u Epiru, Srbiji i Italiji. Iz Novog Sada preselio se u Beč 1877. godine, gde je proveo ostatak života do 1908.

Posmrtni ostaci generala Stratimirovića preneti u Sremske Karlovce 2
Foto: BETAPHOTO/DRAGAN GOJIC/MO

Predsednik Vlade AP Vojvodine Igor Mirović kazao je da „vožd Stratimirović pripada besmrtnicima bez kojih je istorija našeg naroda nezamisliva, a njegov povratak potvrda naše odlučnosti da se uspostavi toliko potreban kontinuitet sa našim svetlim uzorima iz slavne prošlosti i naše težmje za nacionalnim jedinstvom koje nam je danas možda potrebnije više nego ikada u našoj istoriji“.

Istovremeno, pokrenuta je inicijativa za podizanje spomenika „Apoteoza Srpske Vojvodine“ u Novom Sadu, kojim bi se, ostavio trajan materijalan trag u kulturi sećanja na tri najznačajnije istorijske ličnosti iz 1848/1849. godine, Josifa Rajačića, Đorđa Stratimirovića i Stevana Šupljikca, koje su doprinele organizovanju srpskog pokreta, čije je rezultat bio nastanak Srpske Vojvodine.

Prema inicijativi, spomenik bi kroz izvajane tri figure pomenutih ličnosti, u stilu akademskog realizma, ostavio trajan materijalan trag u kulturi sećanja naše prošlosti“.

Apoteoza (starogrčki) znači obožavanje, proglašavanje neke ličnosti božanstvom, odavanje naročitih počasti nekome, veličanje, slavljenje, uzdizanje umrlog junaka ili velikog čoveka do božanstva, obožavanje, veličanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari