Smrt šejha Šabana

Esad Hećimović: Garibi: Mudžahedini u BiH 1992 – 1999 (20)

O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i posle njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Uprkos tome, pitanja je uvek bilo više nego pouzdanih odgovora. Kako su, i uz čiji blagoslov, stigli? Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo? Knjiga „Garibi“ poznatog reportera iz Zenice Esada Hećimovića razjašnjava mnoge misterije, enigme i konfuzije o ulozi „Alahovih svetih ratnika“ u Bosni i Hercegovini.

Ovom knjigom su izdavači, list Danas i Medijska organizacija Jugoistočne Evrope (SEEMO), pokrenuli novu biblioteku „Novinari istraživači“ koja ima za cilj da otvori prostor autorima iz čitavog regiona.

Sa Izetbegovićem, predsjednik se fokusirao na opasnosti koje za NATO vojnike predstavljaju Iranci i mudžahedini. “Ako bilo kakva akcija bude poduzeta protiv naših vojnika”, rekao je, “to će razbiti sve i ugroziti našu sposobnost da opremimo i obučimo vaše snage. Želim da uradim što sam obećao, ali to može podriti moje nastojanje.” „Izetbegović je odgovorio predsjedniku da je grupa takvog osoblja već otišla, iako smo mi znali da to nije istina”, napisao je glavni američki pregovarač Richard Holbrooke.

Za to vrijeme, u svojoj bazi u velikoj žutoj zgradi sa slovom “V” na njenoj fasadi, u Trokućama kod Zenice, šejh Enver Šaban je unosio posljednje bilješke o svojim operativnim planovima u dnevnik. Spremao se da putuje s grupom komandira jedinice. Nakon jutarnje molitve, u zoru, održao je posljednji govor svojim pristašama. Govorio je kao nikad prije. Pričao je o situaciji u Bosni i kako svjetske sile pokušavaju da spriječe uspon islama kroz Dejtonski sporazum. Prije polaska iz baze u Zenici, najavili su imena putnika komandi 3. korpusa Armije BiH. Rečeno im je da im neće trebati pratnja. Zatvorio je dnevnik. Sjeo je na prednje sjedište, do vozača. Svesku sa svojim dnevničkim bilješkama je stavio sa svoje lijeve strane. Otputovao je u džipu s Ebu Harisom i ostalima prema Žepču. Kad su hrvatski vojnici zaustavili vozilo na ulazu u Žepče, poslao je posljednju radio poruku: „Zaustavili su nas.“

Dežurni na vezama u Policijskoj stanici Žepče javio je u 13 sati dežurnom sucu Višeg suda u Vitezu da se oko 11:30 dogodio oružani incident na ulaznoj petlji u Žepču. Zaustavljeno je terensko vozilo „toyota“ u kome se nalazilo pet naoružanih muškaraca. „Na zahtjev prometnog policajca, osobe u vozilu su dale traženu dokumentaciju. Otkočili su automatsko oružje koje su držali u rukama i zatražili da im se vrati dokumentacija. Kako je bila pojačana kontrola prometa, punkt je bio dodatno osiguran grupom pripadnika Specijalne policije. Kad policajac nije pristao na vraćanje dokumenata, jedan iz vozila, bez upozorenja, otvara vatru i ranjava prometnog policajca. Tada dolazi do uzajamnog obostranog otvaranja vatre, pri čemu je ranjen jedan pripadnik Specijalne policije i likvidirana grupa napadača“, napisao je načelnik Policijske uprave Žepče Ilija Vidović u izvještaju MUP Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

U pucnjavi je ubijeno pet mudžahedina, a dva policajca su lakše ranjena. Prema dokumentaciji koja se nalazila u policajca, u vozilu su bili Djebbbari Sherif, Mohamed Abdul Vehab Yousuf, Abu Shehid Ali, Abu Abdelrahman Ahmed, Abu Haman Nedaši Tebuk. Hrvatski i bošnjački istražitelji završili su zapisnik o uviđaju u 16 sati i 30 minuta. Opisali su sva vozila i tijela pronađena na mjestu događaja. Vozilo “toyota” je imalo registarske tablice SA-2142-AA. Bilo je registrovano u Stanici javne bezbjednosti u Općini Centar u Sarajevu na ime humanitarne organizacije Menschen Hilfen Menschen iz Zenice. Očevici nisu zatečeni na licu mjesta. Sva vrata na vozilu su bila otvorena, a sva stakla popucala. Za volanom se nalazio leš obučen u maskirnu uniformu. Iza zadnjeg lijevog točka vozila bio je leš opružen po kolovozu. Na zadnjem sjedištu vozila su bila dva leša u zgrčenom položaju. Peti leš je bio van vozila, sa desne strane. U vozilu su pronađene automatske puške “kalašnjikov” i čahure od ispaljenih metaka kalibra 7,62 milimetra.

Među pet ubijenih Arapa bio je Abdu Abdel Rahman Ahmed, rođen 14. decembra 1956. u Egiptu i nastanjen u “Vatrostalnoj” u Zenici. Identifikovan je na osnovu vojne knjižice Armije BiH FO-No 031538 iz Vojne jedinice 5689. Uz sebe je imao i drugu vojnu knjižicu Armije BiH broj FO-No 21020 pod imenom Anwar el Sayed Mohamed, rođen 4. decembra 1956. u Egiptu. Pronađena je i italijanska vozačka dozvola na isto ime. Bio je poznat kao šejh Enver Šaban. Uz sebe je imao i dnevnik u kome je bilježio posljednje rasprave o budućem odnosu Arapa i Bosanaca nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini. Istražitelji nisu pronašli dnevnik.

Aiman Awad je u svom svjedočenju objasnio kako je rasformiran Odred “El Mudžahedin”: „Tako mi Allaha, da nisu prihvatili na šuri da se rasformira Odred, niko nas ne bi natjerao da ga rasformiramo. Naprotiv, mogli smo ući za dva sata u kompleks Žepče da se osvetimo zbog toga što su nam ubili pet ljudi koji su bili glavni ljudi u Odredu. Međutim, interes nas boraca, koji smo se borili tu, jeste da mi očuvamo ugled ljudi koji su se borili i da očuvamo krv šehida. Ljudi nisu poginuli džaba ovdje u BiH, nego se mora čuvati ta krv. I do dan-danas i sutra ovi ljudi koji su se borili u Odredu ‘El Mudžahedin’ su spremni da poginu, a da od njih ne pogine nijedan musliman u BiH, a i inače“, rekao je Awad.

U jednom televizijskom intervjuu Awadov zamjenik Ebu Hamza Sirijac (Imad al Husin) je potvrdio je da su nakon ubistva šejha Šabana oni „mogli da potamane Žepče, ali nisu“.

Nastavlja se