"Svaki dan pogledam, nema mi sina, nema mi ni muža" 1Foto: Peščanik

Članovi porodica žrtava zločina u selu Kravica, kada je streljano 1.313 Bošnjaka, prisustvovali su suđenju u Beogradu 26. septembra ove godine.

Peščanika je snimio emisiju „Kravica“ u kojoj su govorile Nura Salkić, Kada Hotić, Emina Sinanović, Hajrija Orić i Zlatka Efendić.

Nura Salkić: „…Kad smo sišli u Potočare odmah je počelo ubijanje muškaraca, odvajanje, čak i žena ubijanje… Ja sam imala troje sitne dece, bila sam trudna, imala sam i bolesnu svekrvu, imala sam svekra sa sobom. Muža su mi odvojili, otišao je u šumu, odvojili su se od nas, otišao je i dever, braća… Svekar je bio s nama, i njega su sutradan odvojili, od nekih 70 godina, odveli su ga. Znači, 2013. smo ga ukopali. Mog muža su našli van grobnice, nije bio u grobnici… Ja sam krenula treći dan sa Potočara, toliki su krikovi bili… Kada su kamioni krenuli, počeli smo se gušiti, gubiš dah… Naši muškarci su bili povezanih ruku…“. Nuri Salkić su ubijeni muž, brat, svekar…

Kada Hotić: „…I pada Srebrenica… Pjevaju pročetničke pesme, to se orilo.. UNPROFOR je bio u Potočarima… Šta smo drugo mogli nego da da krenemo u Potočare u njihovu bazu. Tu kod benzinske pumpe odvaja se grupa muškaraca da idu šumom, da ne idu njima u ruke dole, nisu sigurni. Tako je i moj sin otišao i jedan brat, Mustafa, koji je ubijen u hangaru u Kravici. Mi smo došli tu… Ali nas granatiraju cijelo vrijeme… Sutradan, kaže ulazi Ratko Mladić sa trupama… Došli su kod mog brata Ekrema i zovu ga, gledam Milisava Gavrića, to je naš milicioner bio, rekoh znaju se oni pa ga pozvao… I ode moj Ekrem i nije se ni vratio. Nekako sam bila blizu kad je Mladić ušao, pojaviše se kamere, bacaju čokoladice deci… Sklopiše se kamere, ja sam toliki strah dobila ne mogu na noge… Kaže „braćo Srbi ovu priliku iskoristite, neće vam se pružiti“… Došla ta noć užasa, mislila sam da je smak sveta… Curice su izveli, mnoge se nisu vratile, vrište matere za njima… Idemo mi kroz to Konjević Polje i ima jedno proširenje, pogledam ražanj, na ražnju je čovjek. Pet, šest ljudi tu stoji, crne kape gore i kokarde, polivaju pivom i smiju se… Prošli smo to prema Kasabi, igralište u Kasabi je puno pohvatanih ljudi, e tu su mi rekli da je i moj Samir bio. Odatle su ga odveli negde prema Zvorniku i streljan je na brani u Petkovcima… Ja sam od mog Samira dvije kosti od noge pokopala i nešto prstiju bilo u čarapi… Mog brata Mustafu nisam više nikad vidjela, njega su identifikovali u hangaru Kravici… Smrskana mu karlična kost i odsečena glava. Ekrema su pronašli negdje na Crnom Vrhu… I tako njih petoro, moj muž, sin, braća dever…“.

Emina Sinanović: „Ja sam devedeseto godište, tako da se ne sjećam mnogo… Inače sam iz Bratunca, završili smo u Srebrenici od 1992. do 1995… Djed je sa nama bio, njega su u Potočarima odvojili, tako da smo samo mama, brat i ja prešli, i tetka je bila s nama. Otac je ubijen u Kravici… Nađen je u sekundarnoj grobnici, tijelo nije kompletno. Ukopan je u Potočarima… Ne očekujem ništa od suđenja, jer je nakaradno… I Srbija je sama odgovorna“.

Hajrija Orić: „Ja sam bila cijelo vrijeme u svojoj kući, u gornjim Potočarima… I mi ti krenemo… Tri puta sam se vraćala, ne mogu da se odvojim od svoga sina… Došla u Potočare… Tražila svekrvu, nema je nigde… Kad su izbili dole tri autobusa, mi smo skočile i raskinemo njima ruke i proletimo i u autobus ušle… Autobus stade na sred Bratunca, nema goriva, smeje se šofer, ja se počela tresti, meni ćerka kaže „šuti mama, ne šapći“… Nasu goriva i krenu… Kad je došao u Kravicu – stop… Kaže „nije nam bezbedan put, vode se borbe“… Svaki dan pogledam, nema mi ni sina nema ni muža… I 2009. nađem sina, a prije godinu dana mi javili za muža“.

Zlatka Efendić: „…Muža mi našli da je ubijen u Kravici… Meni kaže Ekrem rahmetli, idi bogati dole čuj šta će Mladić pričati, hoće li odvajati muškarce. I ja siđem na cestu… „Neće nikom ništa faliti, sve će biti u redu“, Mladić kaže… Vratila sam se Ekremu, rekla da neće odvajati muškarce, međutim odjednom su počeli odvajati… Prvo su odvojili one jače, školovane, pa su onda ostale. Ovako gledaju i posmatraju, i samo odvode. Onda nastane vriska, krikovi… Izvade nas UNPROFOR… Djevera našli 2011., 2012. našla muža… Jedne godine našli pola, pa druge pola…“.

Celu emisiju možete pogledati na pescanik.net

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari