Šta znamo o Vagner grupi i regrutaciji u Srbiji?

Time će biti zamrznuta bilo koja imovina ruske privatne vojne kompanije u Americi, a Amerikancima zabranjeno da s njom posluju.

„Ohrabrujemo druge zemlje da nam pomognu da se obračnumo sa sposobnošću Vagner grupe da čini zvjerstva širom svijeta. Ovo nema veze samo sa tim da se onemoguće da čine zvjerstva u Ukrajini, već širom svijeta“, rekao je u intervjuu za Glas Amerike portparol Savjeta za nacionalnu bezbjednost Džon Kirbi, povodom najnovije odluke Vašingtona.

Aktivnosti Vagner grupe ponovo su dospjele u centar pažnje svjetske javnosti posle ruske invazije na Ukrajinu. Njeni pokušaji da regrutuje plaćenike, između ostalog i u Srbiji, zabrinuli su Sjedinjene Države.

Na problem regrutacije „vagnerovaca“ u Srbiji je tokom nedavne posjete Beogradu i susreta sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem ukazao i savjetnik Stejt departmenta Derek Šole.

„Uvidjeli smo da Vagner grupa nastoji da regrutuje vojnike iz Srbije i drugdje. Mislimo da je to neodrživo”, rekao je Šole novinarima nakon razgovora sa Vučićem.

„Ne znam ima li povodom toga zabrinutosti u Srbiji, razmatrali smo naše zabrinutosti. Sarađivaćemo sa vlastima ovde u Beogradu i drugde gde je Vagner aktivan kako bismo okončali njihove aktivnosti”, poručio je Šole.

Na pitanje kakve informacije posjeduje o aktivnostima Vagner grupe i regrutaciji u Srbiji, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara Gabrijel Eskobar u intervjuu za Glas Amerike – tokom posjete Beogradu – nije ponudio konkretne primjere, ali je podsjetio na Šoleovu izjavu.

„Derek Šole je to najbolje rekao. Rekao je da Vagner ima veoma maligni uticaj širom svijeta. Loše je za bilo koju zemlju da to radi. Ovdje je to nelegalno. Vlada Srbije je jasna tim povodom, kao i naša. Ako ima toga, potrebno je da se zaustavi i vlada to treba krivično da goni. Imamo njihovu riješenost da će to da urade. To je dobro“, naglasio je Eskobar.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je, u intervjuu lokalnim medijima, osudio oglas Vagnera o regrutaciji koji je objavljen, a zatim i povučen sa portala „Raša Tudej Balkan“ na srpskom jeziku, te negirao da je na barikadama, koje je u decembru prošle godine na sjeveru Kosova podigao dio Srba – bilo “vagnerovaca”.

Sam Prigožin je, u odgovoru na pitanja Glas Amerike na Telegram kanalu, negirao bilo kakav kontakt Vagnera sa Srbijom, dok je u petak, kako prenosi Rojters, ustvrdio da ne „regrutuje Srbe“ da se bore u Ukrajini. Iz MUP-a nismo dobili odgovore na pitanja o njihovim saznanjima o regrutaciji u Srbiji.

Srpski državljani se međutim godinama regrutuju za Vagner grupu, kaže za Glas Amerike Kendis Rondou, direktorka projekta „Future Frontlines“ pri vašingtonskom tink-tenku “Nova Amerika”, koja godinama istražuje Vagner.

“Treba imati na umu da je mnogo toga zasnovano na podacima sa društvenih mreža, podacima koje je neko lično iznosio, ali smo mnogo toga verifikovali da bi utvrdili da li je to odraz stvarnog stanja. I vidimo veoma visok broj srpskih regruta ili barem ljudi koji kažu da su uključeni. Vidimo veterane rata na Balkanu 90-tih, što je u stvari česta pojava. Interesatno je da je bilo regruta i iz Njemačke, nekih iz Poljske”, navodi Rondou, koja nije precizirala u kojim su zemljama srpski državljani – pripadnici Vagner grupe – bili raspoređeni.

Rondou, koja je i profesorka na Državnom univerzitetu Arizone, ističe da su u redovima Vagner grupe, i ruski veterani brojnih ratova i bivši pripadnici ruskih specijalnih snaga.

„Predatorska regrutacija i topovsko meso“

Način na koji Vagner regrutuje hiljade pripadnika, često u konfliktnim i postkonfliktnim zonama, posebno zabrinjava radnu grupu Ujedinjenih nacija koja se bavi upotrebom plaćenika kao sredstva za kršenje ljudskih prava, koja djeluje u okviru mandata Savjeta za ljudska prava svjetske organizacije. Članica grupe, profesorka na univerzitetu Kopenhagena Sorha Meklaud, za Glas Amerike regrutaciju „vagnerovaca“ naziva predatorskom.

“U nekim slučajevima koristi se prinuda i prijetnje članovima porodice da bi se ljudi natjerali da se bore za Vagner. To je zabrinjavajuće jer je u suštini riječ o trafikingu ljudima da budu plaćenici. Takođe smo vidjeli da se regrutuju bivši borci Islamske države”, kaže Meklaud, koja je u svom istraživanju u oblasti međunarodnih zakona za ljudska prava usredsređena na privatne vojne i bezbjednosne kompanije, te privatizaciju oružanih konflikta.

Vagner grupa, kako se vjeruje, postala je aktivna 2014. godine – poslije ruske aneksije ukrajinskog poluostrva Krim, a njeni plaćenici učestvovali su u konfliktima i vojnim operacijama na Bliskom istoku, u Africi i u Latinskoj Americi.

Od početka ruskog rata u Ukrajini, imaju istaknutu ulogu na ukrajinskom ratištu – posebno u borbama za istočne gradove Soledar i Bahmut. U Ukrajini se prema procjenama Bijele kuće bori oko 50.000 vagnerovaca.

Prigožin – poznat pod nadimkom Putinov kuvar zbog unosnog posla sa keteringom – tek je u septembru prošle godine priznao da je osnivač, nakon što je to prethodno negirao. Poslednjih mjeseci otvoreno govori o operacijama „vagnerovaca“ u Ukrajini, a analitičari ocjenjuju i da mu jača uticaj u Rusiji.

Američki eksperti Vagner grupu opisuju kao mrežu više kompanija, finansijskih posrednika i ofšor firmi ili kao “kartel državnih preduzeća sa svojim paravojnim snagama”.

Katrina Doksi iz vašingtonskog Centra za strateške i međunarodne studije za Glas Amerike objašanjava da Vagner grupa radi uz saglasnost Kremlja, često sarađuje sa sa ministarstvom odbrane i obavještajnim službama i pod plaštom privatnog entiteta sprovodi ruske državne interese.

Prema novim američkim obavještajnim podacima, rastu medjutim tenzije izmedju Vagnera i ruskog ministarstva odbrane, dok se ruski predsjednik Vladimir Putin sve više oslanja na plaćenike iz te grupe za operacije u Ukrajini.

“Vagner grupa ili druge privatne vojne kompanije tehnički, na papiru, ne postoje u Rusiji. Zbog toga mogu da se koriste za riskantnije misije, naročito na linijama fronta, ili za misije za koje Rusija ne želi da odgovara, ako se krše ljudska prava u velikom obimu, ili za one gdje bi Rusija radije koristila plaćenike kao topovsko meso nego da rizikuje živote ruskih vojnika”, ističe Doksi.

Doksi, koja je istraživala aktivnosti „vagnerovaca“ u podsaharskoj Africi, njihovo moguće povećano prisustvo u zemljama kao što su Srbija, ili prethodno Bjelorusija, vidi kao dio pokušaja da se uguši bilo kakvo anti-rusko raspoloženje.

“Pokušaja da se u suštini izglade diplomatski odnosi i javno mnjenje da bi se ispunili ruski ciljevi i zadržali se u čvrstoj poziciji. Imajući u vidu događaje u Ukrajini, naročito činjenicu da rat ne ide onako kako je Vladimir Putin planirao, održavanje njihovog (ruskog, prim. nov) imidža i odnosa sa obližnjim državama postalo je važnije nego ikada dok pokušavaju da spasu obraz i pronađu načine da održe napore u Ukrajini i širom regiona narednih godina”.

U Srbiji, sa Vagnerom se povezuju pojedine esktremno desničkarske organizacije. Kendis Rondou ukazuje i na duboku povezanost te ruske plaćeničke grupe sa pokretom koji se zalaže sa obnovu carske Rusije.

“Ruski imperijalistički pokret želi obnovu neke vrste carske vladajuće strukture, želi monarhistički, pravoslavno hrišćanski pristup životu koji je prevladavao u 19. vijeku, prije Boljševičke revolucije. I to propagiraju širom Evrope, uključujući i Srbiju gdje je veoma snažna pravoslavna tradicija. I ima mnogo preklapanja između Rusije i Srbije u tom smislu, mnogo kulturnih veza”.

„Teški zločini u zemljama gdje su ‘vagnerovci'“

Bez obzira na razloge prisustva Vagnerovaca u nekoj zemlji – vojnih, geopolitičkih ili ekonomskih – neminovne ih prate optužbe za nasilje i zločine.

“Videli smo da je Vagner grupa učestvovala u nizu oružanih sukoba. Ekstremno su nasilni i odgovorni za teška kršenja ljudskih prava. Civilno stanovništvo trpi ogromne patnje zbog nasilja koje čine. Dobili smo informacije da su umiješani u masovna ubistva, mučenja, nestanke, privođenja, seksualno i rodno nasilje, pljačkanje i nasumične napade na civile što u suštini predstavlja ratni zločin”, navodi Sorha Meklaud, ekspertkinja Ujedinjenih nacija.

Kendis Rondou je u septembru prošle godine posjetila Ukrajinu, gdje su pripadnici Vagner grupe optuženi za ratne zločine.

“Posjetila sam Buču, Irpin, Kijev, Motažin – još jedno mjesto gdje su navodno počinjeni ratni zločini. Od zvaničnika i očevidaca sam čula o povezanosti Vagner grupe sa ratnim zločinima tokom početne faze ruske invazije. Razgovarala sam sa zvaničnicom u Irpinu koja je opisivala apokaliptične scene pasa koji jedu leševe dok pripadnici Vagner grupe i drugi ruski vojnici gađaju stanovnike koji pokušavaju da pređu ulicu“.

Sankcije i nekažnjivost

Prigožin i njegova Vagner grupa su pod američkim i evropskim sankcijama, a protiv ruskog oligarha je 2018. podignuta i optužnica u Sjedinjenim Državama zbog miješanja u američke izbore, što je on takođe priznao.

“Već smo vidjeli da Sjedinjene Države počinju da budu aktivnije u smislu finansijskih kazni i sankcija da bi se donekle smanjila profitabilnost grupe i oligarha i drugih lidera koji su s njom povezani. Međutim, šire gledano, treba se zalagati za transparentnost, staviti do znanja zemljama koje traže partnerstvo sa Vagnerom kakve su istinske posljedice toga”, naglašava Katrina Doksi.

Sorha Meklaud upozorava na problem nekažnjivosti plaćenika iz Vagner grupe za počinjene zločine, s obzirom na to da ih je teško idenfikovati. Moguće rešenje vidi u univerzalnoj jurisdikciji za najteže zločine, ali i procesuiranju pripadnika Vagner grupe pred Međunarodnim krivičnim sudom.

„Međutim, najefikasniji način je da se države podrže na nacionalnom nivou i osigura da su njihova pravosuđa dovoljno snažna da mogu da procesuiraju, i tamo gdje je to adekvatno, osude i kazne odgovorne za kršenja ljudskih prava. To je ključno da bi se obezbijedila pravda za žrtve“, zaključuje Meklaud.