Zaječar: Otac i sin iz Rgotine čuvaju pinterski zanat 1Foto: M.S.

Pintere iz Rgotine, Ilić Ratka i Bojana, zatekli smo kako pripremaju duge za bure od pet stotina litara. Ovih dana iz njihove radionice izaći će desetak takvih buradi, kako Ratko kaže, ako mu zdravlje dozvoli.

Ratko je penziju stekao kao inženjer „Timogradnje“, a poslednje godine radnog veka proveo je na Mašinskom fakultetu. Pinterskim zanatom ovladao je još u mlađim danima, ali aktivno je počeo da se bavi kada je otišao u penziju.

„Kada sam otišao u penziju, znajući ovo da radim, jer su moji preci bili zanatlije, upravo mašine koje vidite smo uglavnom nasledili od mog pokojnog tasta Radeta. U međuvremenu smo mi osavremenili radionicu, imamo sasvim savremene mašine, i ovo je već prevaziđeno, i mnogo se lakše i jednostavnije radi na tim novim mašinama. Ovim zanatom bavim se već 40 godina, a počeo sam tako što sam pomagao tastu koji je već bio u godinama, i ja sam želeo da osavremenimo proizvodnju i da sve to radimo kvalitetnje i bolje”, kazao je Ratko Ilić za Danas.

Mlade, nažalost, pinterski zanat ne interesuje. U ovo se uverio kada su negov sin i on u radionicu dovodili mlade ljude kako bi ih naučili poslu.

Zaječar: Otac i sin iz Rgotine čuvaju pinterski zanat 2
Foto: M.S.

„Moj sin po zanimanju je pravnik. On je odlučio da se vrati ovde, prodao je stan u Beogradu i došao je. Imamo stan u Zaječaru, i ovu kuću gde radimo. Nema još puno pintera u našem kraju. U Rgotini radi još jedan momak, koji je od svog dede naučio zanat. Tu je ujak moje supruge, koji ima 92 godine, ali i dan danas se bavi ovim zanatom”, istakao je naš sagovornik.

Bojan je sa pažnjom nadgledao proces barikiranja drveta. Ovaj proces, inače, od velikog je značaja za proizvodnju bureta jer zavisno od namene bureta bira se i stepen barikiranja, koji će sutra dati završni pečat vinu, odnosno rakiji koja će se čuvati u buretu.

„Ima pet stepena barikiranja. LT (light tost), LT+ (light tost plus), MT ( medium tost), MT+ (medium tost plus) i HT (heavy tost).  Hevi tost se koristi se, na primer, samo za crvena vina. Stepen nagorelosti određuje za koju vrstu rakije ili vina će se koristiti bure. Barikiranje traje oko 70  do 75 minuta, koriste se i sonde kako bi temperatura bila odgovarajuća. Od toga kako je bure barikirano zavisiće i kakva će biti rakija, odnosno vino. U procesu barikiranja koristmo hrastov otpad, hrastove daščice, ne koristimo plinsku bocu. Cilj nam je da mušteriji prodamo nešto dobro jer sa tom mušterijom treba i sutra raditi”, objašnjava Bojan Ilić.

Bojan smatra da je jedan od najvećih problema domaće vinske industrije činjenica da kasni za svetskim trendovima. Kašnjenje je prozrokovano, kako on kaže, činjenicom da je naš narod jako konzervativan, teško prihvata novine, iako je reč o novinama koje posao čine jednostavnijim.

Zaječar: Otac i sin iz Rgotine čuvaju pinterski zanat 3
Foto: M.S.

„Primera radi, ako postoji mašna koja je kvalitetna, a uz to je i jeftina, on je neće kupiti, jer je tako naučio i njegov deda je nekad tako radio. To kada čujem , to je nešto što me jako nervira. U našem zanatu ima puno sitnih mašina  koje značajno olakšavaju naš posao, ali ih ne koriste ljudi, jer eto, rade posao onako kako su to radili njihovi očevi, dedovi i tako dalje”, dodaje on.

Mušterije diktiraju kvalitet, i oni ozbiljniji zahtevaju da nadgledaju proces proizvodnje, počev od sušenja građe. Da bi bure bilo dobro, građa mora da se suši na otvorenom, da je izloženo suncu i kiši, a kada nema kiše, onda se građa kvasi.

„Ova daska ovde stara je sedam godina. Naša mušterija povremeno nas obilazi i nadgleda sušenje. Mušterija zahteva da građa bude stalno na otvorenom, na suncu, a kada nema kiše onda na svakih sedam dana polevamo. Što je građa starija, to će bure biti bolje, i to takođe sve utiče na ukus vina i rakije. Zato je mušterija tako i zainteresovana da taj proces sušenja protiče kako treba, po zahtevu mušterije čak i slikamo, snimamo proces sušenja, kvašenja, kako bi mušterija imala uvid u ceo proces. Mušterija za koju proizvodimo ovu burad prodaje svoje proizvode na veoma zahtevnim tržištima u inostranstvu, i neće svoj razrađen posao da ugrozi lošim kvalitetom proizvoda. Drvo iz kojeg je izrezana daska od koje će biti proizvedeno bure staro je i 150 – 200 godina. Veoma je zahtevan zadatak obezbediti takvu kvalitetnu građu”, ističe Bojan.

Odabir građe od koje se pravi bure igra presudnu ulogu ne samo za kvalitet samog bureta, već za tečnost koja će u tom buretu da leži.

Zaječar: Otac i sin iz Rgotine čuvaju pinterski zanat 4
Foto: M.S.

Najkvalitetnije drvo dostupno za proizvodnju u Srbiji je hrast. Izuzetno kvalitetnim materijalom smatra se i kesten, koga u Srbiji ima malo, a uvoz je prilično zahtevan,  pa se retko može naći ova građa. U proizvodnji se koristi još i bagrem, ali buriće proizvedene od bagrema ozbiljni proizvođači vina i rakije izbegavaju, jer ovo drvo daje specifičan ukus pićima. Beli jasen daje veoma prefinjen ukus, i buriće od jasena koriste proizvođači rakije od dunje, upravo zbog ovog prefinjenog ukusa.

„Prošle godne proizveli smo jednu količinu buradi za poznatu vinariju iz ovog kraja. Oni uspehe postignute na inostranom tržištu neće da upropaste buradima lošeg kvaliteta. Zahtevaju strogo da se proces barikiranja obavi u skladu sa utvrđenim procedurama, šalju svog tehnologa da bude prisutan tokom barikiranja. To ne radi samo ova vinarija, već svi ozbiljni proizvođači. Jedno bure u proizvodnom procesu može najviše tri puta da se koristi i posle toga je isluženo bure koje može da se koristi samo za neko odležavanje, ali sva ta svojstva, ti tanini koji daju piću ukus i miris, to se u tri procesa iskoristi i više bure ne doprinosi ukusu i boji pića”, kaže sagovornik Danasa.

Cena materijala koji se koristi za proizvodnju buradi  značajno je porasla u proteklih nekoliko godina.

„Bela prohromska šina pre dve godine koštaja je 1.40 eura, sada je cena 4.6 eura. Ona se u Srbiju uvozi iz Italije, što dodatno uvećava cenu. Dakle, cena prohromske šine je oko pet eura po kilogramu. Bure od 100 litara nekada je bilo 150 eura, a šina je bila nepun evro. Bure te litraže ima oko 6.5 kilograma šine, što je negde oko 6.5 eura troška za šinu, a sada je trošak šine oko 34 eura. Cena drveta za dve godine skočila je oko 300%. Kako će se ove godine kretati cena buradi, još ne znamo, ali cena svakako neće biti ista“, zaključio je Bojan Ilić.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari