Zavjera protiv pape?

Esad Hećimović: Garibi: Mudžahedini u BiH 1992 – 1999 (27)

O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i posle njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Uprkos tome, pitanja je uvek bilo više nego pouzdanih odgovora. Kako su, i uz čiji blagoslov, stigli? Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo? Knjiga „Garibi“ poznatog reportera iz Zenice Esada Hećimovića razjašnjava mnoge misterije, enigme i konfuzije o ulozi „Alahovih svetih ratnika“ u Bosni i Hercegovini.

Ovom knjigom su izdavači, list Danas i Medijska organizacija Jugoistočne Evrope (SEEMO), pokrenuli novu biblioteku „Novinari istraživači“ koja ima za cilj da otvori prostor autorima iz čitavog regiona.

Martovski napadi na katoličke crkve na području Bugojna i Gornjeg Vakufa predstavljali su, u stvari, pokušaj uništenja ostataka katoličkih objekata koji su preživjeli takođe nekažnjene napade na katoličke objekte tokom rata.

Uslijedio je još jedan napad uoči papine posjete: 5. aprila 1997. na franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci (Kakanj) iz pravca stjenovitog i šumovitog dijela brda zvanog Teševo, s visine od oko 1.000 metara, ispaljene su tri rakete iz ručnog raketnog bacača M-64 ‘zolja’.

Dilema o tome da li su napadi na katoličke crkve u BiH tokom februara i marta 1997. bili motivirani odmazdom za napad na Bošnjake u Mostaru i odmazdom zbog napada na džamije u područjima pod hrvatskom kontrolom, ili je to bila kampanja zastrašivanja i upozorenja kako bi se spriječio dolazak pape Ivana Pavla II u Sarajevo, otklonjena je 12. aprila. Na dan dolaska pape u Sarajevo, 12. aprila 1997, otkrivena je velika eksplozivna naprava pod jednim mostom na putu kojim je papa trebao stići u grad s aerodroma. Portir obližnjeg ”GRASA” vidio je čovjeka kako izlazi ispod mosta iz korita rijeke Miljacke u 9:30 i pozvao policiju. Pronađene su 23 protivtenkovske mine, detonatori i plastični eksploziv, te jedna motorola koja je vjerovatno daljinskim upravljanjem trebala aktvirati eksplozivnu napravu.

Federalna i međunarodna policija su se sporile oko količine nađenog eksploziva. Prema IPTF, pod most je postavljeno ukupno 150 kilograma eksploziva. Federalni MUP je tvrdio da je nađeno 125 kilograma.

Brojni izvještaji o papinom boravku u Sarajevu, u zapadnim medijima, prenosili su informacije o eksplozivnoj napravi na papinom putu s aerodroma prema Sarajevu. U ovim izvještajima otkriveno je da federalna policija i zapadni zvaničnici sumnjaju na ”ostatke mudžahedina”. Sumnja je pala na ostatke jedinica mudžahidina. Izetbegović je, nakon otkrivanja mina, ponudio da s papom putuje njegovim putem kroz Sarajevo, ”kako bi svojim životom jamčio njegovu sigurnost”. SFOR je ponudio prijevoz pape helikopterom do grada, ali obje ponude su odbijene i posjeta je nastavljena predviđenim protokolom.

Dok je većina zapadnih izvještača samo prenosila dostupne policijske sumnje o mogućim počiniteljima, američki tjednik Newsweek je u broju od 28. aprila 1997. svoju priču o bombama na papinom putu u Sarajevo objavio pod naslovom ”Jedan unutarnji posao”, koji je sugerirao moguću policijsku povezanost s pokušajem atentata. ”Trebalo bi najmanje dva sata uspješnoj ekipi deminera da razmontiraju bombu od 330 funti, napravljenu od 23 protutenkovske mine, postavljene zajedno i povezane za daljinski detonator – zamku postavljenu za papu na njegovom putu za Sarajevo ranije ovog mjeseca. Bosanska policija je to uradila za oko 20 minuta dok su snimale kamere televizije pod državnom kontrolom. Tada su si oni međusobno čestitali za spasavanje pape. Ali da li su? Međunarodni eksperti sumnjaju da su je bosanski demonteri sami postavili. Oni se čude kako je drugačije kamion pun municije mogao biti isporučen u centar grada pod brojnim policijskim patrolama. I brzo demontiranje uništilo je dokaze i ignorisalo rizike”, objavio je Newsweek, prenoseći izjavu jednog eksperta da svi dokazi sugeriraju jedan unutrašnji posao. ”Zašto su se igrali s eksplozivom? Jedan razlog može biti lažno optuživanje Srba, koji su bojkotirali papinu posjetu kako bi protestirali zbog njegove podrške za bosansku vladu tokom rata”, pisao je Newsweek.

Glasnogovornik Federalnog MUP i načelnik kabineta federalnog ministra unutrašnjih poslova Suad Arnautović je odgovorio na ove optužbe na konferenciji za štampu 29. aprila 1997: ”Već smo rekli i ponovo ističemo da akcija nije trajala 20, nego 70 minuta i da se ne radi o bombi teškoj 150 kg (kako su naveli) nego o bombi teškoj 125 kg. Taj posao su obavili naši eksperti, koji imaju ogromno iskustvo, potvrđeno i bezbroj puta dokazano za vrijeme trajanja agresije na našu zemlju.” Na pitanje američkog novinara, ”kako je pun kamion municije mogao biti dopremljen u centar grada”, Arnautović je odgovorio protivpitanjem: ”Kako su postavljene bombe u sami centar Olimpijskog naselja, za vrijeme Olimpijskih igara prošle godine u Atlanti?”

U islamskim krugovima u zeničkom kraju prenosila se priča da su pokušaj atentata na papu zaista pripremili mudžahedini, vođeni vlastitim ideološkim razlozima, ali da su podsticani i opremljeni od strane bošnjačke tajne policije iz Sarajeva. Prema ovoj verziji, oni su dobili i mine, eksploziv i sredstva za aktiviranje iz policijskih izvora, ali ta sredstva za vezu, koja su trebala aktivirati eksplozivnu napravu, nisu bila ispravna. Navodno, policijaci su mudžahedinima namjerno dali neispravna sredstva, jer nisu željeli stvarni, nego simulirani atentat na papu. Svrha takve interne policijske igre, prema ovom viđenju u zeničkim islamskim krugovima, jeste bila dokazivanje sposobnosti policajaca koji otkrivaju ”zavjeru protiv pape”. Niko od izvora koji su prenosili ovu priču nije bio spreman na otkrivanje porijekla saznanja, niti dokaza koji bi podržavali takvu verziju događaja. Ova verzija događaja je prenošena u kontekstu hapšenja niza osumnjičenih arapskih islamskih boraca krajem jeseni 1997.

Nerazjašnjeni slučaj pokušaja atentata na papu u Sarajevu omogućio je i naknadne spekulacije o novim pokušajima mudžahedina iz Bosne da, u najmanje dva navrata tokom 1997, ponovo ugroze život pape Ivana Pavla II. Ove spekulacije da su mudžahedini iz Bosne tokom 1997. pokušali tri atentata na papu tokom aprila i septembra 1997, u Sarajevu, Rimu i Bolonji, nisu nikada ni razjašnjene niti dokazane.

Nastavlja se