Lažna dilema - biznis ili zdravlje, jer biznis jednako zdravlje 1Foto: EPA-EFE/ANDY RAIN

Posle godinu dana pandemije Kovid 19 postaje jasno da će virus ostati sa nama i da se ceo svet, pa i Srbija tek uvežbava da živi sa koronom.

Ovo važi kako za ljude, tako i za kompanije koje su prethodne godine prošle kroz ozbiljnu transformaciju i prilagođavanje.

Ako se i postavljalo pitanje da li izabrati zdravlje ili ekonomiju, sada je već jasno da ekonomija jednako zdravlje. Na onlajn razgovoru koji je organizovao fakultet FEFA pod nativom „Biznis=zdravlje“ privrednici i stručnjaci za javno zdravlje govorili su o izazovima kojima su njihove organizacije morale da odgovore.

Prema rečima Zorana Petrovića, predsednika Američke privredne komore i predsednika Izvršnog odbora Rajfajzen banke najveći izazov bio je zaštita ljudi koji rade u filijalama, a zatim u kratkom roku prebacivanje zaposlenih u centrali na rad od kuće.

„Odmah smo osnovali kriznu grupu koja je donosila i sprovodila mere. Veoma brzo smo uspeli da 80 odsto zaposlenih u centrali da prebacimo na rad od kuće. Mnogi izbegavaju to da kažu, ali mi smo jako dobri u budženju, u improvizaciji. Jako je važno da se to nekako zadrži i kada ste deo korporacije. Ta sposobnost ljudi da brzo prevaziđu birokratske prepeke je omogućila efikasno prilagođavanje. Naš narod je naučio da se suočava sa problemima, da se nosi sa krizama“, ocenio je Petrović.

Epidemiološke mere i prelazak na rad od kuće iziskivao je troškove, ali Petrović ističe da su uštede bile veće, što pokazuje i racio prihoda i troškova prošle godine koji je bio veći nego ranijih godina.

Pandemija će neizostavno doneti promene koje će ostati i posle virusa. Petrović ističe da će se zadržati fleksibilnost rada, da će 70 odsto biti rad na radnom mestu, a 30 odsto od kuće i da dolazi do promene koncepta radnog mesta. Jedan od efekata na troškove je recimo što bi se na ovaj način oslobodilo 30 odsto radnog prostora.

Proizvodna kompanija suočavala se sa nešto drugačijim izazovima od bankara. Stanka Pejanović, potpredsednica kompanije Hisense International, koji proizvodi aparate Gorenje i članica UO NALED-a i članica UO SAM-a, objašnjava šta se sve moralo uraditi u kompaniji koja u Srbiji zapošljava 2.000, a u Evropi 11.000 ljudi.

„Neke funkcije kao što je prodaja mogle su da se rade od kuće, ali proizvodnja ne. Mi smo još u januaru, kada je epidemija bila u Kini, dobili detaljna uputstva o ponašanju u nadolazećoj krizi. Tu je bilo porpisano sve od toga kako izgleda proizvodna linija do toga kako se održavaju sastanci. Došlo je do potpuno nove organizacije kompanije i kada je u Evropi proglašena pandemija sve je bilo pripremljeno. Poseban izazov je bio što naša industrija ima cikluse, pa se javljaju pikovi u kojima ljudi kupuju aparate. Takav pik je bio u drugoj polovini prošle godine zbog čega je proizvodja bila pod pritiskom. Posebno je bio pritisak da ne dođe do zaraze na proizvodnoj liniji u tim uslovima. Pri svemu tome imamo brutalne ugovore sa distributerima. Zbog toga su bili promenjeni ciljevi i glavni cilj je bio održavanje proizvodnje“, objašnjava Pejanović dodajući da su u takvim uslovima od avgusta prošle godine zaposlili oko 1.000 ljudi na određeno.

Ona ističe da se suočila i sa problemima sa odnosom zaposlenih prema pandemiji.

„Imali smo problem da radnici nisu hteli da nose maske, da su nas sindikati optuživali za teorije zavere. Nešto se popravilo kada je država propisala obavezu nošenja maske“, kaže ona dodajući da kompanija nudi na poklon mali kućni aparat svakom radniku koji dođe sa uverenjem da je primio vakcinu i revakcinu.

Kompanija nije mnogo uštedela na onom delu zaposlenih koji je radio od kuće, jer prema rečima Pejanović pravila kompanije su nalagala da se uvere da li u kućama postoje uslovi za rad i isplaćivana je nadoknada zaposlenima za trošenje sopstvenih resursa što je neutralisalo uštede na troškovima putovanja na posao.

„Troškovi zbog epidemije su iznosili oko 0,15 odsto ukupnih prihoda što nije ni malo, ali se može izdržati“, ocenila je Pejanović.

Virus korone ima oko jednog grama, a taj jedan gram je, prema rečima Ane Govedarice, potpredsednice UO Saveta stranih investitora i generalne direktorke kompanije Roche zaustavio ceo svet.

„Ova pandemija je dovela do otrežnjenja biznisa i shvatanje da je zdravlje pojedinca jedno sa biznisom. Prema istraživanjima u pandemiji je poverenje u biznise drastično poraslo, a to je posledica brzog reagovanja kompanija, ali i zdravstvenog sistema“, istakla je ona dodajući da ubuduće kompanije moraju da učestvuju u zdravstvenom sistemu.

Jedno od često postalvjanih pitanja je da li su države mogle ranije da reaguju, da li su mogle da spreče širenje zaraze i smanje broj obolelih. Dejan Lončar, iz Instituta za globalno zdravlje u Ženevi ocenio je da neke države nisu mogle da reaguju kako su htele zbog zakona o ljudskim pravima, ali i da se za prevencijom mora stvoriti odgovarajuća tražnja.

„Kao prvo za to je potrebno da država podstiče preventivne mere i da se vode marketinške kampanje, promocije i edukacije. Zatim potrebno je i da pojedinac bude svestan značaja prevencije“, objasnio je on ukazujući da je upravo nedostatak tih promocija doprineo da ljudi u 21. veku izbegavaju vakcinaciju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari