Solidarnost ili kazna: Oporezivanje ekstraprofita je dobra predizborna tema u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i BiH, ali u praksi ga se klone

Srbija: Bez posebnog poreza moćnima

Pet najvećih naftnih kompanija na svetu, Total Energies, Exxon Mobil, Chevron, BP i Shell, ostvarili su profit od 143 milijarde evra prošle godine. Svojim akcionarima su isplatile neverovatnih 110 milijardi dolara. To je rekordan profit najvećih svetskih naftnih kompanija i dvostruko veći od prethodnog rekorda.

Energetska kriza i nezabeležene cene skoro svih energenata, nafte, prirodnog gasa i električne energije koje su u dobroj meri udarile po džepu potrošače. Evropska unija je prošle godine odlučila da uvede porez na ekstraprofit za energetske kompanije koje su proizvodile i trgovale fosilnim gorivima kako bi deo tih profita iskoristili za pomoć građanima.

Ovu meru su uvele i neke zemlje u regionu, ali ne i Srbija.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je u oktobru prošle godine pomenuo da se razmišlja o uvođenju ekstraprofita.

“Svima onima koji su na tim izvorima energije zarađivali ogroman profit u prethodnih godinu dana, razmišljamo da uvedemo ekstraprofit, i to će biti mere koje će narod sa oduševljenjem da pozdravi, znam da tajkuni neće, ali šta da radimo”, rekao je Vučić, govoreći pre svega o kompanijama koje su proizvodile struju iz obnovljivih izvora energije (OIE).

I srpska naftna kompanija NIS je prošle godine skoro pa upetostručila dobit u odnosu na 2021. godinu. Tada je neto dobit iznela 21 milijardu dinara, da bi prošle godine skočila na 92,4 milijarde dinara (oko 786 miliona evra). To je recimo skoro dvostruko više nego što je svojevremeno ruski Gaspromnjeft platio za 51 odsto NIS-a.

Goran Radosavljević, profesor na univerzitetu FEFA, objašnjava da su se prošle godine stekle takve okolnosti da su cene nafte otišle visoko, da tražnja nije pala i da su naftne kompanije zabeležile ogromne profite.

“Državama je očigledno bilo lakše uzmu taj porez nego da zaštite građane od rasta cena. Sa aspekta socijalne države, te kompanije jesu ostvarile ogromne profite koji nisu rezultat njihovog efikasnijeg poslovanja niti bilo čega što su oni uradili, već su imali korist od okolnosti”, napominje Radosavljević.

On dodaje da su države te koje je trebalo da zaštite svoje građane od rasta cena i da se na njih prevali teret krize: “S druge strane, problematično je što se stvara presedan, kada jednom država donese uvede takav porez, kada god joj zatreba para može da kaže da je neko zarađivao više nego što treba i da uzme deo toga kroz porez. Zato sam ja više za neki sistemski pristup, da se u zakonu navedu uslovi pod kojima može da se primenjuje viša stopa poreza na dobit.”

Što se tiče Srbije, obveznici ovakvog oreza na ekstraprofit mogli bi biti svi koji se bave eksploatacijom prirodnih resursa, ali i ako dolaze u neke zrele grane gde ne treba puno investiranja.

“Ja sam za to da se znatno poveća stopa poreza na profit, ali da se omoguće poreske olakšice za one koji investiraju dobit”, ocenjuje naš sagovornik.

Srbija, odnosno SR Jugoslavija je nakon 2000. godine donela Zakon o posebnom porezu na ekstraprofit i ekstraimovinu stečenu korišćenjem posebnih pogodnosti, kojim je trebalo država da deo novca stečenog privilegijama i vezama sa vlašću tokom devedesetih vrati u budžet.

Ovaj zakon je trebalo da donese pravdu ili se bar tako zamišljala njegova primena, ali u praksi on je poslužio kao jednokratno pranje biografija.

Podeljeno je 390 rešenja za naplatu 270,461.421 nemačkih maraka, od čega je naplaćeno 55,333.529 maraka.

Skoro celokupan ekstraprofit platili su biznismeni poznati kao braća Karić, oko 40 miliona maraka. Recimo, TV Pink je bio jedna od prvih kompanija koja je platila taj porez, na spisku platiša našli su se i pojedinci kao što su Živadin Jovanović, Dragomir Tomić, Dragan Tomić (direktor Simpa), bivši ministar policije Vlajko Stojiljković, bivši predsednik Srbije Milan Milutinović, bivša ministarka Radmila Milentijević…

Najave guvernera NBJ Mlađana Dinkića bile su da će poreska osnovica iznositi 8,3 milijarde maraka.

Nešto kasnije, 2004. godine telekomunikacionoj kompaniji Mobtel u vlasništvu Karića razrezan je porez na ime ekstraprofita koji je imala Astra banka Bogoljuba Karića i to u visini od 2,4 milijarde dinara. Kada je Vrhovni sud poništio rešenje o porezu iz proceduralnih razloga, Ministarstvo finansija je vratilo novac Mobtelu.

Skoro 20 godina kasnije, 29. februara 2020. godine donet je Zakon o utvrđivanju porekla imovine i posebnom porezu. Cilj ovog zakona je da Poreska uprava otkrije imovinu za koju se ne može dokazati da je zakonito stečena i onda na nju naplatiti poseban porez. To bi se radilo tako što bi se pratilo uvećanje imovine i uporedilo sa prihodima u tom periodu. Ako se ne slažu i ako se otkrije da je “u najviše tri uzastopne kalendarske godine u kojima imate uvećanje imovine, postoji razlika između uvećanja imovine i prijavljenih prihoda koja je veća od 150.000 evra”, plaća se poreska stopa od čak 75 odsto.

Polovinom prošle godine Poreska uprava je saopštila da je obradom podataka pronašla 13.000 lica kojima se ne slažu prihodi i rast imovine u prethodne tri godine i za koje postoji razlog za dalje ispitivanje, ali za sada nema informacija da li je protiv nekog pokrenut postupak.

Crna Gora: Nacrt zakona pod velikim kritikama

Nacrt crnogorskog zakona o solidarnom doprinosu, kojim se predviđa uvođenje dodatnog poreza za firme sa najvećom dobiti, nalazi se na javnoj raspravi do 20. marta. Nakon toga Ministarstvo finansija razmotriće sve primjedbe koje dobije, napraviti predlog zakona i uputiti ga Vladi, a ako dobije njenu podršku, biće poslat Skupštini na usvajanje.

Prve reakcije na nacrt zakona poslovnih udruženja, ali i opozicije su bile izrazito negativne, sa akcentom na to da se urušava poslovni ambijent i da je neodrživa tolika česta promjena poreske politike, ali i da Vlada time kažnjava uspješne firme.

Osnov za uvođenje ovakvog vanrednog oblika oporezivanja, Ministarstvo vidi u tome što je Crna Gora kandidat za ulazak u Evropsku uniju i da treba da prati i evropsku poresku politiku. Uredbom Evropskog savjeta od 6. oktobra 2022. godine predlaže se članicama uvođenje ovakvog oblika poreza koji se u prevodu naziva „obavezni privremeni solidarni doprinos“. U obrazloženju te uredbe EU navodi se da je primjećeno da su kompanije iz pojedinih oblasti tokom protekle krize značajno povećale profit korišćenjem položaja na tržištu i rasta cijena, kao i da bi te firme trebalo da snose veći teret krize koja je značajno pogodila građane i državne finansije.

Ova vrsta dodatnog poreza u EU prevashodno se na početku odnosila na kompanije iz oblasti naftnih derivata, gasa i uglja, ali je u mnogim zemljama proširena i na proizvođače i trgovce farmaceutskim proizvodima, banke i velike trgovačke lance.

U crnogorskom nacrtu nisu navedene djelatnosti već bi se on odnosio na sve kompanije koje imaju prihod veći od pet miliona eura i rast dobiti u odnosu na prethodne četiri godine.

“Poreski period za koji se obračunava i plaća porez na solidarni doprinos su kalendarska 2023. godina i 2024. godina. Stopa solidarnog doprinosa je proporcionalna i iznosi 33 odsto“, navedeno je u nacrtu.

Iz Ministarstva su naveli i primjere kompanije koja je u 2022. godini imala oporezivu dobit od 200 hiljada eura, a u protekle četiri godine je prosjek dobiti bio 100 hiljada. NJoj bi osnovica za obračun ovog poreza bila 200 hiljada minus 100 hiljada koje je uvećano za 20 odsto (200.000 – 120.000). Tako bi osnovica bila 80 hiljada, a iznos poreza od 33 odsto bio bi 26.400 eura.

Odnosno kompanija bi na dobit od 200 hiljada platila redovni porez na dobit od 15 odsto – 30 hiljada i dodatni od 26.400, odnosno ukupno 56.400. To znači da bi država na ovom primjeru dobila 28 odsto od profita kompanije.

Iz Američke privredne komore u Crnoj Gori su naveli da ovaj porez predstavlja nedopustivo opterećenje i kažnjavanje uspješnih kompanija, te ukazuje na lošu praksu donošenja mjera koje konstantno destimulišu poslovni ambijent.

I Unija poslodavaca je protiv predloga, jer se novi namet uvodi bez konsultacije sa privredom, rađen je na brzinu, bez procjene uticaja na privredu. Iz teksta se ne može zaključiti na koliki će se broj subjekata odnositi, kao i da se njime neće postići promovisani cilj – oporezivanje ekstraprofita.

Zakon o solidarnom doprinosu udar je na crnogorsku privredu, ocijenjeno je iz Privredne komore i navedeno da se radi o zakonskom predlogu koji uvodi dodatne i neočekivane obaveze za preduzeća kao nosioce privredne aktivnosti i izrazili su eksplicitan stav da ovakav namet crnogorska privreda ne može izdržati.

Reagovalo je i Crnogorsko udruženje poslodavaca koje je saopštilo da namjeravano uvođenje dodatnog oporezivanja profita preduzeća, nesumnjivo, predstavlja mjeru sa potencijalno nesagledivim štetnim posljedicama po privredu Crne Gore. Asocijacija menadžera Crne Gore je nakon sastanka sa ministrom finansija Aleksandrom Damjanovićem izdejstvovala produženje roka za javnu raspravu.

Državni sekretar u Ministarstvu finansija Ilija Vukčević kazao je da je reakcija dijela krupne privrede na novu kriznu mjeru ishitrena i da je svrha javne rasprave da se dođe do najboljeg zakonskog teksta. On je kazao da bi se ovaj doprinos odnosio na mali dio privrede.

”Definisanje sektora primjene ovog fiskalnog oblika je upravo glavni cilj javne rasprave, pored unapređenja zakonskog teksta. Iako u ovom trenutku ne postoje definitivna rješenja, neki sektori se nameću kao prioriteti”, kazao je Vukčević, navodeći za primjer da su sektori energetike, trgovine i bankarstva ostvarili enormnu dobit.

Bosna i Hercegovina: Prvo stimulacije, pa ekstraprofit

Bosna i Hercegovina još nije spremna za donošenje zakona o dodatnom porezu na dobit poput onog koji je krajem 2022. godine donesen u Hrvatskoj i koji je popularno nazvan porez na ekstraprofit, stav je naših sagovornika.

Zakon u susjednoj državi izazvao je veliko nezadovoljstvo, prije svega poslodavaca, a poslodavci u našoj zemlji stava su da bi prije donošenja ovakvog zakona trebalo mnogo toga sagledati i pronaći adekvatna rješenja koja će u konačnici biti stimulativna za kompanije.

“BiH u principu ima relativno nizak porez na dobit od deset posto, još je jedino u regiji u Crnoj Gori niža stopa, oko devet posto. Ono što je mana tog sistema je da ne postoje neke olakšice koje bi koristio veći broj kompanija. Danas imamo olakšice koje su vrlo selektivno primjenjive. Znači, dodatni porez na dobit bi mogao nekad biti opcija, ali na način da se razradi da postoje olakšice u najmanju ruku za reinvestiranje ili za izvoz, kao što je bilo ranije. Očito je da moramo raditi na tome da se napravi porez koji bi bio stimulativan za razvoj privrede, za nove investicije, za razvoj kompanija.

Danas je on stimulativan samo da se izvuče novac. To je tema koju treba otvoriti, ali i sagledati sve pozitivne i negativne strane tog poreza, kazao nam je Adnan Smailbegović iz Udruženja poslodavaca Federacije BiH, dodajući da treba praviti zakon koji će dugoročno riješiti neka pitanja na način da se dobiju neke porezne stimulacije ukoliko se povećaju investicije da bi se moglo dalje razvijati kompaniju.

Sličnog mišljenja je i Saša Aćić iz Unije poslodavaca Republike Srpske: “Kod nas se stidljivo promoviše progresivno oporezivanje, mada je to pitanje koje je kao što vidimo već usvojeno u Hrvatskoj i koje je neka izvjesnost koja nas čeka u budućnosti. Međutim, prije donošenja bilo kakvog zakona o dodatnom porezu trebamo riješiti određena pitanja. Prvo, neophodno je riješiti pitanje raspodjele kroz smanjenje javne potrošnje, a drugo pitanje koje moramo riješiti jeste pitanje neformalne ekonomije. Ukoliko ne riješimo ova pitanja i zakon eventualno donesemo bez bilo kakvih priprema, to bi, uz smanjenje investicionih potencijala i rasta plata što su naveli poslodavci iz Hrvatske, dovelo i do porezne evazije. Stoga, smatram da mi u ovom trenutku nismo zreli za uvođenje oporezivanja ekstraprofita.”

I ekonomski analitičar i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Admir Čavalić smatra da BiH još nije spremna na uvođenje tzv. poreza na ekstra profit.

“BiH upravo na niskom porezu na dobit od 10 posto pokušava ostvariti neku fiskalnu konkurentnost, nastoji da privuče i domaće i strane investitore. Međutim, vidimo iz godine u godinu da u tome ne uspijevamo, imamo nizak stepen investiranja. S druge strane, Hrvatska ima daleko razvijeniju ekonomiju i sve ove debate oko oporezivanja ekstraprofita ili uvođenja dodatnih nameta otvorile su se nakon što je Hrvatska dostigla određeni stepen ekonomskog razvoja koji BiH trenutno nema. Razumijevajući i fiskalnu nedisciplinu u BiH smatram da ovakav zakon ne bi dao očekivane efekte u našoj zemlji. Vjerovatno bi u javnosti ovakav zakon bio prihvaćen od građana, ali ne i od privrednika, obveznika. Mislim da bi imao zanemariv efekat na budžete, istakao je Čavalić.

Kako su nam kazali sagovornici očito je da za ovakav zakon u BiH treba puno pripreme, razgovora, još puno preduslova da se ispuni.

Hrvatska: Loša poruka investitorima

Najava uvođenja poreza na ekstraprofit uzburkala je poslovne krugove u Hrvatskoj. Podsjetimo, obveznici poreza bit će kompanije s prihodima u 2022. većim od 300 milijuna kuna, po stopi od 33 posto, no samo na dobit veću od 20 posto u odnosu na četverogodišnji prosjek.

Iako su iz Ministarstva financija poručili kako je riječ o solidarnom i jednokratnom porezu te kako su kod izrade zakona nastojali uvažili sve ono što je racionalno, razumno, realno i argumentirano, sve je više onih koji misle da je to potpuno pogrešan smjer fiskalne, odnosno porezne politike.

Hrvatski poduzetnik Đuro Božanović, vlasnik tvrtke Mons Multifidus sa stotinjak zaposlenih za inženjering i montažu industrijskih i energetskih objekata, smatra da se uvođenjem dodatnog poreza na dobit kažnjava one koji rade i doprinose društvu. Prema njegovim riječima, onima koji stvaraju treba dati olakšice, kako bi donosili još veći profit. Ovako se, kaže, poduzetnici potiču na špekulacije i prebacivanje tvrtki u inozemstvo, gdje će prijavljivati dobit.

“Hrvatska ekonomija nije sazrjela za dodatni porez. Industriju i proizvodnju treba ostaviti na miru da se razvija. Tvrtke se kod nas tek oporavljaju od krize i treba ih pustiti na da rade dalje”, kaže Božanović.

On navodi da je Ministarstvo financija u posljednjih nekoliko godina uvelo neke dobre stvari, poput poreznih olakšica malim poduzetnicima, ali i napominje da poduzetnici ne vole nestabilne porezne sustave koji se mijenjaju gotovo preko noći. Iako je porez na dobit u NJemačkoj veći nego u Hrvatskoj, on je upravo zbog stabilnosti poreznog sustava prije nekoliko godina otvorio još jednu tvrtku u toj zemlji. Umjesto kompanijama koje dobro posluju, Božanović smatra da porez na ekstraprofit treba uvesti špekulantima koji se bave preprodajom nekretnina.

Direktor Regionalnog ureda Hrvatske udruge poslodavaca u Osijeku Ivan Sarić smatra da su Vladine mjere pomoći poduzetnicima u prevladavanju korona krize i aktualne financijske krize za pohvalu, ali ima prostora da ta podrška bude još veća i bolja. Prema njegovim riječima, to ne zaslužuju samo poslodavci, nego svi građani. Osvrnuvši se na najavu uvođenja dodatnog poreza na dobit, on je kazao da se njime kažnjavaju dobri poslodavci koji su dobro poslovali i koji svoje prihode nisu ostvarili u Hrvatskoj nego u inozemstvu, na drugim tržištima.

“Tome ne smije biti tako. Uvođenjem novog poreza na ekstraprofit šalje se loša poruka budućim investitorima koji bi došli u Hrvatsku, a mi od investitora živimo. S investitorima dolazi zapošljavanje i nova pokretačka snaga, osigurat će se kapital i graditi nove zgrade i infrastruktura”, istaknuo je Sarić.

Ekonomski analitičar Damir Novotny također se protivi uvođenju novog poreza, jer smatra da on nema nikakvog smisla. On tvrdi da je taj porez već imao negativne učinke na cijelu europsku ekonomiju u području energetike. Objašnjava kako su najveće europske energetske kompanije poput British Petroleuma ili norveškog Equinora, bivšeg Statoila, ostvarile enormno visoke profite na proizvodnji i prodaji nafte, pa je onda Europska komisija pod pritiskom javnosti reagirala i predložila uvođenje dodatnog poreza na dobit. To međutim nije slučaj s Inom, koja bi prema projekcijama trebala platiti najveći porez na ekstradobit u Hrvatskoj.

“Ina je postala dominantno distributivna kompanija. Ona više nema proizvodnju nafte ili plina, pa se ne može reći da na tome ekstremno zarađuje. Mislim da dodatni porez na dobit ne može doprinijeti atraktivnosti Europe u cjelini, a osobito Hrvatske, za međunarodne investicije”, ističe Novotny.

Energetski konzultant, bivši ministar gospodarstva Davor Štern kaže da je u redu da onaj koji puno zarađuje više i plati, ali da to onda mora biti ugrađeno u osnovni porezni sustav.

“Nisam sklon ad hoc promjenama poreznog sustava. Država je uvela porez na ekstradobit i sada će taj prihod ići u državni proračun umjesto u investicijski potencijal. Čuo sam da iz Ine već sada poručuju kako zbog novog poreza na dobit neće imati novaca za nastavak investicija”, rekao je Štern.