Unapređenje efikasnosti uštedelo bi 40 odsto energije 1Foto: Medija centar

Ako se kao merilo energetske efikasnosti uzme energetski intenzitet koji predstavlja odnos utrošene energije i bruto domaćeg proizvoda neke zemlje, tada možemo reći da je energetski intenzitet u Srbiji dva do tri puta veći nego u susednim zemljama, članicama Evropske unije i četiri do pet puta veći nego u „starim“ članicama EU.

Ovaj indikator možda nije najpreciznije merilo energetske efikasnosti, ali on ipak ukazuje na značajan potencijal za unapređenje energetske efikasnosti s obzirom da se za proizvodnju jedinice bruto domaćeg proizvoda u Srbiji potroši četiri do pet puta više energije nego u zemljama EU. Na primer, samo energetski intenzitet u industriji Srbije je veći za oko 20 odsto od proseka Evropskoj uniji – kaže u razgovoru za Danas Stevica Deđanski, profesor Fakulteta za poslovne studije u Beogradu.

* Da li je energetska efikasnost u Srbiji veća ili manja nego u zemljama u okruženju?

– Ako uporedimo energetski intenzitet sa zemljama u okruženju, on je za oko 10 odsto veći nego u Bugarskoj, oko 20 odsto manji nego u Bosni i Hercegovini i oko 40 odsto veći nego u Hrvatskoj.

* Šta bi trebalo učiniti da Srbija dostigne ili se bar približi štednji energije koju ostvaruju razvijene zemlje u svetu?

– Srbija je već dosta učinila u uspostavljanju pravnih okvira za sprovođenje intenzivnije politike energetske efikasnosti. Posle godina, ispostavilo se, praznih priča i lažnih obećanja, Zakon o efikasnom korišćenju energije je donet 2013. godine, a u međuvremenu je doneta i odgovarajuća podzakonska regulativa na osnovu čega je 2014. počeo da radi Budžetski fond za unapređenje energetske efikasnosti, a u toku je uspostavljanje sistema energetskog menadžmenta u javnom sektoru i kod velikih potrošača energije. Tako je stvoren i uslov za sprovođenje specifične vrste javno-privatnog partnerstva gde privatni partner (ESKO) snosi troškove investicija koje se isplaćuju iz ušteda energije koje ESKO garantuje kao i obaveza kupovine energetski efikasnih proizvoda od strane javnog sektora. Pored toga, zakonom su uvedene i razne druge obaveze, kao što je na primer obeležavanja klase energetske efikasnosti uređaja koji se nalaze na tržištu, minimalni zahtevi za postrojenja za proizvodnju, prenos i distribuciju energije, a u najskorije vreme će preko propisa o eko dizajnu biti uvedeno i ograničavanje plasmana na tržište energetski neefikasnih uređaja.

U cilju unapređenja energetske efikasnosti i ispunjenja međunarodno preuzetih obaveza Vlada Srbije postavila je 2010. godine cilj uštede finalne energije od devet odsto do 2018. godine. Radi dostizanja ovog cilja, na predlog Ministarstva rudarstva i energetike Vlada Srbije je usvojila tri akciona plana za unapređenje energetske efikasnosti, APEE. Zaključno sa 2015. godinom, po osnovu realizacije APEE, ostvarene su uštede na nivou od 93 odsto cilja za period od 2010. do 2015, odnosno oko 50 odsto ušteda koje treba ostvariti zaključno sa 2018. godinom, uz smanjenje emisija od oko 2,1 milion tona CO2.

* Šta država može da učini sa svoje strane da bi se povećala energetska efikasnost?

– Država pre svega treba da radi na uspostavljanju regulatornog i institucionalnog okvira, ali i na obezbeđenju podsticaja za sprovođenje unapređenje energetske efikasnosti. Ne treba zaboraviti ni značaj podizanja svesti i edukacije koji su u ovoj oblasti veoma važni, i da bi to postigla, između ostalog država mora da da primer dobre prakse i u tom smislu je uvedena i obaveza javnog sektora da sprovodi sistem energetskog menadžmenta koja podrazumeva da javni sektor mora da vodi računa o svojoj potrošnji energije, da planira mere za njeno smanjenje kroz imenovanje energetskih menadžera i donošenje programa i planova za ostvarivanje obavezujuće uštede energije od jedan odsto potrošnje primarne energije u prethodnoj godini. Tako se na primer sprovođenjem projekata unapređenja energetske efikasnosti u objektima javnog sektora na svakih 50 dinara investicije ostvaruje ušteda energije od jedan kilovat-sat. Procenjuje se da bi za rehabilitaciju celog fonda javnih zgrada bilo potrebno oko 1,2 milijardi evra, čime bi se ostvarila godišnja ušteda od oko 125 miliona evra godišnje. Procena je da se troškovi energije u tim objektima kreću oko 270 miliona evra godišnje. Veliki izazov u ovom trenutku predstavlja pronalaženje načina i uspostavljanje održivog dugotrajnog mehanizma finansiranja projekata i mera energetske efikasnosti. Posebno je bitno da se podsticaji obezbede za rehabilitaciju postojećeg stambenog fonda jer rok otplate ovakvih projekata u Srbiji može biti i preko 10 godina. Ministarstvo je u cilju obezbeđenja finansijskih sredstava za investicije u energetsku efikasnost pored ostalog predložilo u Zakonu o naknadama uvođenje naknade za energetsku efikasnost, čime bi se na godišnjem nivou mogla obezbediti sredstva u visini od oko devet miliona evra koja bi bila uložena u unapređenje energetske efikasnosti u svim sektorima potrošnje energije.

* Koji je značaj energetske efikasnosti za potrošače, a koji za elektroenergetski sistem Srbije?

– Unapređenje energetske efikasnosti ima višestruke koristi i zbog toga joj se u EU pa i u celom svetu daje sve veći značaj. Unapređenjem energetske efikasnosti u isto vreme smanjuje se uvozna zavisnost i povećava sigurnost snabdevanja energijom uz smanjenje negativnog uticaja sektora energetike na životnu sredinu. Finansijski efekti su značajni, a efekti će biti još daleko veći kad na proizvodnju energije iz fosilnih goriva budemo morali da plaćamo dodatne troškove u cilju borbe protiv klimatskih promena, što nas neminovno čeka ulaskom u EU. Povećanjem energetske efikasnosti u sektorima potrošnje, pored navedenih efekata, može značajno doprineti boljem standardu života građana kako kroz bolje uslove života tako i kroz smanjenje kućnog budžeta za pokrivanje troškova energije odnosno smanjenje izdataka države. Primenom mera energetske efikasnosti postiže se i veća konkurentnost industrije na tržištu a realizacija projekata modernizacije zgrada kako u javnom tako i u privatnom sektoru može imati značajan efekat na regionalni razvoj i aktiviranje domaće privrede.

* Koliko građani štednjom mogu da unaprede energetsku efikasnost i koliko je na tom planu bitna edukacija potrošača? Da li postoje i da li se sprovode u Srbiji projekti edukacije potrošača kada je reč o energetskoj efikasnosti?

– Edukacija potrošača je veoma bitna jer su potencijali za uštedu energije u domaćinstvima najveći, u poređenju sa ostalim sektorima potrošnje, i u tom smislu je i uvedeno obavezno vidno obeležavanje energetske efikasnosti proizvoda koji utiču na potrošnju energije i koji se nalaze u prodavnicama. Ministarstvo rudarstva i energetike u ovom trenutku nema kapacitet da sprovodi ovakve aktivnosti ali je u planu da se kroz projekte koji se finansiraju iz donacija, na primer IPA, pripremi strategija podizanja svesti u oblasti energetske efikasnosti a potom na osnovu strategije sprovode odgovarajuće aktivnosti. U proces podizanja svesti moraju se uključiti i nevladine organizacije i sredstva informisanja.

* Koliko bi štednja struje, odnosno veći stepen energetske efikasnosti pogodovao radu Elektroprivrede Srbije?

– Jedna od glavnih prepreka za postizanje optimalnog nivoa energetske efikasnosti u Elektroprivredi Srbije je starost elektrana. Zbog starih tehničko-tehnoloških rešenja, faktor prosečne efikasnosti termoelektrana je 3,5 do četiri odsto niži od projektovanog a gubici u distributivnom sistemu su takođe veoma značajni. Postojeći termoblokovi koje će zameniti novi termoblok imaju stepen korisnosti 35 odsto dok će novi termoblok u Termoelektrani Kostolac B3 imati stepen korisnosti 38 odsto. Dakle, na svaki kilovat-sat proizvedene energije iz novog termobloka uštedeće se oko 225 vati primarne energije. To znači da godišnjoj proizvodnji od 2.200 gigavat-sati odgovara godišnja ušteda primarne energije od 495 gigavat-sati, što čini oko 0,4 odsto primarne proizvodnje energije u 2015. godini. Smanjenjem gubitaka u distributivnoj mreži sa 15,1 odsto koliko su iznosili u 2012. godini na 14,9 odsto u 2013, ostvarena je ušteda energije u apsolutnom iznosu od 100 gigavat-sati. Takva pozitivna promena se nastavlja svake godine od kada se o energetskoj efikasnosti ozbiljno brine.

* Uskoro u Srbiju dolazi visoka delegacija francuske energetske kompanije EDF. Da li se saradnjom sa tom kompanijom može povećati energetska efikasnost kako postrojenja EPS-a tako i uopšte?

– Srbija i Francuska u oblasti energetike već imaju visoko razvijene odnose praćene velikim učešćem francuskih kompanija u značajnim projektima u Srbiji. U cilju nastavka uspešne saradnje potpisana je 18. januara i izjava o namerama između Ministarstva rudarstva i energetike Srbije i Ministarstva za ekološku i solidarnu tranziciju Francuske. Poseban fokus ove saradnje biće stavljen na razvoj infrastrukturnih projekata vezanih za modernizaciju distributivne elektroenergetske mreže kako bi smanjili gubitke u toj mreži i poboljšali njenu pouzdanost kroz primenu naprednog upravljanja i optimizacije mreže. Operator distributivnog sistema je investicionim aktivnostima u prethodnom periodu značajno doprineo na smanjenju gubitaka energije u mreži. Međutim, te aktivnosti se u narednom periodu moraju nastaviti i dalje intenzivirati, pošto gubitke treba što pre svesti na tehnički prihvatljiv nivo. S obzirom na sve bolje odnose Srbije i Francuske i odnosa predsednika Makrona i Vučića koji će rezultirati posetom predsednika Francuske Srbiji mislim da se otvaraju nove šanse za produbljivanje saradnje sa Francuskom na svim nivoima. Rezultati Srbije u ekonomskim i fiskalnim reformama doprinele su stabilnosti i mogu reći poželjnosti Srbije za investiranje u nju. Posle godina lažnih obećanja i nada danas se Srbiji zaista nižu prilike.

* Da li su za unapređenje energetske efikasnosti u Srbiji potrebna velika novčana sredstva ili ne?

– Kako je Srbija preuzela obaveze prema Energetskoj zajednici da usklađuje pravne i finansijske okvire sa zemljama članicama EU, time su novčana sredstva koja je potrebno obezbediti za unapređenje energetske efikasnosti sve veća i veća. Ali i u tom slučaju pravovremenim delovanjem i pravilnim odabirom mera moguće je uticati da se obaveze koje se postavljaju pred državu ispune na najefikasniji način. Na kraju krajeva za uštedu energije interes upravo ima država, ali i građani.

* Da li Ministarstvo energetike ima određene programa za unapređenje energetske efikasnosti?

– U cilju realizacije projekata energetske efikasnosti u Srbiji 2014. godine uspostavljen je Budžetski fond za unapređenje energetske efikasnosti. Ovaj fond predstavlja budžetsku liniju u okviru Ministarstva rudarstva i energetike koje je nadležno za dodelu sredstava krajnjim korisnicima putem javnih poziva. Zbog veoma malih raspoloživih sredstava 1,2 miliona evra godišnje i ograničenih ljudskih kapaciteta ministarstva u prethodnom periodu obezbeđena su sredstva samo za realizaciju 39 projekata, 230 miliona dinara i 500 hiljada dolara donacije UNDP-a u jedinicama lokalnih samouprava. Prosečne uštede u realizovanim projektima iznosile su oko 40 odsto. To je donekle delimičan odgovor i na prošlo pitanje. Ako unapredimo energetsku efikasnost, ma koliko to u početku koštalo, na kraju ćemo imati 40 odsto uštede. I država i građani Srbije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari