U vreme tehničke vlade sigurno je da neće doći do promene propisa koji regulišu uvoz IT opreme, ali da proizvođači i uvoznici imaju i te kako problema potvrdio je i jučerašnji panel u Danas konferens centru, na kome su bili i učesnici na tom tržištu i predstavnici državne administracije. Na temu uvoza te tehnologije i važećih propisa u Srbiji ukazano je da nedavno usvojeni propisi zahtevaju obimnu papirologiju, iskomplikovali su i usporili uvoz, zbog čega su pojedini proizvođači potpuno odustali od našeg tržišta.


Istaknuto je da uvoznicima roba često mesecima stoji na carini dok čeka ocenu usaglašenosti od domaćih sertifikacionih kuća, pri čemu gube ogroman novac ne samo zbog plaćanja ležarine, već i zbog kašnjenja na tenderima i zastarevanja modela robe koja je inače tehnološki osetljiva. Uz to, podizanje PDV-a na tehničku robu, muzički dinar i drugi nameti koji dodatno opterećuju IT industriju nikako ne idu u prilog tezi da razvoj ovog sektora treba da bude jedan od prioriteta države. Do usaglašavanja stavova teško da će doći, s obzirom da nadležno ministarstvo, sertifikaciona tela i uvoznici ni posle na mahove burne razmene mišljenja, nisu uspeli da dođu do mogućih rešenja i ubrzavanja celog procesa.

Jelena Jovanović, sekretar Udruženja informatičke delatnosti Privredne komore Srbije, naglasila je da više od pet odsto vrednosti celog IT tržišta odlazi upravo na brojne naknade, kao i da će samo u prvom kvartalu ove godine više stotina ljudi izgubiti posao u oblasti distribucije IT opreme.

– Carina na IT opremu se kreće od jedan do 15 odsto, potom je potrebna potvrda o usaglašenosti koja košta od 15.000 do 30.000 dinara, a da bi uređaj stigao na tržište potreban je LVD i EMC sertifikat, što je oko 10.000 dinara. Tu je zatim i ekološka taksa koja je vezana za procenat od PDV-a, i muzički dinar koji opterećuje uređaj od 1,05 do tri odsto a na sve to treba dodati i trgovačku maržu koja je najmanje tri odsto, kako bi se pokrili operativni troškovi. Povećanje PDV-a za 12 odsto državi će doneti devet miliona evra više ukoliko nivo prodaje bude kao u prošloj godini, dok će povećanje ekološke takse nadležnom ministarstvu doneti 1,5 miliona evra više – ocenila je Jovanovićeva i podsetila da je IT tržište 2008. godine iznosilo 560 miliona evra, a 2013, prema proceni, oko 410 miliona evra, što je pad za više od 150 miliona evra. Kako je dodala dve trećine od ovih 410 miliona čini hardver, što takođe ukazuje da je tržište IT usluga nerazvijeno.

Nebojša Vasiljević, pomoćnik ministra spoljne i unutrašnje trgovine i telekomunikacija kazao je da je cilj bio da se dosadašnja regulativa uskladi sa evropskom, ali da je problem to što Srbija još nije član EU. On je istakao da je veliki zastoj nastao u junu prošle godine, u trenutku donošenja novog RiTT pravilnika, kada je velika količina robe ostala zarobljena na carini, ali da se sada „novi režim uhodao i da generalno nema većih problema“.

– Neophodno je da se kontrolišu uređaji koji koriste elektromagnetno zračenje a ulaze u našu zemlju. Trudili smo se da premostimo problem koji je nastao u junu, sada imamo dva sertifikaciona tela, pored Ratela i Kvalitet Niš, i trudimo se da sve probleme uvoznika rešimo u hodu. Ministarstvo je prošle godine izdalo 700 mišljenja, a u specifičnim slučajevima može da oceni da potvrda usaglašenosti nije potrebna. Tehnički pravilnik, koji bi trebalo da pojednostavi i olakša uvoz tehničke robe biće donet kada bude formirana Vlada – rekao je Vasiljević.

Prema rečima Dušana Vučkovića, načelnika Odeljenja za tehničke propise i ocenjivanje usaglašenosti Ministarstva privrede, kontrola mora da postoji kada su u pitanju bezbednost i zaštita zdravlja ali, naglasio je, potvrda o usaglašenosti predstavlja samo jedan papir, i nikada nije podrazumevala dodatna ispitivanja.

S druge strane, Milenko Ostojić, koji je od 2006. do 2011. bio na mestu zamenika predsednika upravnog odbora Ratela, kazao je da se još 2006. govorilo o uspostavljanju monitoringa na tržištu, a da je zakonska regulativa koja uređuje ovu oblast u raskoraku sa praksom, te da pravilnikom nismo zaštićeni.

Međutim i pored obrazloženja predstavnika ministarstva i sertifikacionih kuća da procedura dobijanja potrebnih dokumenata nije komplikovana, da vreme čekanje na potvrdu o usaglašenosti nije dugo i da se radi samo o jednom papiru koji nije teško dobaviti od proizvođača, burna rasprava nakon izlaganja pokazala je da u praksi to funkcioniše drugačije, kao i da u nebrojeno mnogo specifičnih slučajeva uvoznici pa i proizvođači do tog dokumenta ne mogu da dođu. Tokom rasprave se moglo čuti od pojedinih velikih uvoznika da neka roba od juna još uvek stoji na carini, jer nisu dobili precizan odgovor šta im je potrebno od dokumentacije, a pritom su gubili ogroman novac, dok su u to vreme najnoviji modeli u međuvremenu zastareli.

Trošak od milion evra

Prema procenama svih firmi, plaćanje sertifikata i potvrda o usaglašenosti koštaće IT industriju više od milion evra. Poredimo se sa evropskim zemljama, ali ne govorimo o tome da je većina njih još 1997. potpisala posebnu sektorsku inicijativu po kojoj je carinska stopa na kompletnu IT opremu nula, jer su informaci IKT nešto što je pokretač razvoja društva.

Prečka

– Mi smo kroz zakone napravili korak nazad, jer je 2003. bio prihvaćen evropski pristup, dok smo 2008. sami sebi napravili prečku, uveli potvrdu usaglašenosti, a 2011. razdvojili LVD i EMC potvrde koje su inače sadržane u CE sertifikatu). Primera radi, u Crnoj Gori se od 2012. nesmetano stavljaju u promet proizvodi sa oznakom CE. Pritom, sam Pravilnik je pisao Ratel za Ministarstvo, a primenjuje ga Ratel – naglasio je Milenko Ostojić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari