Iran: Božić u Teheranu 1

Postoje predrasude, čak izreke po kojima hrišćanske crkve imaju nezahvalan položaj u Islamskoj Republici Iran. Pobija ih makar i kratak boravak u drevnoj zemlji Persijanaca.

U centralnom delu poslovnog središta megapolisa Teherana, na uglu jednog od glavnih bulevara Karim Kan Zand (po osnivaču persijske dinastije Zand, vladaru od 1751. do 1779) i dugačke Neđatolahi ulice, uspinje se katedrala Svetog Sarkisa Jermenske apostolske crkve. Nazvana po Svetom Sarkisu ratniku, završena je 1970, kao katedrala Jermenske dioceze Teherana, jedne od tri u Iranu.

Katedrala je najveća hrišćanska crkva u Teheranu, visoka 36,5 metara. Jednobrodoj betonskoj građevini su spoljni i unutrašnji zidovi prekriveni belim mermerom. Krase je dva zvonika, a u unutrašnjosti je galerija za crkveni hor. Gradnja crkva je počela 1964. sredstvima jermenskog dobrotvora i njegovih sinova, a obnovljena 2000. i 2006.

U dvorištu je spomenik povodom Jermenskog genocida, takođe od belog mermera. Na postolju su natpisi na persijskom i jermenskom jeziku, sa datumom 24. april 1915, poznatim kao Crvena subota. Tada su turske vlasti, po jermenskom tumačenju, počele deportaciju njihovih nacionalnih intelektualaca.

Poput drugih pravoslavnih crkava, polukružni oltar je na istočnoj strani katedrale. Na obe strane oltara su ulazi u đakonikon. Zidovi iznad oltara i sa obe njegove strane su prekriveni slikama biblijskih tema: Bogorodica sa Isusom, Vaznesenje Gospodnje, Sveti Jovan Krstitelj krsti Isusa, Raspeće Hristovo. Stilom podsećaju na Mikelanđelove radove u Sikstinskoj kapeli Apostolske palate u Vatikanu.

Sa plafona se spuštaju raskošni lusteri u tirkiznoj boji. Lepe slike vise na zidovima i vitražima prozorima crkve, sve sa biblijskim i nacionalnim scenama, te Isusovim portretima.

Grupa novinara iz Srbije je posetila katedralu usred radnog dana krajem avgusta 2017. Bez drugih posetilaca, odisala je mirom i spokojem.

Domaće kolege kažu da je katedrala živahno mesto okupljanja Jermena iz Teherana i njihovih prijatelja ili radoznalaca Iranaca tokom Pričešća u noći i jutro pred Božić, a ranije dočekujući Novu godinu po gregorijanskom kalendaru. Pred Božić su na prozorima prema bulevaru Karim Kan Zand crteži u bojama, a ispred crkve okićene jelke. Mnogi hrišćani i muslimani se slikaju kraj ukrasa.

Nacionalna crkva Jermena je pravoslavna i jedna od najstarijih hrišćanskih zajednica. Kraljevina Jermenija je bila prva država koja je usvojila hrišćanstvo kao zvaničnu religiju, 301. godine nove ere (n. e.), tokom kralja Tiridata III (vladara između 283. i 333). Prema tradiciji, crkva je nastala 46. godine n. e. delovanjem apostola Vartolomeja i Tadeja, njenih zaštitnika.

Jermeni preko 1.000 godina žive na teritorijama savremenog Irana. Nekoliko puta u istoriji su severozapadni delovi Irana bili deo Jermenije. Neke od najstarijih jermenskih crkava i manastira su na teritoriji Irana.

Takav je manastir Svetog Tadeja, u planinama iranske provincije Zapadni Azerbejdžan, 20 kilometara od grada Čaldirana. Grad je čuven po Bitki kod Čaldirana 1514. između vojski otomanske Turske i safavidske Persije koja je odredila istoriju Bliskog istoka naredna četiri veka.

Manastir je znan i kao „Crna crkva“ (Kara Kilise), jer su njegovi najstariji ostaci od crnog i belog kamena. Prema legendi, građevina posvećena Svetom Tadeju je prvobitno nastala 68. godine n. e.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari