Kako da razlikujemo sremuš od drugih otrovnih biljaka na koje podseća: Ključna je jedna stvar 1Fotografija: Shutterstock

Bez imalo sumnje sremuš je čudotvorna biljka, koju mnogi u proleće koriste za pripremu pesta. Međutim, neretko u ovo doba godine čitamo o onima koji su se zaputili u šetnju šumom kako bi se snabdeli sremušem, sa lošim ishodom. Pre nego što krenemo dalje, znajte da je oprez neophodan…

Sremuš

Latinski naziv je Allium ursinum, i reč je o samonikloj jestivoj biljci iz porodice Allium – isto kao i crni i beli luk. Raste na skrovitim mestima u listopadnim šumama. Iz lukovice u proleće izrastu najčešće dva velika, tanka, ušiljena i pljosnata lista sabljastog oblika. Biljka je jestiva u celosti – mladi listovi, stabljike i lukovice. Listovi i stabljike beru se pre cvetanja tokom marta i aprila, a lukovice u jesen.

Sremuš ima karakterističan miris luka i u proleće, kada prolazite šumom, čitavi predeli na kojima je stanište ove biljke imaju snažan miris luka koji se nadaleko oseti. To je jedna karakteristčna stvar koja ga odvaja od ostalih sličnih biljaka koje su otrovne. Cvet je beo i zvezdast, vrlo ga je lako prepoznati, ali kako se lišće bere pre cvetanja – nije od velike pomoći.

Mrazovac

Mrazovac je biljka kojom se ljudi najčešće otruju misleći da jedu sremuš. I lišće i stabljika i lukovica i cvet sadrže otrovne alkaloide od kojih je najpoznatiji kolhicin, zato se mrazovac naziva i biljnim arsenom. Prvi simptomi trovanja javljaju se samo nekoliko sati nakon konzumiranja. Počinje s mučninom, povraćanjem, grčevima u stomaku i prolivom, a onda se usporavaju disanje i rad srca i za 2-3 dana dolazi do smrti. Letalna doza je 60 g listova ili 10 g semenki, a otrovna svojstva mrazovac ne gubi ni osušen.

Mrazovac (Colchicum autumnale) je trajna zeljasta biljka iz porodice mrazovaca (Colchicaceae). Uspeva na vlažnim livadama i travnjacima i raste u velikim bokorima. U rano proleće poraste samo kratka stabljika, do 20 centimetara, i nekoliko prizemnih listova, obično tri, između kojih su semenke. U ovom periodu rasta mrazovac može da podseti na sremuš, a kasnije će mu listovi postati puno duži i konačno se osušiti, pa kada u jesen procveta, listova više nema. Zato mu se cvet naziva i gola dama. Podseća na cvet šafrana, ali šafran cvate u proleće, pa ih ne možete zameniti.

Đurđevak

Teško je poverovati da je biljka tako nežnog imena i izgleda otrovna. Nećete nužno umreti, ali ako ne operete ruke nakon što ste dirali bilo koji deo đurđevka, mogli biste da osetite mučninu, vrtoglavicu, povraćanje, bolove u ustima i stomaku, te dobijete dijareju i grčeve.

Đurđevak (Convallaria majalis) je trajna zeljasta biljka iz porodice špargli (Asparagaceae), a odgovaraju joj poluzaklonjena područja pa obično raste unutar svetlih listopadnih šuma i šikara. Na stabljici se nalaze najčešće dva duguljasta lista, zašiljena na vrhu. Cveta od proleća pa do kasne jeseni. Cvetovi đurđevka su prepoznatljivi, beli i zvonoliki.

Podsetnik za kraj:

  • Biljke uvek berite oprezno i list po list;
  • Ako miriše kao sremuš, onda i jeste;
  • Ako izgleda kao sremuš, a ne miriše – bežite;
  • Sremuš raste u većim grupama u zaklonjenim i vlažnim listopadnim šumama, uz rubove šume i među grmljem;
  • Mrazovac raste uglavnom na vlažnim livadama i pašnjacima;
  • Mrazovac ima deblje i tamnije listove, a sremuš svetlo-zelene i tanje;
  • Kod đurđevka svaki list raste zasebno.

Izvor: punkufer.dnevnik.hr

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari