Valjda nigde u svetu masonstvo nije utkano toliko u opšte poslove i isprepleteno s državotvorstvom kao u Francuskoj. Povest tako poučava, a Muzej slobodnog zidarstva čuva sećanja na sprege. Muzej se nahodi u zdanju „Velikog orijenta“ Francuske, usred Pariza, u devetom arondismanu, u broju 16 ulice Kadet; skoro dve godine je obnavljan i preuređivan, i tek što je ponovo otvorio vrata.

Osnovan je 1889. kao „kabinet neobičnosti“. Kada su 1940. vojnici Rajha ušli u Pariz, zaposeli su sedište lože i zaplenili dokumenta. Posle ratne pobede saveznika, sovjetska armija premešta spise u Moskvu da posluže KGB-u. Da li se iz njih moglo razaznati da je Ežen Potje, sastavljač stihova proleterske „Internacionale“, bio „brat“?! Ili da je predvodnik Oktobarske revolucije – Lenjin, može biti primljen u bratstvo pre 1914. baš u Parizu?! U svakom slučaju, 120 metara dužnih u kutije uredno složenih papira vraćeni su tek 1973. I tek tada je, nakon rata, i Muzej ponovo izložio skoro tri stoleća sabirane uspomene.

Nakupilo ih se desetak hiljada. Oznaka, ukrasa, medalja, slika, ličnih predmeta masona, onda rukopisa, gravira, fotografija. Posebno se, recimo, čuva Ustav prve lože slobodnog zidarstva na svetu koji je Džems Anderson sastavio u Londonu 1723. Ilustracije je načinio čuveni Džon Pajn, takođe mason. Slavni engleski graver Vilijam Hogart u istom veku izradio je „Masonske misterije“, smeštene u muzej. Što je Hogart i sam bio slobodni zidar nije ga sputalo da iskarikira povorku utemeljivača Velike londonske lože među kojima i Njutna.

Muzej poseduje i masonski mač markiza Lafajeta, generala i političara, koji se stavio na stranu Amerikanaca u borbi za oslobođenje od Engleske. Budući dvared predvodnik nacionalne garde, mač mu je bio baš svojstven. Lafajet je uveden u vojsku slobodnih zidara 1775, sa osamnaest godina. Uostalom, procenjuje se da su sedamnaestorica od dvadeset četvorice Napoleonovih maršala bili masoni. I dosta državnika i činovnika. Sam Bonaparta potiče iz porodice čiji su pripadnici bili u bratstvu; carev brat Žozef, najpre napuljski a zatim i španski kralj, bejaše veliki majstor, a takođe i Žerom, kralj Vestfalije, potonji maršal.

U muzeju koji čuva pamćenje stoji i Volterova kecelja. Nasledio ju je od filozofa Helvecijusa, jednog od poslenika prilikom izrade prosvetiteljske „Enciklopedije“. Čini se da je „Rečnik za razumevanje nauke, umetnosti i zanatstva“ uglavnom tvorevina masona. Sedamnaest knjiga (od ukupno 35) obznanjeno je od 1751. do 1772, pod upravom Didroa i Dalambera, uz desetak pomoćnika – Monteskjea, Helvecijusa, Rusoa, Voltera… Didro je prihvaćen u čuvenoj loži „Devet sestara“, što će reći devet muza, bez traga prijema. Autor „Duha zakona“ Šarl Monteskje doživeo je obred primanja 1730. u jednoj vestminsterskoj taverni. Postao je veliki majstor Velike lože Engleske, a jedan je od prvih francuskih slobodnih zidara.

Ali, kada je kecelju pripasao Volter? Prosvetiteljski mislilac je proizveden u 84. godini života, 54 dana pred smrt 1778, i to odmah u majstora! Na njega se sigurno najvećma odnosi ona „Jednom mason – uvek mason“.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari