Hana Arent i njena teza o "banalnosti zla" 1Foto izvor: Wikipedia

Hana Arent, nemačka teoretičarka politike i filozofkinja jevrejskog porekla, bez koje je nemoguće razumeti 20. vek, rođena je 14. oktobra 1906. godine.

Hana Arent ostavila je iza sebe složenu političku teoriju, koja je jako važna za svet u kome danas živimo.

Njena teorija je posmatrana na mnogo načina, pa samim tim i na različite načine interpretirana od kojih su neke bile i ostale kontroverzne.

Ono po čemu je Hana Arent najpoznatija javnosti jeste njena teza o „banalnosti zla“ , kojom je želela da pokaže da sva velika zla koja su se u svetu desila nisu počinili fanatici i sociopate, već da su to bili ljudi sa verom u državu koji su postupili shodno svojim uverenjima.

Njena životna dela su raznovrsna, a teme kojima se najviše bavila su priroda moći i zla, kao i politika, direktna demokratija, autoritet i totalitarizam.

Radila je kao novinarka „Njujorkera“, i 1961. godine poslata za izveštava sa suđenja bivšem komandantu SS-trupa Adolfu Ajhmanu, optužen za progon i istebljenje evropskih jevreja.

Očekivala je da će na suđenju videti monstruma, a videla je samo običnog čoveka, birokratu, koji sedi za stolom, po čemu je i nastala teza o „banalnosti zla“

Suđenje je opisala hladno i sivo, zbog čega je bila kritikovana i optužena da je njegove žrtve predstavila kao da su same krive za ono što im se desilo.

O njoj se tada malo znalo, a oni koji su je poznavali opisali su je kao velikog autsajdera, kao i nekoga ko ne želi da sarađuje niti sa liberalima, socijalistima, konzervativcima, niti bilo kojom mogućom listom istomišljenika toga doba.

Hana Arent rođena je u Lindenu, distriktu Hanovera, u jevrejskoj porodici uz progresivne i sekularne ideje.

Studirala je na Univerzitetu u Marburu a njen tadašnji profesor bio je veliki nemački filozof Martin Hajdeger sa kojim je imala i romantičnu aferu koja je kritikovana zbog Hajdegerove podrške nacističkom sistemu.

Nakon raskida seli se u Hajdelberg gde piše svoju doktorsku disertaciju o konceptu ljubavi u misli Svetog Avgustina nakon čega ulazi u bračne odnose na nemačkim jevrejem Ginterom Šternom koja je bila kratkog veka.

U 1933. godini biva uhapšena od strane Adolfa Hitlera zbog ilegalnog istraživanja antisemitizma u Nacističkoj Nemačkoj, gde nakon što je puštena na slobodu odlazi iz Nemačke.

Povremeno se selila dok svoju trajnu rezidenciju nije našla u Sjedinjenim Američkim Državama i 1950.godine postala naturalizovani državljanin SAD gde i obnavlja svoju romatičnu vezu sa Hajdegerom.

Kao profesor radila je na Pristonu i Berkliju kao prva žena profesor.

Preminula je 1975. godine u 69-oj godini života.

Neka od njenih najznačajnijih dela su „Ljubav i Sveti Avgustin“, „Poreklo Totalitarizma“, „Položaj čoveka“, „Između prošlosti i budućnosti“, „Ajhman u Jerusalimu“, „O nasilju,“ „O revoluciji“ i mnoga druga.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari