I je l’ prvi put letiš helikopterom? – pitala je koleginica dok smo u ponedeljak čekale helikopter Vojske Srbije na heliodromu VMA, koji će nas odvesti do aerodroma Morava u Lađevcima kod Kraljeva.


– Da – sledio je odgovor.

– Plašiš li se? Meni nije svejedno….

– Šta ja znam, imam strah od visine, ali letela sam već avionom, pa mislim da je ovo slično.

A onda se pojavio i helikopter. Scena slična kao u filmovima – dok se spušta na heliodrom pravi veliku buku i da nas ne bi „oduvao“ prisiljeni smo da se udaljimo dok se elise ne zaustave. Polazak je planiran za deset sati ujutru, a po vojničkoj tačnosti, na nebu smo ga ugledali nekoliko minuta pre tog vremena. Poletanje je usledilo u tačno određenom terminu.

Kolega koji je inače po zanimanju pilot objašnjava performanse helikoptera kojim putujemo. Kako kaže, nećemo leteti na visini većoj od 700 metara, a zbog najavljenih 30 stepeni povratak će biti nešto sporiji.

Ljubazni piloti nam pomažu da se popnemo u helikopter, koji za razliku od aviona nema sigurnosnih pojaseva, sedišta su poređana sa strane i kroz okrugle prozore ćemo kroz nekoliko minuta gledati Beograd, kao i ostatak Srbije iz „ptičije perspektive. Kolega kaže da Srbiju treba videti upravo iz vazduha, kako bi se shvatilo koliko je lepa. Nepregledna polja, šume, livade…

U helikopteru nam je bio dozvoljen i ulazak u kabinu, pilot nije obraćao pažnju na nas, koji smo jedan po jedan stajali iza njega zadivljeni pogledom. A onda nam je, kada smo smanjili visinu dozvolio da otvorimo prozore i napravimo nekoliko fotografija iz vazduha. Sleteli smo posle nekoliko krugova iznad novog terminala aerodroma Morava.

Stižemo za nešto više od 30 minuta. Na pisti čekaju domaćini – kroz obilazak nekada vojnog, a sada mešovito vojno-civilnog aerodroma vode nas pukovnik Goran Dimić, načelnik Uprave za infrastrukturu sektora za materijalne resurse Ministarstva odbrane i Uroš Bošković, šef gradilišta. Ovaj aerodrom trebalo bi ovog proleća da posle niškog i beogradskog postane treći aerodrom u Srbiji sa međunarodnim karakteristikama.

Pukovnik Dimić nas uvodi u pristanišnu zgradu, najnoviji putnički terminal. Zgrada je prazna, ali čista i lepo uređena, radnici na nekoliko mesta obavljaju završne radove. Objašnjava nam da je aerodrom idealno lociran, pre svega zbog dobre saobraćane infrastrukture, kao i zbog blizine velikih industrijskih centara.

Izgradnja celog aerodroma Morava, sa aerodromskom zgradom i kontrolnim tornjem prema rečima našeg domaćina koštala je 25 miliona evra, od čega je Turska uložila 10 miliona evra. Kako kaže – u prvim mesecima na aerodromu Morava zaposlenje će naći nešto više od 50 ljudi, a kada bude završena druga faza i više od 150.

Uroš Bošković, šef gradilišta, objašnjava da je nameštaj već spreman i da će u narednih nekoliko dana početi montiranje. Tokom obilaska proveo nas je kroz sve prostorije u pristanišnoj zgradi. U jednoj od njih nalaziće se i takozvani zatvor, prostorija u kojoj će biti privremeno pritvarani oni koji pokušaju da ilegalno izađu iz zemlje, kao i ambulanta, hol sa pratećim komercijalnim sadržajima, kafići, prodavnice…

– Ovih dana očekujemo da će biti završen i tehnički pregled zgrade, kada ćemo dobiti i vodu, do sada smo je crpeli sa bunara, ukazuje Bošković.

Na pitanje da li je siguran da će sve biti završeno u planiranom roku, sa sigurnošću odgovara da hoće.

– U to nema sumnje, radove je malo usporila zima, jer su se temperature tokom najhladnijih dana spuštale i do 26 stepeni ispod nule, ali smo sve nadoknadili i što se nas tiče, mi smo sigurni da će sve biti obavljeno u planiranom roku – ističe Bošković.

Posle nešto više od sata boravka na novom aerodromu, usledio je i povratak za Beograd. Ovog puta let je trajao oko 45 minuta. Međutim, od heliodroma kod Vojnomedicinske akademije do centra grada u špicu nam je trebalo isto toliko vremena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari