Sigurna sam da u svojoj okolini imate neku osobu, poznanika, prijatelja, kolegu sa posla, komšinicu ili rođaka za kog ste barem nekad pomislili „Zašto je on sa njom“ ili „ Kako ne može da ga ostavi kad je on takav konj“…

P { margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); widows: 2; orphans: 2; }A:link { color: rgb(0, 0, 255); }

Kada ne prođemo kroz određena iskustva u životu, teško nam je da razumemo druge sebi drage ljude, tek kada osetimo i na svojoj koži budi nam se empatija, toplina, podrška i razumevanje.


Kada ne prođemo kroz određena iskustva u životu, teško nam je da razumemo sebi drage ljude, tek kada osetimo i na svojoj koži budi nam se empatija,podrška i razumevanje.. Ako se ne poklopi, pa ne doživimo ta dragocena iskustva, ostajemo u mraku nerazumevanja i neodobravanja.

Marija je lepa i obrazovana dvadesetosmogodišnja devojka, menadžer u jednoj firmi. Dolazi na psihoterapiju jer joj je njen lekar rekao da problemi sa stomakom i poteškoće sa spavanjem koje ima, verovatno imaju veze sa emocionalnim problemima. Marija se već godinu dana zabavlja sa Nikolom, dinamičnim i ambicioznim advokatom, i baš u tom periodu su se pojavili simptomi. Nikola se veoma loše ponašao preman joj, često bi je napadao za nešto za šta nije kriva ,bio nedostupan i hladan. Dogovarali bi se za izlazak samo kad i ako ima vremena. Marija bi ga nekad satima čekala da se vide, i iz kreveta „uletala“u taksi da ode kod njega u sred noći. Jednom prilikom dolazi na seansu sva ozarena od sreće, Nikola ju je pozvao na romantičan vikend. Kasnije se uspostavilo da je bio u pitanju stručni kongres advokatata, i da će on većinu vremena biti zauzet, a ona sama. Marija se osećala odbačenom, nevoljenom i izigranom. Po povratku kući osećala se kao da joj je svega dosta. Odlučila je da prekine sa Nikolom. On joj je na saopštenje o razlazu samo klimnuo glavom i otišao. Usledili su dani očaja, nezadovoljstva sobom, sopstvenim životom. Posle pet dana nesanice i bolova u stomaku, nazvala ga je spremna da mu se vrati, bez obzira na sva zanemarivanja i poniženja koja je trpela od tog istog Nikole. „Kao da me je nešto obuzelo, ne mogu da se kontrolišem“, rekla je samo na pitanja zašto je donela odluku da se vrati Nikoli. Šta ju je to obuzelo? Zašto je ta sposobna, i inače veoma racionalna mlada žena, bez obzira na sve, tako snažno vezana za muškarca koji je stalno odbacuje i čini da se oseća loše?

Naime, ako malo bolje pogledamo, Marijina naklonost ka Nikoli ima kljične elemente zavisnosti. Kada kažem zavisnost mislim na zavisnost od druge osobe.

Jedna od bitnih karakteristika zavisnosti je činjenica da je zavisnost prisilan nagon, što po definiciji upravo ograničava slobodu.


Zavisnost kao ljubav ili vernost

Zašto mi tu zavisnost ne bi nazvali ljubavlju ili osećanjem vernosti? Često se u zavisničkim odnosima nalazi i mnogo ljubavi, ali i vernosti. Mađutim, elementi zrele ljubavi i vernosti podrazumevaju slobodan izbor druge osobe. Jedna od bitnih karakteristika zavisnosti je činjenica da je zavisnost prisilan nagon, što po definiciji upravo ograničava slobodu. Kod jake zavisnosti u međuljudskim odnosima dominantan osećaj može biti „moram imati tu osobu, moram s njom ostati u vezi, po svaku cenu, čak i ako mi šteti“. Mislim da smo definitivno uočili ograničenja u slobodi.

Sledeći element koji nas navodi na zaključak da imamo posla sa zavisnošću u odnosu sa drugom osobom jeste i osećaj straha koji se javlja. Osobe u zavisničkoj poziciji mogu doživeti nekontrolisan strah pri pomisli na raskid veze. Takođe se kao simptom zavisnosti javlja fizička bol (naročito u grudnom košu, želucu), plač, problemi sa snom, nemogućnost da zaspimo ili pak nemogućnos tbuđenja, razdražljivost, depresivnost i jedan opšti osećaj nelagodnosti. Nelagodnost se u ovakvim situacijama može otkloniti jedino povratkom u odnos. Upravo nas povratak čini zatvorenima u čarobnom krugu zavisnosti.

Upravo se glad za privrženošću smatra osnovom zavisnosti od drugih osoba. Glad postane toliko jaka da potisne racionalne razloge i uverenja za prekid.

Zavisnost od ljubavi

Ako vam se čini da ostajete u lošem odnosu zato što ste njen zavisnik, morate shvatiti korene te zavisnosti. U suprotnom , podleći ćete prevari samog sebe uz razna racionalna objašnjenja zašto je ta veza i dalje dobra za vas. Možete odlučiti i da ne uradite ništa, jer je zavisnost jača od vas. Međutim, ako uočite i shvatite kako se vaša zavisnos trazvila, možete joj prići i preduzeti određene korake kako bi ste je pobedili.

Psiholozi su tokom prakse definisali i opisali nivoe kroz koje prolazimo kroz zavisnost. Na najvišem nivou su praktični razlozi zašto ne prekinutio dnos. Mariju malo toga vezuje za Nikolu, samostalna je, nemaju decun i zajedničku imovinu. Dakle, nema značajnih ni praktičnih razloga zašto biMarija ostala u ovakvom odnosu. Ako sagledamo sledeći nivo, koji podrazumeva uverenja, možemo predpostaviti da se Marija neosnovano drži uverenja da je Nikola voli. Marijino uverenje može biti upravo „ljubav sve pobeđuje“, „raskid je znak neuspešnosti“ ili „sam čovek je polovičan“. Ova uverenja smo mogli da steknemo još kad smo bili deca. Mogla su nam ih preneti roditelji ili značajni drugi, koji su i sami odrastali sa sličnim uverenjima, te nam nije ostalo puno prostora da mislimo drugačije. Na dnu lestvice je najtvrdokorniji nivo osećanja, a to je glad za privrženošću. Upravo se glad za privrženošću smatra osnovom zavisnosti od drugiho soba. Glad postane toliko jaka da potisne racionalne razloge i uverenja za prekid. Naime, razlozi mogu biti da veza možeda škodi, a uverenje „treba okončati odnos u kome nema ljubavi iuzajamnosti“. S istim se često ništa ne dogodi, jer su s tom istom glađu u suprotnosti.


Glad za privrženošću

Korene sopstvenih potreba za privrženošću nije teško shvatiti. Svi smo započeli život kao bespomoćni i krajnje zavisni od majke. Bila nam je potrebna potpuna pomoć da savladamo sve izazove koje nam nameće svet, i to smo uglavnom radili uz pomoć majke, koja bi uvek emitovala osećaj topline i sigurnosti. Kroz poistovećivanje sa majkom, dobijali bismo osećaj svemoći, koji bi nama malima prijao. Ključnom se smatra upravo majčina spremnost da pomogne detetu u odvajanju, posle neke druge godine deteta, pri čemu mu u početku dozvoljava da bude dovoljno privrženo i ispunjeno sigurnošću, a posle toga ga pušta da počne da se odvaja od nje. Takođe bitno za bazični osećaj sigurnosti jeste i mogućnost da dete ima gde da se vrati, pa opet ode. Ova spremnost ili sposobnost majke se smatra centralnom za razvoj dečije samostalnosti. Moram napomenuti, neretko je potrebna pomoć i majci i detetu. Majci jer verovatno i sama oseća duboku ličnu potrebu da drži dete blizu sebe, a detetu jer je svako odvajanje teško i bolno. U ovom momentu, otac se može uključiti u dijadni odnos majka-dete i doprineti balansiranju potreba i težnji obe strane. Naravno da je ovo školski primer, i da u našim životima scenario ide drugačijim putem.

Svi smo započeli život kao bespomoćni i krajnje zavisni od majke. Bila nam je potrebna potpuna pomoć da savladamo sve izazove koje nam nameće svet, i to smo uglavnom radili uz pomoć majke, koja bi uvek emitovala osećaj topline i sigurnosti. Kroz poistovećivanje sa majkom, dobijali bi smo osećaj svemoći, koji bi nama malima veoma prijao.

Ako roditelji zadovolje naše potrebe u fazi privrženosti, i podrže našu nezavisnost i odvajanje, verovatno da ćemo u zrelijem dobu osećati manju glad za privrženošću. Ukoliko se ovaj najbolji scenario ne odigra, može se javiti dominantna glad za privrženošću, koja nas može prisiliti da tražimo, ali i održavamo zavisničke veze. Da se vratimo na primer Marije, ono što je nju obuzelo i onesposobilo njene sposobnosti rasuđivanja, jeste upravo glad za privrženošću. NJena izražena glad za privrženošću, potom strah koji se javlja i uverenja koja je prate , podstiču je da održava vezu sa Nikolom. Da se ne bi osetila samom, napuštenom, sve će izdržati samo da ne dođe do napuštenosti koja joj se čini neizdrživom. Marija je imala dominantno uverenje da ne može da živi bez Nikole, što nam upravo glad i čini. Glad za privrženošću prati osećanje da je održavanje ili prekidanje nekog odnosa pitanje života i smrti. Što kao mali i imamo. Kad mama nije u blizini u bebećim minutima to može izgledati na sate, dane odsustva. I onda se javlja strah i borba za opstanak, koja često ne prestaje dokle god se ne pojavi mama. I onda smo opet na sigurnom, bezbedni. Shodno ovom osećaju, aktivira se strah i osećaj da nam je život ugrožen. U Marijinom slučaju je dominantan strah od gubitka Nikole i te ljubavi, koji je ,zapravo, aktiviran strahom iz ranog detinjstva, iz prve dve godine života. Majka ju je zbog posla i obaveza često ostavljala i odlazila, te bebi Marijini svesno aktivirala strah, samoću i osećaj nevezanosti.

Za ili protiv?

Ako se pitate da li neki odnos treba da prekinete, najbolje rešenje za vas, a ujedno i najvažniji faktor koji treba da uzmete u obzir , je poređenje cene koju plaćate u smislu samopoštovanja, ličnog razvoja, kao i potpunog ispunjenja ili zadovoljenja davnih potreba za privrženošću koju postižemo odnosom. Odluka o prekidu odnosa podrazumeva faktore koji su emocionalno snažni, vrlo komplikovani i lično nas pogađaju. Dakle, teška odluka. Važno je da strpljivo razmislimo, detaljno izvagamo i razmislimo sa svih aspekata.

Koliko god odnos bio kvalitetan, on uključuje i određene gubitke. Nekad je u pitanju određen stepen slobode, nekad je to pitanje kompromisa, gubitak kao takav neminovno prati svaku vezu. Kao što sam već predhodno napomenula, pitanje da li bi bilo najbolje da ostanete uz partnera ili da ga napustite zavisi i sključivo od vaše procene. Naime, reč je o proceni da li su koristi koje dobijate znatno veće od gubitka ili je možda cena koju plaćate za određenu korist previsoka. ‚ Bilo bi lepo da imamo formular u koji upisujemo pluseve i minuse i na kraju dobijemo opšti rezultat koji nam kaže šta da radimo. Međutim, u složenom popisu ljudskih emocija je to teško izvodljivo. Ono što možemo da uradimo kao tehniku pomoći jeste da popišemo sve ono šta nas zadovoljava, a šta ne. Popis bi trebalo da vam pomogne da napravite objektivniju analizu koristi i gubitaka svog odnosa. Potrebno je svaku stavku oceniti sa jednom od predloženih kategorija. Popis „ZADOVOLJSTVAUVEZI“ možeizgledatiovako:

VRLO VELIKOVELIKO, SREDNJE, MALO, VRLO MALO

1.razumevanje

2.osećaj poštovanja prema partneru

3.osećaj da me partner poštuje

4.podrška u rastu

5.osećaj da partner brine o meni

6.osećaj da brinem o partneru

7.osećaj da partner ima poverenja u mene

8.osećaj da imam poverenja u partnera

9.komunikacija

10.zajedničke potrebe

11.seksualno zadovoljstvo

12.osećanje ljubavi prema partneru

Stavke u popisu možete modifikovati shodno sopstvenom sistemu vrednosti. Pošto ste ocenili svaku stavku, pregledajte popis još jednom. Potrudite se da što iskrenije odgovarate. Pogledajte polja najvećeg zadovoljstva, da li ih je više od polja nezadovoljstva? Ili je obrnuto. Sam broj polja zadovoljstva ili nezadovoljstva nije toliko važan koliko značaj koji pridajete pojedinom polju. Pretpostavimo, na primer, da seksualno područje nije toliko važno. U tom slučaju, ako ste ga ocenili kao da vam čini malo zadovoljstva, samim tim i neće biti značajan na strani gubitka. Ali ako ovo isto seksualno područje ocenite kao vrlo veliko, seksualno nezadovoljstvo vam se može učiniti značajnijim od mnogih drugih pozitivnih ocena, i učiniti njegov manjak gubitkom. Isto tako veliko seksualno zadovoljstvo može prevagnuti u odnosu na mnoštvo negativnih ocena. Značaj koji svako pridaje je potpuno individualan. Kad je u pitanju subjektivnost važno je razmislit i o tome da su neka područja možda precenjena ili podcenjena. Kad završite vežbu sa popisom, razmislite šta je to što vam pruža najveću sreću i zadovoljstvo, da li toga ima u vašem popisu u odnosu sa osobom za koju ste i pravili popis. Takođe razmislite, da li taj odnos doprinosi vašem razvitku i da li vas ograničava. Upotrebite sve odgovore u vidu ocena, subjektivnog vrednovanja, kako biste imali jasniju sliku o odnosima zadovoljstva i nezadovoljstva u svojoj vezi. Zamislite jednu vagu, na jednom tasu su sva zadovoljstva i njihova cena, dok su na drugom sva nezadovoljstva i njihova cena. Koja strana preteže? U koliko preteže strana sa nezadovoljstvima, moraćete se pozabaviti razlozima zbog kojih i dalje ostajete u vezi. S druge strane, u koliko očigledno preteže strana zadovoljstva, zadatak za vas jeste da se zapitate zašto uopšte želite da prekinete vezu. Dosta posla je pred vama, ukoliko ste se odlučili za sebe, za samostalnost i jačinu. Nikad nije kasnoza promenu – što duže čekate, više vremena gubite.

Ana Filip

diplomirani psiholog,

O.L.I. savetnik i psihoterapeut u edukaciji

anafŽinet.rs

065/9295000

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari