Lijen

BBC
Lijen je jedna od hiljade jevrejske dece koja su tajnom mrežom pokreta otpora sakrivena od Nacista u Holandiji.

U avgustu 1942, neznanac je pokucao na vrata kuće u Hagu, u Holandiji.

Osmogodišnju devojčicu predali su na čuvanje tom nepoznatom posetiocu, koji ju je odveo u drugi grad. Devojčica nikad više nije videla majku i oca.

Lijen de Jong bila je jevrejsko dete za vreme nacističke okupacije i njeni roditelji su doneli očajničku odluku da pokušaju da je spasu tako što će je izgubiti.

Žuta zvezda je skinuta s njene odeće i ona je odvedena od kuće, posle čega je nestala u podzemnoj mreži porodica koje su pružale otpor.

„Starajte se o njoj“

Lijenina majka ostavila je poruku u džepu njenog kaputa.

„Probajte da zamislite šta nama znači ovaj rastanak“, napisala je Lijenina majka onome ko će se podizati njenu ćerku.

„Iako vas ne poznajem, zamišljam da ste muškarac i žena koji će, kao pravi otac i majka, brinuti o mojoj jedinici.

Pismo Lijenine majke.

BBC
Pismo koje je Lijenina majka napisala nepoznatoj porodici, nadajući se da će zaštiti njenu ćerku.

„Okolnosti su je odnele od mene. Molim vas da se, uz veliku volju i mudrost, starate o njoj.“

U avgustu 2018. profesor s Oksforda napisao je knjigu u kojoj se prvi put iznosi Lijenina snažna priča.

Odvedena devojka govori o tome da je ona bila jedna od 4.000 holandske jevrejske dece koju su nejevrejske porodice krile od Nacista.

Autor knjige, profesor Bart van Es, lično je povezan sa pričom – on je unuk očuha i maćehe koji su rizikovali svoje živote kako bi zaštitili devojčicu.

Tajni identiteti

Lijen je prošla kroz sigurne kuće i skrivene sobe, živela je pod lažnim identitetima, pod policijskim racijama, bežala je i pravila se da je tuđe dete u devet različitih porodica.

Lijen de Jong

BBC
Lijen, 84, preživela je rat, ali joj je teško da odredi sopstveni identitet.

Profesor Van Es tvrdi da se u porodici, uprkos tome što je bila deo tog otpora, veoma retko mogla čuta priča o ratnim iskustvima.

Ako bi neko to pomenuo, njegova baka bi ga „isekla“.

Lijen je preživela rat – ali se udaljila od porodice koja ju je zaštitila.

A kada je profesor Van Es stupio u kontakt s njom, počeo je da uviđa koliko je nacistička okupacija bila ambivalentna i složena.

„Nisam imala pojma“

Lijen, koja sada ima 84 godine jasno se seća poslednjih trenutaka provedenih sa roditeljima i rođacima – koji su gotovo svi stradali u Holokaustu.

„Sećam se tog dana“, kaže ona. Iz današnje perspektive to je „najstrašnija stvar“, ali u ono vreme, tvrdi ona, činilo se gotovo uzbudljivim to što se cela porodica okupila da je isprati.

„Nisam mogla da znam šta će se desiti, nisam imala pojma.“

Iako je u Holandiji postojala duga tradicija verske tolerancije, profesor Van Es kaže da je bio „šokiran“ time u kolikoj su meri holandske vlasti pomagale u privođenju i deportaciji jevrejskih porodica.

Racija u Amsterdamu 1943.

Getty Images
Racije tokom kojih se tragalo za osumnjičenima i skloništima u Amsterdamu 1943.

Postojale su nagrade za učinak i finansijski bonusi za hvatanje Jevreja – i jevrejska populacija je u većem procentu stradala u Holandiji pod nacistima nego u Francuskoj, Belgiji, Italiji, pa čak i Nemačkoj.

Bila je to intimna vrsta divljaštva – i profesor Van Es tvrdi da spremnost holandske policije da progoni Jevreje iz komšiluka predstavlja duboki „moralni sunovrat“.

Lijen kaže da njena iskustva pokazuju da u ljudskoj prirodi „nema crnog ili belog“, te da isti obični ljudi „mogu da rade dobre i loše stvari“.

Bilo je ljudi koji su se ponašali principijelno, neki su se vodili pragmatizmom, a neki su živeli od patnje drugih.

Izdaje

Profesor Van Es pominje jednu ženu koja je, naizgled, bila pomagač patriotskog pokreta otpora i koja je delila ilegalne novine.

Ali ona je zapravo bila obaveštajka koja je slala sakrivene jevrejske porodice u smrt.

Bilo je i onih, kaže profesor Van Es, koji su pokazali „neverovatnu hrabrost“ i gotovo „transcendentni osećaj za moral“.

Lijen 1945.

BBC
Kako su Holađani proslavili oslobađanje od nacista, Lijen nije imala porodicu ni prijatelje kojima bi se vratila.

Neki su uporno spasavali druge, bez obzira na to što su znali da mogu biti razotkriveni i ubijeni.

Pojedine žene su spasavale jevrejske bebe tako što su ih prijavljivale kao svoju decu i tvrdile da su rođene iz veza sa nemačkim vojnicima.

Te žene bi bile „potpuno izopštene iz svojih zajednica“ i javno sramoćene kao kolaboratorke i izdajnice.

Jedan čovek, koji nije uspevao da se istovremeno stara o sakrivenoj deci i odlazi na posao, odsekao je svoj prst kako bi otišao na bolovanje i nastavio da štiti te jevrejske izbeglice.

„Svejedno je“

Bilo je i onih koji su usvojili više oportunistički pristup.

Jedan od holandskih policajaca koji je učestvovao u raciji na kuću u kojoj se krila Lijen bio je agresivni lovac na Jevreje.

Lijen de Jong i Bart van Es

BBC
Lijen i Bart van Es, unuk njenih staratelja, koji je napisao njenu priču

Kako se odnos snaga tokom rata menjao, on je postao deo pokreta otpora i tvrdio je da se sve vreme herojski borio protiv nacista.

Nisu sva skrovišta bila bezbedna. A ni spasitelji nisu uvek bili fini, tvrdi Lijen.

U jednoj kući, kaže ona, silovali su je i zlostavljali rođaci porodice koja ju je štitila.

Takve priče iz stvarnog života nemaju lepo upakovane završetke.

Lijen kaže da je njoj, pošto se rat okončao i pošto su nacisti izgubili, „bilo isto“.

„Nije postojala budućnost.“ Ceo njen stari život bio je uništen – nije bilo one scene na kraju filma kada se preživeli vraća svom domu.

Vesterbork

Getty Images
Kamp Vesterbork u koji su smeštane jevrejske porodice iz Holandije.

„Na kraju rata, nisam mogla da slušam šta su mi drugi pričali. Ništa što bi iko rekao nije mi delovalo važno.“

„Trebalo mi je baš mnogo vremena da shvatim da moje cele porodice više nema – svih mojih sećanja.“

Njeni roditelji su umrli u Aušvicu i ona se vratila onome što je u najvećoj meri mogla da nazove svojom porodicom, domu bake i dede profesora Van Esa.

Rekonstrukcija

Dok se posleratna Holandija izgrađivala, Lijen se borila da počne ispočetka.

Udala se za čoveka koji je takođe preživeo Holokaust – školskog drugara Ane Frank – ali sve vreme se osećala neuklopljenom i pokušala je da se ubije.

Praktično jedini njen rođak koji je preživeo rat se takođe ubio.

Lijen

BBC
Lijenino detinjstvo je bilo izgubljeno i morala je da nađe mesto u svetu.

Ali priča se tu ne završava. Obučila se za socijalnu radnicu i kaže da je volela da radi sa decom koja su delovala izgubljeno i bez korena, baš kao ona nekad.

„Veoma je teško kada niko ne brine o vama.“

Ako se i nije pomirila sa svojom prošlošću, makar je počela da se suočava sa svojim duhovima.

Išla je na terapiju, beležila je svoja osećanja, učestvovala je u Amsterdamu na skupu ostale jevrejske ratne dece i posetila je Aušvic.

Postala je majka i baka, i ponovo je stupila u kontakt s porodicom koja ju je usvojila tokom rata.

Pesma Lijeninog oca

BBC
Pesma koju je za Lijen napisao njen otac.

Ako je naučila išta iz svega toga, tvrdi ona, to je koliko je važno da pojedinci budu deo porodice i zajednice, i da osećaju da pripadaju negde, da dele neke vrednosti.

„Veoma je važno imati ljude kojima pripadaš.“

Lijen govori o svojim brigama i o povratku antisemitizma i netolerancije. Ali više nije ogorčena na svoje ratne progonitelje. „Bili su to što su bili.“

Profesor Van Es kaže da je to bilo „napeto“ putovanje u istoriju njegove porodice.

I dok je istraživao lokacije na kojima je Lijen živela i gde se krila, „duhovi stare Evrope kao da su bili veoma prisutni“.

„Odvedenu devojku“ Barta van Esa objavio je Pengvin buks.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari