Nada Vujnović

BBC
Nada Vujnović do sada je dala krv više od 40 puta

Kada je kao 18-godišnjakinja prvi put doborovoljno dala krv, Nada Vujnović nije mogla da pretpostavi da će joj četiri godine kasnije život zavisiti upravo od jedne donirane jedinice.

„Doživela sam kliničku smrt i bila sam u jako teškom stanju, hitno su doneli bocu iz Zavoda za transfuziju tokom operacije.

„Ta boca mi je spasila život“, priča Vujnović za BBC na srpskom.

Transfuzija krvi je jedna od najčešćih intervencija u toku bolničkog lečenja pacijenata i nema alternativu, pa osobe koje prilikom povrede ili tokom operacije izgube znatnu količinu krvi, moraju primiti adekvatnu nadoknadu u vidu transfuzije, priča Mirjana Knežević iz Instituta za transfuziju krvi Srbije.

„Ideal kojem težimo jeste da procenat davanja krvi u našoj zemlji bude četiri odsto, odnosno da na 100 ljudi četiri dobrovoljno daju krv.

„Verujemo da bi tada celokupan zdravstveni sistem funkcionisao bez problema i da bi krvi uvek bilo dovoljno za sve pacijente kojima je ona lek“, objašnjava Knežević povodom Svetskog dana dobrovoljnih davalaca krvi 14. juna.

Za sada je taj procenat u Srbiji oko tri.

U Srbiji je 2021. godine bilo 190.172 davanja krvi, a u Institutu za transfuziju krvi u Beogradu, jednom od mesta gde se krv može donirati, prikupljena je trećina, podaci su ove institucije.

Mirjana Knežević iz Instituta napominje da to nije broj davalaca, jer jedna osoba više puta može da donira krv tokom iste godine.

Svetski rekord po broju davanja krvi drži Džejms Harison (85) iz Australije, kog nazivaju i „čovekom sa zlatnom rukom“.

Poslednji put dobrovoljno je dao krv 2018. godine i to je bio njegov 1.173 put u periodu od 62 godine.

‘Ako nema te jedne boce – život ode’

Nada Vujnović iz Beograda prvi put je dobrovoljno dala krv sa 18 godina.

„Oduvek sam to želela i jednostavno sam znala da ću to raditi, bilo mi je nekako u podsvesti“, priča ona.

Njena krvna grupa je retka, AB negativna i ima je dva odsto ljudi u Srbiji, a samo polovina njih može biti davalac krvi.

To znači da ljudi sa ovom krvnom grupom mogu samo da primaju i daju krv osobi sa istom krvnom grupom.

Postoje četiri krvne grupe A, B, AB i O (nulta), a u okviru njih postoje dve podgrupe – pozitivna i negativna.

U Srbiji je najzastupljenija krvna grupa A.

Zato je u rezervama uvek „malo kritično“ sa retkim grupama poput AB negativne i B pozitivne i negativne.

Blood stored at a blood donation clinic

Science Photo Library

Vujnović je sve do 22. godine redovno davala krv, a u međuvremenu je postala i majka dvoje dece.

Međutim, zbog lošeg zdravstvenog stanja morala je da se operiše.

Tokom operacije izgubila je veliku količinu krvi, a lekari transfuziju nisu mogli da urade, jer je nedostajala njena krvna grupa.

Operisana je u Kliničko-bolničkom centru Zvezdara i iz Zavoda za transfuziju krvi poslali su jednu bocu za „prvu ruku“ da bi joj spasili život, ispričao joj je doktor kasnije.

„Ako nema te jedne boce – život ode“, priča ova Beograđanka.

Posle oporavka, do 30. godine ponovo je davala krv.

„Zvali su me samo po pozivu, baš kada je moja retka krvna grupa potrebna, a najčešće za bebe“, priseća se Vujnović.

Smanjenje rezervi obično se dešava tokom letnjeg perioda, za vreme godišnjih odmora, pa je zato važno da se ljudi u tom periodu odazovu, objašnjava Mirjana Knežević iz Instituta za transfuziju krvi.

„Najznačajnije je da se transfuzije krvi ne setimo samo kada se dogode neke velike nesreće ili kada je krv potrebna nekom iz našeg okruženja.

„Zato stalno podsećamo i motivišemo građane da daju krv redovno, jer je ona potrebna svakog dana za neko dete, majku, oca, baku, deku, brata, sestru“, kaže ona.

davanje krvi

Getty Images
U svetu se 14. jun obeležava kao dan dobrovoljnih davalaca krvi

‘Za jednu operaciju kuka potrebno je pet i više jedinica krvi’

Svakoga dana je neophodno da minimum 350 do 400 ljudi dobrovoljno donira krv kako bi se podmirile potrebe svih bolnica u Beogradu i Srbiji koje Institut za transfuziju krvi snabdeva,

Na nedeljnom nivou, to je oko 1.800 jedinica krvi, objašnjava Knežević.

„U Srbiji je potrebno oko 800 do 1.000 jedinica krvi dnevno, a u Beogradu polovina toga“, dodaje.

Zašto je potrošnja krvi u Beogradu velika?

Zato što se, kako objašnjava, sve ozbiljne i teške operacije i intervencije obavljaju u glavnom gradu, jer se tu leče pacijenti i iz drugih gradova.

„Jedna jedinica nekome može da spasi život, a često je potrebno i mnogo više.

„Za jednu operaciju kuka potrebno je pet i više jedinica krvi, za operaciju na otvorenom srcu tri do pet jedinica“, kaže Knežević.

Nekim pacijentima, kaže ona, potrebno je stalno transfuziološko lečenje i godinama dva puta mesečno primaju po dve jedinice krvi, a nekada je samo za lečenje samo jednog pacijenta potrebno da 50 ljudi tokom godine daje krv.

„Više od 30 odsto prikupljene krvi koristi se u terapiji obolelih od malignih bolesti, tokom dugotrajnih hemioterapija i u pripremi za operacije, kao i u periodima oporavka“, napominje Knežević.


Ko sve može biti davalac?

Svaka zdrava osoba, od 18 do 65 godina za koju se lekarskim pregledom i proverom krvne slike utvrdi da davanje krvi neće ugroziti ni nju, niti osobu koja krv dobija.

Muškarci mogu da daju krv na 12 nedelja, a žene na 16 nedelja.

Mirjana Knežević kaže da nije potrebna neka posebna priprema za davanje krvi, a ni poseban režim posle, samo da je osoba odmorna, naspavana i da doručkuje.

Postoje neka privremena ograničenja:

  • ukoliko osoba ima lakše infektivne bolesti (prehlada i grip) ili pije antibiotike mora da prođe sedam do deset dana od njihovog uzimanja da bi mogla da da krv
  • ukoliko osoba ima pirsing, tetovažu, hirurške intervencije i akupunturu, može da bude davalac, ali šest meseci posle svega navedenog
  • žene ne mogu da daju krv tokom menstrualnog ciklusa, u trudnoći, dok doje, kao ni šest meseci posle porođaja ili pobačaja

Osobe sa malignim i teškim hroničnim oboljenjima (srca, pluća, bubrega) ne mogu da budu dobrovoljni davaoci krvi.

Svaka jedinica krvi testira se na bolesti prenosive krvlju – hepatitis B, hepatitis C, sifilis i HIV, kaže Knežević.

Dodaje da ne postoji rizik od dobijanja bolesti prilikom dobrovoljnog davanja, jer je celokupan pribor za uzimanje krvi sterilan i za jednokratnu upotrebu.


Dobrovoljno davanje krvi

BBC
Autobus Instituta za transfuziju krvi

Svetski dan dobrovoljnih davalaca krvi

Obeležava se svake godine 14. juna, od 2005.

Cilj je da se pokaže zahvalnost dobrovoljnim davaocima krvi, ali i da se skrene pažnja na globalnu potrebu za sigurnom i bezbednom donacijom krvi i način kako bi tome svi mogli da doprinesu.

Ove godine, obeležava se pod sloganom „Davanje krvi je čin solidarnosti. Pridružite se naporima i spasite živote“.

U Beogradu se, osim u Zavodu za transfuziju, krv može dati i na Institutu za transfuziologiju i hemobiologiju Vojno-medicinske akademije i u Službi za transfuziologiju KBC Zemun.

U Srbiji se krv može dati i u Zavodu za transfuziju krvi Vojvodine, Zavodu za transfuziju krvi Niš, Zavodu za transfuziju krvi Kragujevac, Opštoj bolnici Subotica i Opštoj bolnici Užice.


Pre desetak godina, u saradnji sa Zavodom, Nada Vujnović počinje da organizuje dobrovoljne akcije davanja krvi.

„To se obično organizuje ovde, na Cvetkovoj pijaci, gde je moje radno mesto, kod moje mesare.

„I svi koji dođu da daju krv, imaju obrok kod mene i tako već godinama“, priča zadovoljno Vujnović.

Nada Vujnović

BBC
Nada u saradnji sa Institutom za transfuziju krvi organizuje akcije davanja krvi više od deset godina

Tokom tih akcija, tridesetak ljudi uđe u crveni autobus da donira krv.

Do sada je nešto više od 2.000 ljudi dalo krv tokom njenih akcija.

Posebno je raduje što vidi sve više srednjoškolaca.

„Za njih je jako bitno da imaju dobar, kaloričan obrok, da mogu da idu gde god žele posle davanja krvi, a da im ne pozli“, kaže Vujnović.


Primeri koji inspirišu

Rekord po broju davanja krvi u Srbiji za sada drži Mitroša Vasa Kasaprski iz Sremske Mitrovice.

Ovaj penzioner je dao krv 371. put, piše list Danas.

Po broju davanja krvi tokom jedne godine u samom vrhu je i Saša Mladenović, inspektor kriminalistike policije iz Niša.

Kako je izjavio 2017. godine, krv daje na svaka tri, nekada i nepuna tri meseca.

Na svaka tri meseca krv daje i njegov sugrađanin Radoje Jevtić (38).

Za trideset godina, koliko je već dobrovoljni davalac krvi, ovaj humani gest učinio je više od 100 puta.

Penzionisani profesor fizike iz Brusa Veroljub Milutinović (66) takođe je prešao trocifreni broj u davanju krvi.


Nada Vujnović ovim akcijama želi da motiviše ljude i skrene pažnju na to koliko je važno dobrovoljno davanje krvi.

Ljudi često odustaju, jer se plaše igle, ali ne i ona.

Do sada je više od 40 puta donirala krv.

„Ničega se nisam plašila ni tada, kada sam prvi put otišla da dam krv, a ni sada, jer zaista nije ništa strašno, veliko je zadovoljstvo i srećno se osećate posle toga“, priča ona.

Dobrovoljni davalac biće sve dok joj godine i zdravlje to dozvoljavaju, a ima i podršku prijatelja koji takođe učestvuju u akcijama.

„Sve dok budem mogla, a mogu još nekih desetak godina, nastaviću to da radim.

„Jer, jedna boca krvi spašava nekom život“, kaže Vujnović.


Možda vam ovaj video bude zanimljiv

Britanski naučnici istražuju da li upumpavanje mlade krvi može da obezbedi dugovečnost.
The British Broadcasting Corporation

Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari