Ceduljice za Krizni štab 1Foto: FoNet/ Aleksandar Barda

Vest o formiranju Radne grupe za analizu smrti od korone izaziva mešana osećanja.

S jedne strane, dobro je što su zdravstvene vlasti svesne neizdrživosti samonametnute hipoteke stvorene manipulacijama brojeva žrtava kovida 19 i žele da se izvuku iz nastale kaljuge.

S druge strane, čemu posebna analiza kada su dovoljne dve stvari: a) da se otvori elektronska baza podataka (na ogromnu razliku između tamo pohranjenih i zvanično saopštavanih brojeva umrlih ukazala je Natalija Jovanović iz BIRN-a još pre skoro godinu dana), i b) da se načelnici bolničkih službi nateraju da vrate prave dijagnoze koje su menjali na već popunjenim potvrdama o smrti (to je bio jedan od razloga pobune lekara kasnije okupljenih u udruženju Ujedinjeni protiv kovida)?

No, poštujmo donetu odluku. Predstoje dve stvari.

Prvo, Radna grupa mora da uključi kredibilne, do sada nekompromitovane stručnjake (mada ni takvima, kako pokazuje izbor rektora UB, nije lako da odole pritiscima i ucenama).

To treba da budu nezavisni istraživači javnog mnjenja (recimo, Srećko Mihailović), biostatističari, epidemiolozi, sudski medicinari i lekari iz crvenih zona, od kojih bar neki moraju da predstavljaju Ujedinjene protiv kovida i Sindikat lekara i farmaceuta Srbije.

Drugo, sve bi se svelo na lakrdiju ako bi se apsurdno niske službeno saopštavane cifre makar i udvostručile, pa se na tome stalo. Komisija mora da odgovori na sledeća pitanja:

Zašto nisu poštovani stavovi A. Vučića, Instituta „Batut“ i drugih da će biti uredno beleženi ne samo svaka smrt, već čak i sumnja na kovid 19 (D. Kisić Tepavčević: „… kao preminule od kovida 19 vode (se) sve osobe kod kojih postoji sumnja na prisustvo virusa, a koje su umrle sa određenom kliničkom slikom, kao što je upala pluća ili akutni respiratorni distres sindrom“)? A. Brnabić je jedino dodala da će opravdano biti izuzeta lica stradala na putu za bolnicu pod točkovima teretnih vozila. Za koliko bolesnika je taj transport bio koban?

Zašto su članovi Kriznog štaba tek pred konferencije za štampu dobijali ceduljice s brojevima koje treba da pročitaju? Koji god da je odgovor, stavlja ih u ponižavajuću situaciju. Ako su držani u neznanju, podsećaju na generala poslatog u rat bez podataka o brojčanom stanju svojih trupa i snazi neprijatelja. Pitanje dostojanstva je da se odbije takva uloga. S druge strane, ako su se svesno upleli u podvalu, moraju da crvene pred građanstvom.

Službeni podaci regionalnih zavoda za javno zdravlje pokazuju da se zbir žrtava kovida 19 znatno umanjuje kada se operacija prostog sabiranja obavi na republičkom nivou, umesto svojeručno (Sandra Petrušić iz NIN-a je nagrađena za to istraživanje). Ko je i zašto u Institutu „Batut“, e-Upravi i/ili Ministarstvu zdravlja krivotvorio izveštaje epidemiologa?

Više puta se desilo da, prema izjavi dežurnog lekara, broj umrlih samo na jednom bolničkom odeljenju (recimo, u Novom Pazaru, ali i u Beogradu) bude isti ili veći nego što se saopšti za celu zemlju. Hoće li Radna grupa ispitati te kontroverze?

Zvanični broj umrlih od kovida 19 tokom 2020. bio je 3.211, a višak smrtnosti u istom periodu dostigao je skoro 14.000. Da li je moguće da više od tri četvrtine „ekstra“ umrlih nije bilo zaraženo novim virusom korona?

Za 16 meseci, do kraja aprila o. g., saopšteno je da su 6.262 osobe podlegle pandemiji, a broj umrlih iznad višegodišnjeg proseka je četvorostruko veći. Kako se objašnjava razlika?

Paradigmatična za prikrivanje stvarnog stanja je situacija u Nišu. Pribegnimo autocitatu: „Tokom 38 dana u nišku kapelu dopremljeni su posmrtni ostaci 666 osobe. Većina preminulih, 360, bila je u limenim sanducima s upozorenjem ‘zarazno’. Čudnom administrativnom akrobatikom dijagnoza je ‘oproštena’ velikoj većini tih pokojnika, pa je njihov broj sveden na 77, što čini samo 21 odsto! Valja imati na umu da očekivani broj žrtava svih ostalih zaraznih bolesti u celom Niškom okrugu za taj period nije prelazio 1-2.“

Tokom 35 dana, od 22. 5. do 26. 6, saopštavano je da je broj umrlih skoro uvek jedan dnevno. Nikad dva ili tri, a retko nula. Tako čudna raspodela brojeva može da se javi samo jednom u četiri miliona pokušaja, pa je prilično jasno da je neko tu „brljao“. Ko, zašto i po čijem nalogu?

Tokom septembra je bilo verovatnije da se iz špila od 52 karte izvuče unapred obeležena karta nego da se umiranje odigra na saopšteni način. Kako to objasniti?

I. Smolić i M. Šuvakov su izračunali da je od 4. 2. do 5. 3. o. g. verovatnoća da se prirodno javi zvanično saopšteni broj umrlih izvanredno mala, samo 1:3.500.000.000! Uvredljivo je za građane da im se ponudi tumačenje kako nije reč o „božjoj ruci“ (omaž Maradoni). Radna grupa mora da objasni tačke 7-10 na jedini način – pošteno.

Završimo sugestijom nezavisnog istraživača A. Jovičića da se objave anonimizovani podaci o svakom slučaju registrovanom u informacionom sistemu: datum prvog pregleda, uzrast, pol, opština, broj pozitivnih PCR testiranja, postojanje upale pluća, dijagnoza, datum izlečenja ili smrti. Dobro bi došao i broj preminulih po danima i po opštinama iz evidencije matičara, pa bi i istraživači amateri mogli da se oprobaju.

Autor je koordinator za zdravstvo Skupštine slobodne Srbije i član Saveta udruženja lekara Ujedinjeni protiv kovida

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari