Čekajući popis u Crnoj Gori

Ostavite komentar Odustani od odgovora

1. Orlandiću lepo si navio vodu na svoju vodenicu.
   Stoga bih tvoju rečenicu citirao i malo korigovao:
   „S tim u vezi, treba ukazati da u periodu „komunizma“, do 1952, pa u i periodu „socijalizma“ do 1980. godine, nije smjelo nikome pasti na pamet da pokuša da kaže da nije „crnogorac““
   Pa shodno tome ste progutali i sve Bošnjake(nije puno 15% stanovništva) i sve Srbe samo potonje ste mogli da tretirate kako ste hteli jer ste imali odobrenje od vašeg tate Josipa Broza koji je toga ipak poštedio „Hrvatsko cvijeće“.Za taj posao su i bili zaduženi razni Orlandići, Đuranovići,Žarkovići,Šukovići……koji bi rođenog oca prodali za fotelju a ne samo „veru za večeru“

2. Baš šteta što se pre 2. svetskog rata nisu vršili popisi po nacionalnosti. Da pokažu kakav je teror vršila srpska manjina, na čelu s Srbinom Njegošem.

3. Molim redakciju Danasa da objavi ko su ljudi poput Đoke Orlandića koji dobijaju prostor u vašem listu i po kom osnovu.
   Ako samo ukucamo ime i prezime na Googl-u naićićemo na vervatno istog čoveka koji koji komentariše slične događaje u C.Gori pune mržnje od koje se diže kosa na glavi.
   Vrlo rado sam vas čitao zbog kritičkih članaka o prvorođenom i transparentnog informisanja ali ovakvim potezima ustupate prostor u najmanju ruku sumljivim ljudima (slično je i sa izvesnim Stevovićem) koji verovatno „za šaku dolara“ iznose svoje jednostrane stavove pune laži i protivurečnosti.
   Nadam se daćete smoći snage da objavite komentar poput ovog.

4. Sa autorom ovog teksta nemam nameru da polemišem, jer kod njega očito nije problem neznanje, već to što nema ni srama ni obraza. Zbog čitaoca lista Danas da po ko zna koji put ponovim da u Crnoj Gori, dok je bila samostalna država, na popisima nije bilo izjašnjavanja o nacionalnoj pripadnosti isključivo zbog toga što je zvaničan stav države bio da u Crnoj gori žive „sve sami čisti i pravi Srbi, koji govore srpskijem jezikom… , da su većina pravoslavne vjere, da ima nešto malo i rimokatoličke i muhamedanske vjere, ali da treba znati da su svi srpskoga porijekla i srpske narodnosti“. To što je citirano je pisalo u državnom udžbeniku „Zemljopisu Kraljevine Crne Gore“ iz 1911. godine. Tako je bilo sve do kraja II svetskog rata, kada je u novoj državi počelo i izjašnjavanje po nacionalnoj pripadnosti. Tačne su brojke koje je su iznete u tekstu, a šta one zaista znače najbolje govori priča o dedi jednog poznatog jugoslovenskog političara iz Crne Gore. Kad su ga novinari pitali šta si ti đedo, on je odgovorio Crnogorac, dakle nijesi Srbin, a ne no sam Turčin, odgovorio je deda. Za obične Crnogorce se podrazumevala pripadnost srpskom narodu, ili kako su tada ljudi govorili nosim crnogorsko ime i srpsko prezime. Za kraj da budem jasan. Što se mene tiče svako ima pravo da se izjašnjava kako hoće, a da budem iskren, sve i da hoće, ja ljude poput autora ovog teksta ne mogu i neću da smatram delom svog naroda.

5. Moj omiljeni list gaji posebne simpatije prema crnogorskim zelenašima. Još jedan tekst kojim se pokušavaju sludjeti čitaoci koji ne poznaju dovoljno dobro istoriju CG. Kakva zamjena teza, kakvo lupetanje.Srbin vjerska odrednica??? Hoće na silu da izgrade kvazi identitet na štetu nas Srba. Malo su se preigrali, tvrd smo mi orah.

6. Upravo zbog ovakvih „djoka orlandica“ i slicnih i imate nizak tiraz. Nije vam tiraz nizak zato sto ste preprofesionalni i prenezavisni, nemojte se samozavaravati.

7. Sraman tekst.