Čist vazduh nema alternativu 1

Specijalizovana međunarodna agencija za istraživanje karcinoma u okviru Svetske zdravstvene organizacije na osnovu naučnih medicinskih istraživanja koja su obuhvatila hiljade slučajeva karcinoma, 2016. godine je klasifikovala zagađen ambijentalni vazduh u prvu grupu agenasa kao vodeći uzrok pojave karcinoma kod ljudi.

Procenjeno je da je izlaganje suspendovanim česticama (PM 2.5) odgovorno za oko 75 odsto svih smrti koje su povezane sa izloženošću zagađenom vazduhu.

Broj smrtnih slučajeva je znatno veći u gradovima Zapadnog Balkana nego u EU, koji se direktno pripisuje izloženosti česticama PM 2.5 preko granične vrednosti od 10 µg/m3 na godišnjem nivou i preko 25 µg/m3 na 24-satnom nivou, odnosno za čestice PM 10 preko granične vrednosti od 20 µg/m3 i preko 50 µg/m3 na 24-satnom nivou koje su utvrđene kao rizik po zdravlje ljudi prema vodiču Svetske zdravstvene organizacije.

Informacije o proširenju granica indeksa za dobru i prihvatljivu kategoriju vazduha, a nauštrb zagađene kategorije vazduha koje su donete ispod radara javnosti oko kojih se podigla velika prašina, suštinski ne igra veliku ulogu jer nisu utemeljene u zakonu.

Ovakva kategorizacija sa i bez izmena dovodi u zabludu stanovništvo da može da izlazi napolje na primer kada je indeks ocenjen kao dobar i prihvatljiv vazduh za PM 2.5 prema opsegu izmerenih koncentracija od 15-55 µg/m3.

Prema SZO bilo koja koncentracija PM 2.5 čestica koja je veća od 10 µg/m3 nije bezbedna niti prihvatljiva za zdravlje ljudi, bilo da se radi o kratkotrajnom ili dugotrajnom izlaganju.

Stoga ovu kategorizaciju indeksa treba hitno ukinuti.

Umesto toga, javnost mora biti obaveštena kako je zakon propisao, a to znači pravovremeno, tačno i razumljivo o rezultatima merenja koncentracija osnovnih zagađujućih materija u ambijentalnom vazduhu u numeričkom i grafičkom obliku na satnom, dnevnom i mesečnom nivou.

Pored ovih izmerenih rezultata treba prikazati zakonski utvrđene tolerantne i granične vrednosti kao i ciljne vrednosti nivoa svih zagađujućih materija u vazduhu uz lako razumljivo objašnjenje o odstupanju u odnosu na izmerene vrednosti.

Zakonski propisane vrednosti treba korigovati i uskladiti sa preporukama Svetske zdravstvene organizacije.

Potrebno je pružiti informaciju i o metodologiji merenja i izvršenoj kalibraciji mernih uređaja kao i o opisu mernih mesta.

Za propisivanje odgovarajućih mera za smanjenje zagađenja vazduha potrebno je kompletno i kontinuirano merenje svih zagađujućih materija, poboljšanje monitoring mreže i dobra procena izvora zagađenja.

Za procenu kvaliteta vazduha neophodno je uzeti u obzir i meteorološke uslove na mesečnom nivou, morfologiju terena i nadmorsku visinu koji mogu u velikoj meri uticati na promenu koncentracije zagađujućih materija u vazduhu.

Takve analize do sada nisu bile urađene.

Prema izveštajima JP EPS, emisije zagađujućih materija (t/god) u termoenergetskim postrojenjima koja su na listi Nacionalnog plana za smanjenje emisija glavnih zagađujućih materija su pokazale višestruko veće vrednosti sumpor-dioksida u periodu 2018-2019. u odnosu na maksimalno dozvoljene vrednosti koje su propisane ovim planom.

Emisije sumpor-dioksida u TE „Nikola Tesla“ su bile oko četiri puta veće od dozvoljenih vrednosti, dok je u TE Kostolac tokom 2018. došlo do prekoračenja za čak 11,5 puta, a u 2019 za 9,5 puta.

Još uvek nije poznato kada će država da preduzme hitne mere za smanjenje ovih emisija.

Kombinovanje mera za istovremeno smanjenje aerozagađenja i emisija gasova sa efektom staklene bašte sve više zaokuplja pažnju evropskih institucija.

U izveštaju EK iz decembra 2020. apostrofirana je EU Strategija za smanjenje emisija metana koji ima visoki potencijal za globalno zagrevanje, koji se generiše u poljoprivredi, energetici i otpadu.

Posebno se naglašava korišćenje obnovljivih izvora energije (solarna energija sa litijum-jonskim baterijama, vetroparkovi) i veća stopa energetske efikasnosti.

Potpuni prelazak na električne autobuse i automobile u Evropi postaje imperativ.

Crni ugljenik kao sastavni deo čađi koji nastaje nekompletnim sagorevanjem fosilnih goriva i biomase je pored ugljen-dioksida identifikovan kao snažan agens koji doprinosi globalnom zagrevanju.

Prema izveštajima IZJZ Batut, najveća koncentracija čađi je izmerena u gradovima Srbije koji su najviše opterećeni individualnim ložištima kao što je Užice, Valjevo, Leskovac.

Azot-dioksid se posle PM čestica smatra najvećom pretnjom po ljudsko zdravlje, jer ima veliku sposobnost vezivanja za hemoglobin, pri čemu se sprečava vezivanje kiseonika.

Pored sumpor-dioksida i azotovi oksidi predstavljaju prekursor za stvaranje PM čestica kao sekundarni polutanti.

Prekoračenje godišnje koncentracije azot-dioksida od 40 µg/m3 u većim gradovima Srbije je generisano prvenstveno iz velikog broja polovnih automobila sa dizel motorom i tipom motora EURO 3,2 koji se iz godinu u godinu sve više povećava.

Još nema najava za zabranu uvoza polovnjaka, ali se zato uvode subvencije za hibridne i električne automobile koje su prihvatljive samo za građane veće platežne moći umesto za TNG za ogroman aktuelni broj polovnjaka koji najviše zagađuju vazduh.

U uslovima višegodišnjeg ekstremnog zagađenja ambijentalnog vazduha u Srbiji, pravo građana na dostupnost informacija i učešće u donošenju odluka se mora osigurati jer su ona zagarantovana Arhuskom konvencijom Ujedinjenih nacija, na koju se Srbija obavezala pred međunarodnom zajednicom da će je dosledno primenjivati. Brojni apeli, peticije i predlozi od udruženja građana su do sada bili ignorisani.

Prošle godine je Vlada formirala radnu grupu za pitanja zaštite vazduha samo sa predstavnicima resornih ministarstva bez naučne javnosti i nevladinog sektora, koja do sada nije dala nikakve rezultate.

Jak protok novih stručnih i naučnih informacija o zagađenom vazduhu i izmenjenim klimatskim uslovima, o inovativnim pristupima o merenju zagađujućih materija i zaštitnim merama su od suštinskog značaja za donošenje odgovornih odluka.

Otkazi i smene obučenih službenika u čije je stručno usavršavanje i osposobljavanje država ulagala preko 15 godina nisu rešenje, već dalje poboljšanje u monitoring kvaliteta vazduha.

Da li će resorna ministarstva i beogradski sekretarijat otvoriti vrata za široki i transparentan dijalog radi rešenja koja bi bila predložena širokim konsenzusom stručne i naučne javnosti uz podršku građana i nevladinih organizacija, ili će gluvi telefoni biti jedino sredstvo razmene informacija.

Autorka je master geohemije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari