Novinari kojima nije dosta Vučića 1Foto FoNet Milica Vučković

Na prvi pogled vest da se u zemlji – koja je lider u širem regionu (i dalje) u napadima na novinare, u kojima im se preti smrću i poručuje „da će da postanu hrana za crve” – osniva još jedno njihovo udruženje izgledala potpuno normalno. Što jedno, trebalo bi još šest. Ali, ni mi ne bismo bili mi da kod nas postoji normalnost čak i u tragovima.

Jer, osnivanja novog esnafskog udruženja – ANS (Asocijacija novinara Srbije) prigodno su se dosetili ne napadnuti, već suprotno, inspiratori i propagatori tih napada.

Reč je o prvorazednim ne perjanicama, već „pesnicama” i „maljevima” režima koji su eto iznenada osetili potrebu, da kako oni sami kažu (u Informeru) se založe za „beskompromisnu zaštitu svih novinara, kao poslednji bastion odbrane od nikad jačih pritisaka na slobodu i integritet novinarstva”.

Toretski, lepo zvuči al’ malčice je drukčije u praksi.

Jer ni do sada niko im nije branio da se istim bave pa se u tom nisu baš isticali. Naprotiv. Možda su promene ipak moguće? Shvatili su, pokajali se, došlo im „iz onoga”u glavu…?

Ma, jok. Već po vodećim imenima ove esnafske udruge u osnivanju jasno je da je reč o propagandnoj organizaciji za zaštitu predsednikovog lika i dela, uma i tela, zdanjeg dela leđa i čela… Eto, ima i onih kojima nije dosta Vučića pa bi da to još (jače, brže, bolje) i pojačaju i medijski „podebljaju”.

Pak, sa druge strane, ma koliko opskurno zvučalo, nekako je i logično da čovek koji je do sada već napabirčio svoju državu (ili da kažemo starofeudalno – zemlju), svoju stranku i još jedan pokret pride, privatno privremeno šatorsko naselje u sred glavnog grada, armiju „ćacija” i armadu mobilnih toi-toija, bezbroj lojalističkih medija, reprezentaciju sa kojom je „na ti”… dobije i lično novinarsko udruženje. Pošteno.

Novinari kojima nije dosta Vučića 2
Foto: Privatna arhiva

Onda „ansovci” mogu promptno da se bace (verovatno će da publikuju i neki svoj pseudonovinarski kodeks ljubavi ka A. V.-u, jer se onih prethodnih oba udruženja nisu pridržavali i pribojavali) u papagajsku apologetiku: Ekspa, bate Andeja i nestale lične karte, nedostatka medijskog prostora za sve predsednikove velike i mudre misli i vizije u monolog verziji…

Za početak ih nije malo, 135 osnivačkih glava (i, još više od ’iljadu kako kažu) koji će hrabro kano klisurine da stanu u odbranu vaskolikog žurnalizma.

Po prvim komentarima, javnost, pa i profesionalna, pozitivno reaguje na ANS u najavi i inicijativu novinara 2.0 koji žele da uče. Jer, navodno, dobro je što su se „ćaci” mediji i propagandisti sami svrstali, pobrojali i sastavili „sve po spisku”.

Da se više ne mučimo, ko je stvarno novinar (pa, makar i u pokušaju), a ko ona prava lojalističko-informativna kalja, kuka i motika – personalni glasnogovnik predsednika.

Viralno se pronela fora pošto budući podvižnici ANS sve rade za objedinjavanje i ujedinjavanje srpskog naroda fali im samo još jedno U koje bi strateški taman leglo u već formiranu skraćenicu.

Avaj, mi ipak ne možemo ovde da ga udenemo (pusti kodeksi onih starijih udruženja) ma koliko najplastičnije sve tačno kazuje. Nek ide život. I kodeks.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari