Eto gde je "Vučićeva" milijarda 1Foto: Danas

Poštovani gospodine ministre,

Ovih dana se u medijima nagađa o Vašoj budućnosti kao ministra zdravlja, kao da od ishoda Vaše sudbine zavisi i opstanak srpskog zdravstva. Siguran sam da se ništa neće promeniti sve dok, bili to Vi, Vaši naslednici, kao i prethodnici, budete gradili sistem na fundamentima zablude. Niste se ni distancirali, niti ste odustali od najveće zablude – gradnje četiri klinička centra istovremeno – zapostavljajući finansiranje, njegovu kontrolu, kao i organizaciju zdravstva do te mere da je i ondašnji kandidat za predsednika vlade Aleksandar Vučić u svom programu „Srbija 2020.“ doslovce izjavio …..“ tri i po milijarde evra svake godine potrošimo na zdravstvo… nama negde nestane milijarda. Ne znam gde i kako… negde te pare nestaju… mi ne nudimo usluge za tri i po milijarde.“ Odgovor na ovo može da se nasluti sumnjom u krađe preko javnih nabavki, nameštenih tendera, provizije, izrada skupih projekata koji se plate, a ne izvode jer su ili loši ili nepotrebni; kao i odšteta izvođačima. Uzmite primer Kliničkog centra Niš, gde je gradilište zaustavljeno na pola godine zbog nekvalitetnih ili nepotpunih planova temelja ili sedam neupotrebljivih projekata za KC Kragujevac koje je uradio isti arhitektonski biro. Uzgred, šta bi sa tužbom i naplatom odštete od izvođača firme Inso, koja je gradila zgradu KC Niš?

Zatvorili ste uvid javnosti u sve projekte izgovorom da ih ili nemate ili nisu završeni, a na početku Vaše karijere kao ministar, obećali ste da neće biti tajni. Zato sam bio prijatno iznenađen kada se 25.01.2018. pojavio oglas sa pozivom na konsultacije za javnost, organe i organizacije zainteresovane za „Okvirni dokument o zaštiti životne sredine“ kao „Drugi projekat razvoja zdravstva Srbije – dodatno finansiranje“ za kupovinu i instalaciju linearnih akceleratora, CT simulatora, CT skenera, PET-CT skenera, MRI uređaja i ciklotronskog postrojenja za zdravstvene ustanove iz oblasti onkologije. Odlučim da dođem na sastanak kao „javnost“, ali sam brzo stekao utisak da se među ostalih sedmoro učesnika nalazim u pogrešnom filmu.

O linearnim akceleratorima nije bilo ni reči. Na sajtu Vašeg Ministarstva 09.03.2018. izveštavate da ste iz kredita Svetske banke od 18 miliona evra kupili još šest akceleratora i tri simulatora, a da ste u Nišu za transport i skladištenje dva dotrajala aparata utrošili 2.7 miliona evra, uključujući i rekonstrukciju postojećih bunkera. Niste rekli koliko su ova dva rashodovana aparata stara i da li je njihovu zamenu prouzrokovala starost i preterana upotreba ili vlaga u vazduhu i izliv vode od nezaštićenog gradilišta. I zar nisu ovi bunkeri bili deo tek „završenog“ projekta novogradnje Kliničkog centra Niš, jer je postojeće bunkere teško promeniti zbog debljine betonskih zidova od 1,5 do tri metra.

Pošto na sastanku nije bilo reči o klinici za terapiju zračenjem, govorilo se uglavnom o potrebi izgradnje postrojenja za ciklotron i proizvodnju radiofarmaka koji su nezamenjivi kod dijagnostike PET aparatima. Ako se ne varam, 2008. kupljen je ovakav skener i smešten u KCr Srbije. Kako mediji iz tog vremena javljaju za aparat je plaćeno 5 miliona evra. Takav je u isto vreme ugrađen u bolnicu Kliniken Maria Hilf – Monchengladbach koju sam imao sreće da projektujem, i čini mi se, plaćen oko 1,3 miliona evra. Zašto je ovaj beogradski plaćen četiri puta skuplje? Zašto se sa kupovinom toliko žurilo kad nisu stvoreni uslovi za proizvodnju izotopa fluor 18, koji se uglavnom koristi, nego se dva puta nedeljno uvozi iz Italije po ceni od oko 800 evra, po dozi i pacijentu, a njegovo vreme raspadanja (poluživot) je oko dva sata, te dok stigne do zadnjeg pacijenta višestruko se raspadne? Da li su rezultati dijagnostike pod ovakvim uslovima bili upotrebljivi – ne znam – ali tako se radi evo već deset godina.

Moram da priznam da sam bio zgranut i saznanjem da i pored svih tih najmodernijih dijagnostičkih aparata, Klinika nuklearne medicine ne raspolaže stacionarom za terapiju otvorenim izotopima in vivo. Čemu dijagnostika ako nema terapije? Zašto su potrebni akceleratori, ako se ne spominje dodatno zapošljavanje lekara i fizičara, kao i povećanje brige kod izrade maski i upotrebe simulatora, da bi se sprečila kolateralna šteta od zračenja, pa i smrtnost, na drugim delovima organizma. O ovome se još uvek ne vodi statistika, a broj oštećenih pacijenata nije zanemarljiv.

Moje duboko uverenje je da Srbija i previše kupuje skupe aparate kao lečenje savesti zbog propuštene preventive i blagovremenog lečenja pacijenta, pa se ovim aparatima ljudima šalje poruka da se kao neko ipak o njima brine. A da, ipak nije reč o brizi da se profitira. E zato, krajnje je vreme da odgovorite sadašnjem predsedniku države da li imate saznanje gde nestaje onaj novac?.

S poštovanjem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari