Gordijev čvor minimalca 1Foto: Shutterstock/kmfdm1

Stalno aktuelna tema minimalne cene rada ovih dana je dobila novu dimenziju s obzirom da je Vlada jednostrano odlučila da poveća minimalnu zaradu za 9,4%.

Plastično gledano svako povećanje primanja radnika je dobro, jer bar malo doprinosi povećanju kućnog budžeta. Ako zagrebemo ispod „površine“ onda ova mera predstavlja još jedan u nizu populističkih poteza ove vlasti kojima se ne pokušava sistemski poboljšati jako loš položaj radnika u Srbiji, nego se jednokratnim merama pokušavaju „zamazati oči“ i stvari prikazati onakvima kakve nisu.

Pitanje minimalne zarade mora da bude posledica razgovora i dogovora na relaciji država – poslodavci – radnici, jer se samo tako može obezbediti stabilnost u društveno-ekonomskim tokovima uz maksimalno poštovanje prava radnika. Minimalna zarada je pored ekonomskog, neverovatno važno i društveno pitanje i zato je neophodno da njena visina bude rezultat dogovora svih zainteresovanih strana.

U suprotnom, imamo ono što sada imamo.

Državu koja se rukovodi isključivo populizmom i „zamajavanjem“ naroda, poslodavce koji „pune“ budžet a osećaju se zapostavljenim, i radnike na kojima se na kraju uvek „slome kola“. Ako je zaista cilj da se poboljša socijalni status radnika u Srbiji, onda se ovom pitanju mora pristupiti sa pažnjom koju zaslužuje, jer jedino ako se svi subjekti saglase mogu se očekivati pozitivni efekti ove mere.

Ne hranite narod mrvicama koje nazivate hlebom.

Autor je predsednik Saveta za ekonomska pitanja LSV Vojvođani

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari