Ko je vratio kredit Er Srbije? 1Foto: Medija centar Beograd

Srbija je najzad odahnula. Nacionalni avio-prevoznik Er Srbija vratila je 57,6 miliona dolara koje je pre pet godina pozajmila od fonda SPV Equity Alliance Partners (EAP).

Isplata zajma samo za neupućene predstavlja malo iznenađenje. Er Srbija je zajedno s državom Srbijom, svojim većinskim vlasnikom, još u maju obavestila fond SPV EAP, koji je 2015. godine u Holandiji osnovala kompanija Etihad ervejs, da nema para da vrati kredit u predviđenom roku (28. septembar), a kao razlog navela je krizu izazvanu epidemijom korona virusa i predložila da se dug umanji 80 odsto i da se odloži vraćanje preostalog umanjenog dela duga.

Po priznanju predstavnika srpskih vlasti čitavo leto trajali su pregovori s predstavnicima Fonda kako bi se našlo obostrao prihvatljivo rešenje. Na kraju je iz Fonda poručeno da nikakvo odlaganje i opraštanje duga ne dolazi i obzir. Srpska strana nije imala drugog rešenja nego da plati ceo dug od 57,6 miliona dolara.

Na dan kad je dug plaćen (28. septembar), Er Srbija je objavila saopštenje u kome slavodobitno tvrdi da je novac za otplatu kredita „obezbedila samostalno“, zahvaljujući odgovornom poslovanju i merama štednje i racionalizacije poslovanja.

Odmah je i ministar finansija Siniša Mali izrazio zadovoljstvo što je Er Srbija uspela da obaveze izmiri samostalno a nije propustio priliku da nahvali menadžment kompanije ocenjujući da „to znači da se ovom kompanijom upravlja odgovorno i na pravi način“.

Utisak je da su oba saopštenja pisana istom rukom (copy paste) koja je koristila jednako poređane iste teze, rečenice i formulacije.

Slavlje menadžmenta kompanije i ministra finansija nije moglo da sakrije sumnju u vezi vraćanja kredita s obzirom da je Er Srbija kompanija koju „nema zašta kuče da ujede“ i koja nije sposobna da samostalno održivo posluje bez finansijske pomoći koju Vlada Srbije obezbeđuje iz budžeta.

Ključno pitanje koje se odmah nametnulo je šta se toliko pozitivnog dogodilo u junu, julu i avgustu u poslovanju kompanije da je ona zaradila najmanje 57,6 miliona dolara i od te zarade uspela da vrati kredit Etihadovom Fondu?

Ako je znala da ima para da vrati kredit, zašto je pregovarala s Fondom da joj otpiše 80 odsto duga a ostatak reprogramira?

Da li je možda u letnjim mesecima nestao korona virus, što je omogućilo Er Srbiji da obnovi kompletan vazdušni saobraćaj i zaradi više profita nego ikad dosad? I kad je radila punim kapacitetom, Er Srbija usred sezone nije mogla da zaradi toliki novac. A koliko je to velika suma najbolje ilustruje podatak da toliko nije kumulativno iznosio profit Er Srbije od njenog osnivanja 2013. godine do danas.

Sumnja je pojačana činjenicom da su još u maju Er Srbija i Vlada Srbije tražile od fond SPV EAP oprost najvećeg dela (80 odsto) duga i odlaganje otplate ostatka duga baš zbog toga što Er Srbija nema tih para niti može da ih zaradi zbog korona krize.

Nije poznato da se u junu, julu, avgustu i septembru nešto tako drastično promenilo na tržištu avio-saobraćaja i u poslovanju Er Srbije da bi ona mogla da zaradi toliko novca da može da vrati dug Etihadovom Fondu. Naprotiv, uslovi poslovanja samo su se pogoršavali, avioni Er Srbije više su bili prizemljeni nego što su prevozili putnike, a tako su poslovale i sve druge avio-kompanije u svetu koje redovno izveštavaju o sve većim gubicima s kojima se suočavaju zbog krize.

Zbog ogromnog pada poslovnih aktivnosti vladini zvaničnici često su javno obećavali državnu pomoć Er Srbiji u otplati dva zajma u vrednosti od 57,6 miliona američkih dolara i 63 miliona dolara (ovaj drugi dospeva za naplatu tačno za godinu dana), naglašavajući da je Er Srbija firma od nacionalnog interesa. „Pregovaramo sa poveriocima. Iako ne mogu da otkrijem sadržaj tih razgovora, mogu da kažem da ćemo sigurno pomoći Er Srbiji“, bio je decidiran ministar Mali.

Na osnovu svih ovih činjenica nije teško izvući zaključak da je hvalisanje Er Srbije kako je sama zaradila novac za vraćanje kredita samo obična propaganda a da je 57,6 miliona dolara Vlada Srbije netransparentno doturila firmi koju smatra nacionalnim interesom i da je sada primorana da svim silama prikrije i zabašuri tu transakciju.

Cela ta priča liči na vic u kome se roditelji hvale komšiluku kako im je sin kupio novi BMW džip a svi u kraju znaju da dete istovara gajbice s pivom.

Još jedna izjava Siniše Malog data u intervju Tanjugu 27. avgusta otkrila je veličinu prevare vlasti vezane za problem otplate aktuelnog kredita ali i ukupnog poslovanja Er Srbije.

Povodom kredita koje je Er Srbija uzela od Etihadovog fonda SPV EAP, ministar je objasnio da zapravo Er Srbija nije uzela kredit nego je emitovala obveznice na irskoj berzi koje je pored ostalih kupio i Etihad i da u septembru dospeva obaveza plaćanja kupona po tim obveznicama.

„Er Srbija je emitovala obveznice na irskoj berzi. Te obveznice kupio je i Etihad, ali ništa se ne duguje Etihadu. Ništa se nije platilo po osnovu tog duga, pošto se kuponi plaćaju već godinama unazad.“

Ako je tačno da je Er Srbija emitovala obveznice na „irskoj berzi“, onda se otvaraju neka sasvim jednostavna pitanja. Na primer, koje je obveznice emitovala Er Srbija, koja je vrednost emisije, kada su obveznice izdate, ko je garant, koji su uslovi dospeća, koliko je obveznica prodato i ko su najveći kupci?

I kako to da nigde, ni na jednom finansijskom tržištu u svetu nije evidentirano i objavljeno da je Er Srbija emitovala ove hartije od vrednosti?

Činjenice govore drugačije od onoga što tvrdi srpski ministar finansija.

Obveznice jesu emitovane na irskoj berzi, ali ih je emitovao fond SPV EAP koji je osnovala kompanije Etihad ervejs. Koristeći svoju tadašnju razvojnu viziju i tržišnu snagu Etihad je angažovao advokatsku firmu „Paul Hastings LLP“ da kreira fond SPV EAP s ciljem da prikupi dodatni kapital za finansiranje Etihada ali i njegovih partnera iz Alijanse.

U tri emisije 2015. i 2016. godine Fond je prodajom obveznica na irskoj berzi prikupio 1,2 milijarde dolara koje je iskoristio da kreditira Etihad ervejs, Etihad erport servis, Alitalia, Er Berlin, Džet ervejs, Er Serbia i Ar Sejšeli.

Ugovor o kreditu s Er Srbijom nije predvideo nikakvu godišnju isplatu „kupona“ (kako tvrdi srpski ministar finansija) nego jednokratnu otplatu kredita na kraju ugovorenog perioda (28. 9. 2020. i 28. 9. 2021).

U proleće 2018. godine finansijska tržišta su se iznemirila kad su Alitalija i Er Berlin bankrotirali pa su kupci obveznica Fonda zatražili od Etihada da garantuje njihovu vrednost. Tad je i pukla afera čiji se repovi vuku do danas. U međuvremenu bankrotirale su i Džet ervejs i Ar Sejšeli.

Dakle, Er Srbija nikad nije emitovala obveznice na irskoj berzi, a prvi kredit od 57,6 miliona dolara u celosti je morala da vrati država Srbija Fondu koji je u Holandiji 2015. godine osnovao Etihad jer Er Srbija nije imala odakle da obezbedi novac iz svog poslovanja. Čak ni fiktivni profit od 9,5 miliona evra iz prošle godine ne bi bio dovoljan da pokrije vraćanje tog kredita. A govoriti o profitu Er Srbije u ovoj godini isto je kao i tvrditi da je ta kompanija poslala ljudsku posadu na Mars.

Predosećajući razne sitne prevare i jeftinu domaću propagandu Misija MMF-a identifikovala je nedavno da Er Srbija ne može da posluje bez vladine podrške i zatim konstatovala vrlo važnu činjenicu: „Misija naglašava da bi državna podrška problematičnim državnim preduzećima, uključujući i Er Srbiju, trebala biti ponuđena na transparentan način.“

Da li bi ovaj savet trebalo da važi i za srpskog ministra finansija?

Autor je novinar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari