Narodna Skupština je suspendovana   1Dragan Đilas Foto: FoNet/ Zoran Mrđa

Ovog ponedeljka mogli smo da posvedočimo zapanjenoj reakciji u evropskoj javnosti povodom dramatičnih mera uvedenih u Mađarskoj koje su usvojene zahvaljujući pomoći političke partije Viktora Obrana i njegove dvotrećinske većine u Parlamentu.

Ove nove mere uključuju proglašavanje vanrednog stanja bez vremenskog ograničenja, dopuštaju vlastima da zatvaraju građane zbog “dezinformacija“ i da suspenduje izbore.

Nove mere su duboko zabrinule organizacije i grupe koje se bave ljudskim pravima, kao i opozicione političare koji strahuju da bi premijer mogao da ih iskoristi kao pretnju vladavini prava i demokratiji.

Postoje brojne sličnosti između situacija u Srbiji i Mađarskoj koje se ne bi smele zanemariti. Petnaestog marta predsednik Aleksandar Vučić proglasio je vanredno stanje zbog virusa COVID 19 koje uključuje najstriktnije mere od svih zemalja Zapadnog Balkana.

Narodna Skupština je suspendovana iako je po Ustavu morala da usvoji ovu odluku. Granice su zatvorene, uveden je svakodnevni dvanaestočasovni policijski čas dok su ljudi stariji od 65 godina dobili zabranu da uopšte izlaze iz svojih domova.

Od početka je vanredno stanje bilo praćeno Vučićevim kompletnim pridobijanjem moći kako bi nametnuo nove restirkcije na domaćoj političkoj areni, uz dodatno slabljenje ionako slabljenje ljudskih prava u Srbiji uz svakodnevno pojavljivanje u medijima uz dalekosežne posledice kako u unutrašnjoj, tako i u spoljašnjoj politici.

Proglašavajući vanredno stanje, Vučić se služio retorikom: “Evropska solidarnost ne postoji. To je bila bajka na papiru.“

Nakon toga lično je dočekao  medicinsko osoblje iz Kine koje je u Srbiju stiglo zajedno sa medicinskom opremom. Sve ih je pozdravio “pozdravom laktom“ poljubivši kinesku nacionalu zastavu kako bi “izrazio svoju duboku zahvalnost.“ Značajno veća pomoć od Evropske Unije je gotovo u potpunosti skrajnuta, a kontrolisani mediji od strane vlasti dodatno su iskorišćeni kako bi se potkopala solidarnost Evropske Unije prema Srbiji.

Dana 31. marta, Vučićeva Vlada je odlučila da donese uredbu o centralizovanju informacija o koronavirusu i da cenzuriše i zabrani bilo kome osim državnim zvaničnicima da pruži novosti i informacije javnosti.

Samo dan nakon toga, uhapšena je Ana Lalić, novinarka portala Nova S i stavljena u pritvor zbog izveštavanja o borbi protiv koronavirusa i o neadekvatnim uslovima u kojima su radili doktori u bolnici u Novom Sadu, koji je inače drugi grad po veličini u Srbiji. 

Uslovi su bili odgovornost srpske Vlade. Bilo je očigledno da je ograničenje nametnuto novinarima predstavljalo realnu pretnju da će biti uhapšeni zbog obavljanja svog posla, a da će to za posledicu imati autocenzuru i nedostatak ključnih informacija za javnost. Bez slobode štampe, javnost Srbije može da bude dezinformisana od strane izvršne vlasti.

Takođe, mnogi ljudi su uhapšeni bez ikakvog zvaničnog dokumenta ili obaveštenja.

Među njima je i 24-godišnja opoziciona aktivistikinja Jovana Popović iz KikindeTrenutno se nalazi u zatvoru nakon što je pre nekoliko dana uhapšena zbog navodnog kršenja mere karantina, a za koju je tvrdila da nije bila obaveštena – niti je primila zvanični nalog za izolaciju kod kuće. Zvaničan nalog nije ni mogla da dobije zato što se vratila u Srbiju tri dana pre Vladine uredbe koja reguliše to pitanje.

YUCOM je izjavio da im se sve više građana obraća koji su u istoj situaciji.

Vanredno stanje mora biti proporcionalno cilju, a to je borba protiv COVID – 19. U svetlu poslednjih događanja, postoji realna mogućnost da se vanredno stanje iskoristi za borbu protiv ljudskih prava, slobode štampe, demokratije i Evropske Unije, a to su problemi koji su istaknuti u poslednjim izveštajima o Srbiji.

Autor je osnivač Saveza za Srbiju i predsednik Stranke slobode i pravde

30. mart  2019.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari