Pošto se u izvještajima koje crnogorski zvaničnici šalju međunarodnim asocijacijama kao ni u aktuelnim raspravama o slobodi medija i sudskim procesima novinarima u Crnoj Gori moj slučaj rijetko ili uopšte ne pominje, prinuđen sam da domaću i stranu javnost ukratko obavijestim zašto sam i kako osuđen na astronomsku novčanu kaznu koju otplaćujem polovinom mjesečne plate.


Izvršnom presudom Osnovnog suda u Podgorici osuđen sam da Miloradu Boškoviću, bivšem novinaru Pobjede, i Milanu Stojoviću, bivšem glavnom uredniku Nikšićkih novina, po njihovoj zajedničkoj tužbi platim po 5.000 eura sa kamatom od 23.10. 2004. godine, i troškove parničnog postupka u iznosu od 4.020 eura, sa kamatom od 8. septembra 2008. godine.

Pomenuti iznos treba da platim Boškoviću i Stojoviću po osnovu naknade štete za pretrpljene duševne bolove.

Kazna mi je izrečena zbog teksta „Šesnaestorica“, koji je objavljen u listu Liberal od 24. septembra 1994. godine, čiji sam tada bio glavni i odgovorni urednik. U tekstu se navodi da se u spisima Haškog tribunala nalaze imena 16-orice crnogorskih novinara zbog ratnohuškačkih tekstova, među kojima su Milorad Bošković i Milan Stojović.

Stojović je, pored ostalog, poznat po tome što je na naslovnoj stranici Nikšićkih novina objavio „Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva“.

Bošković je zastupljen u „Pobjedinoj“ antologiji ratnohuškačkih tekstova „Rat za mir“.

Zbog istog teksta osuđen sam izvršnom presudom po tužbi Božidara Čolovića, bivšeg glavnog urednika Televizije Crne Gore.

Viši sud u Podgorici osudio me je da Čoloviću „solidarno na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede časti i ugleda“ platim 15.505 eura.

Televizija Crne Gore je, povodom svog jubileja prije pet godina, emitovala prilog „Svjedoci jednog vijeka“ u kojem je njen nekadašnji glavni urednik Božidar Čolović prikazan kao ratni huškač.

Sporna informacija objavljena u listu „Liberal“ nikada nije zvanično demantovana.

Osuđen sam zbog objavljivanja pomenutog teksta iako nisam njegov autor. Zakon o medijima iz 2002. ne predviđa odgovornost glavnog i odgovornog urednika po tužbi za klevetu.

Osuđen sam, takođe, da platim kaznu i za Liberalni savez Crne Gore kao osnivača lista „Liberal“, pošto je stranka u međuvremenu ugašena.

U ovim sudskim postupcima, koji su trajali skoro 15 godina, nisu utvrđene ključne činjenice za odlučivanje o tome da li sam kao glavni i odgovorni urednik znao da je informacija koju sam objavio eventualno netačna. Sudovi nisu razmatrali ni to da li je tada postojao ozbiljan, tj. javni interes, za objavljivanje te informacije – što su okolnosti koje isključuju odgovornost za štetu po čl. 198, st. 2 ZOO i po čl. 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Iznos dosuđenih novčanih kazni – oko 35.000 eura (oko mojih 100 mjesečnih plata) višestruko je veći od evropskih standarda.

U ovoj sudskoj farsi, koja je počela kao politički proces, učestvovale su sljedeće sudije Osnovnog i Višeg suda u Podgorici: Čedomir Dobrović, Ranko Vukić, Rade Kovačević, Dejan Dragović, Dragana Đuranović, Dragica Milačić, Ana Bečanović, Danilo Jegdić, Aleksandar Stojanović…

Autor je urednik u crnogorskom nedeljniku Monitor

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari