Svi smo mi Crni ovan 1Foto: Privatna arhiva

Cinizam je nisko stanje svesti. On je odnos prema društvenim fenomenima na način ismevanja i nipodaštavanja tih fenomena. Cinizam je samim tim i podsmeh plemenitim stvarima.

Drugim rečima, cinizam je podsmevanje onima koji se otvoreno bore da svet učine boljim. Uopšte nije važno da li će svet zaista i učiniti boljim, ali ta težnja nas već čini boljim ljudima jer za svoj cilj imamo utopijske ideje.

Takođe možda ove ideje nikada neće biti ostvarene, ali težiti ka njima svim sredstvima jeste nešto plemenito.

Cinizam s druge strane ismeva i izvrće ruglu ovakva nastojanja, odnosno čovek koji pribegava cinizmu u stvari je vrlo nesrećan i nezadovoljan, a u isto vreme nemoćan i nedovoljno hrabar da se upusti u nekakvu plemenitu akciju i zato jedini način kako bi se osetio živim, kako bi potvrdio svoje biće jeste da se tim plemenitim akcijama ruga.

Njegov kukavičluk i poruga proizlaze iz straha od istog tog podsmeha drugih i zato on nema hrabrosti da se upusti u težnju ka boljem svetu. Boji se da će i on biti ismevan pa zato ne napušta svoje cinično okruženje.

U kafiću „Crni ovan“ koji su u nedelju, 15. januara, napali neofašisti, povredili moje prijatelje i razbili staklo na ulaznim vratima, pijem kafu gotovo svaki dan. „Crni ovan“ je mesto koji okuplja upravo ljude koji se bore za bolji svet i bolje društvo.

Tu možete da sretnete aktiviste za prava životinja iz udruženja SPANS, koji svojim radom podstiču i produbljuju svest o udomljavanju kućnih ljubimaca, važnosti brige o njima ukoliko su na ulici i zbrinjavanju istih.

Takođe možete sresti ekipu vegana koja se zalaže za oslobođenje životinja od ropstva i brutalne eksploatacije zarad prehrane, pokazujući svojim primerom (jer ne jedu namernice životinjskog porekla) da se možemo hraniti i živeti drugačije.

Ljudi koji pripadaju Združenoj akciji Krov nad glavom, koja se bori da svako ima pravo na dom, kao i ljude koji kuvaju obroke za gladne u okviru Kuhinje solidarnosti, takođe su česti gosti „Crnog ovna“.

Tu je i ekipa iz straight edge punk supkulturnog pokreta, koja se takođe svojim primerom zalaže za ideju uživanja u muzici, svirkama bez cigareta, droge i alkohola. Mogu se sresti i ljudi koji su iz organizacije Antifašistički front 23. oktobar koja se između ostalog bavi raskrinkavanjem istorijskog revizionizma koji hoće da izjednači žrtve fašizma i one koji su ubijeni od strane komunista nakon oslobođenja Novog Sada, a koji su u velikom broju pripadali ili ustaškom pokretu, okupacionim snagama ili su bili njihovi kolaboracionisti.

Pored svih navedenih, „Crni ovan“ su još i mnogobrojni muzičari iz pank-rok sveta, LGBTQ+ osobe, pisci, kreativci i aktivisti na raznim poljima, Rusi i Ukrajinci koji su izbegli iz svojih zemalja jer se protive tom bratoubilačkom ratu, a koji zajedno nemaju problem da egzistiraju upravo u „Crnom ovnu“.

Međutim nisu cinici ti koji su napali „Crni ovan“ u nedelju, 15. januara. Napali su ga neofašisti, naoružani u nameri da realizuju svoju ideologiju mržnje i smrti prema onima koji prema njihovom ubeđenju ne bi trebalo da postoje, a to su plemeniti ljudi „Crnog ovna“ koji žele da svet učine boljim.

Tužilaštvo je donelo presudu o tome da se radi o nasilničkom ponašanju i zabranilo napadačima pristup lokalu. Dakle, poruka je da ako neko nasrne nožem, bokserom i palicom na vas, on se samo nasilno ponaša, a ukoliko vas slučajno ubije, to je valjda kolateralna šteta.

Neofašisti na svu sreću nisu postigli svoj cilj, ali treba jasno istaći šta je njihov cilj bio. Da li bi tužilaštvo donelo drugačiju odluku da je neko nastradao?

Možda. Ali nama ovo govori samo da državni sistem pravosuđa nema nameru da ovakve incidente rešava i da potencijalnu tragediju spreči, već ukoliko se tragedija i ne desi, stvari i ne rešava.

Ovakva odluka tužilaštva može samo da ohrabri druge neofašiste da ponove ono što su njihovi saborci učinili, jer za svoje delo nisu adekvatno kažnjeni.
Sad bi čitalac ovog teksta mogao, i to sa pravom da se zapita kakve sve ovo ima veze sa cinicima o kojima sam pisao na početku.

Cinika i cinizma je najviše u našem društvu, fašista i antifašista ima manje, samim tim od cinika zavisi u stvari kakav će biti ovaj svet i ovo društvo.

Prosečan cinik će reći: Pa to se tuku ovi ekstremni desničari i ekstremni levičari, šta mi imamo sa time!?

Cinik će reći: Ne podržavam nasilje, ali i ovi drugi nam nameću svoju ideologiju. Cinik će imati mišljenje o svemu tome koje će se poklapati sa mišljenjem drugih cinika, ali ništa neće uraditi jer on je samo cinik koji osuđuje preterano nasilje, ali i ne podržava plemenite ideje koje teže boljem društvu.

Ovaj tekst je namenjen upravo ciniku, jer od njega zavisi da li će smoći hrabrosti da postane bolji i preraste cinizam, stane na stranu plemenitosti ili će svojim podrugivanjem ostati po strani.

Hoće li stati na stranu onih koji nastoje da čine dobro kako bi svet postao bolji ili će ignorisati one koji žele smrt ovim prvim. Da li će i cinik postati Crni ovan, jer što je više Crnih ovnova to će biti manje neofašista.

Zato dođite u „Crni ovan“ da nas upoznate. Svi smo mi Crni ovan.

Smrt fašizmu!

Autor je diplomirani filozof

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari