Za sve nevine žrtve isti tretman 1

U tekstu „Nevine žrtve bez groba“ (Danas 7. Septembar) autora Slobodana Đurića, predsednika Udruženja političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima, piše da je 9. juna 2009. godine Vlada Republike Srbije osnovala državnu komisiju za pronalaženje i obeležavanje svih tajnih grobnica nastalih posle 12. septembra 1944, u kojima se nalaze posmrtni ostaci streljanih bez suđenja.

Nije mi poznato da je Vlada obrazložila zašto je uzet taj datum, ali je to verovatno učinjeno zato što je tada kralj Petar II sve Srbe, Hrvate i Slovence pozvao da stupe u oslobodilačku vojsku maršala Tita i da bi se pokazalo da je to uticalo na streljanja bez suđenja, a da bi se zato optužila nova komunistička last, te prikrili zločini okupatora i pre svega kvislinga i ravnogorskih četnika, na šta ukazuju i sledeći primeri:

Dana 1. novembra 1941. godine, Specijalna policija Nedićevog kvislinškog režima uhapsila je službenicu Ministarstva finansija Nadeždu Nadu Purić, člana KPJ u čijem je stanu pronađena i znatna količina Biltena Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije. Odmah po hapšenju i odvođenju u zatvor od policije je toliko tučena i mučena da je sledećeg dana izdahnula, a ne zna se šta je sa njenim posmrtnim ostacima. Kao narodnom heroju Jugoslavije postavljena joj je bista na uglu Makenzijeve i Kneginje Zorke. Na postamentu biste urezan je tekst naše pesnikinje Desanke Maksimović u kome piše da zbog toga što joj se ne zna grob čini nam se da je on svuda oko nas.

U Malom Požarevcu, sada opština Sopot, ravnogorski četnici su 17. decembra 1943, pretresajući kuću Čedomira Jašića našli ranjenog partizana koga su zaklali. Zaklali su i Čedu i njegovu suprugu Tomaniju i omladinca Luku Ostojića, koji je pomogao oko lečenja partizana, a omladinku Zagorku Pavlović, koja se takođe starala o ranjeniku odveli, i na kraju je ubili ali joj se ne zna grob.

Pripadnik beogradske ravnogorske organizacije Bora Mesarević, industrijalac, je jula 1944. pisao Draži Mihailoviću i ovo: “Ja sam gospodine đenerale ovako otvoren i prema Vama iz razloga što predviđam naš zajednički slom, našu propast u momentu kada treba da nam zablista sloboda… Zar nas malo ubijaše Nemci, Mađari, Hrvati, komunisti, ljotićevci. To su naši neprijatelji. Ali zar sada da se ubijamo i međusobno… Zar smeju da se vrše ubistva van Vašeg naređenja?! Ubijaju se ljudi nemilice u okolini Beograda, bez saslušanja, bez isleđenja, tako da se narod zgražava. Na svakom koraku čujete: „Poslaću mu crnu trojku“. Pa zar to da da bude naš mač kojim ćemo mi sami sebi odrezati glavu… Jedno je tačno: narod je ozlojeđen, pišti, kuka i škripi zubima…“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari