Unervozili su se radikali. Tačnije, izvestan broj njihovih članova i srednji ešalon funkcionera. Vide da im se stranka marginalizuje, samoizoluje, da na učestalim vanrednim lokalnim izborima sve češće biva ispod cenzusa, a na nacionalnom nivou da ga jedva prebacuje.

U opštinama u kojim ispadnu iz lokalnog parlamenta ostaju čak i bez budžetskog finansiranja, a šta tek reći za fotelje u upravama, sekretarijatima, javnim preduzećima, odakle se sve crpe novac za partijske i lične džepove, gde se sve udomljavaju prijatelji, rođaci i lojalni aktivisti. Ko nema para, nema ni moći, mada može i obrnuto. Slabo ko više radikale za nešto pita. Vlast to već odavno ne radi, a u poslednje vreme ih čak ni Koštunica i njegovi ne zarezuju. Počeli su i glasačko telo da im otimaju, zajedno sa „otpadničkim“ naprednjacima. Tri četvrtine stranke, i isto toliko birača, već im je otišlo kod Nikolića i Vučića, a i Šešelj izgleda neće baš tako skoro iz Haga. Mračnija polovina nekadašnje crveno-crne koalicije kroz isto tako mračne dane prolazi.

Sa dijagnozom radikalskog stanja iz prethodnog pasusa izgleda da su saglasni članovi i funkcioneri te stranke iz Kolubarskog okruga, koji su se ovih dana javno, preko medija, pobunili i uputili zahtev da gotovo kompletna vrhuška SRS, s Draganom Todorovićem na čelu, prepusti kormilo izbušenog broda „novim snagama“, odnosno „mladoj krvi“, pa poimence navode neke od svojih uzdanica s Aleksandrom Martinovićem na čelu. Valjevski SRS i njihov predsednik Veran Panić ističu da su i dalje odani Šešeljevoj ideologiji i njemu kao lideru, pa kao uvek pouzdani grudobran uzimaju njega u usta, tvrdeći da „i on hoće podmlađivanje rukovodstva“. S druge strane, Todorović pokreće disciplinski postupak protiv Panića, a svi iz Centralne otadžbinske uprave uglas, uključujući Martinovića, poručuju da su jedinstveni, da razlike između mladih i starih nema, a da iza Valjevaca stoji „spoljnji neprijatelj“, SNS biće, a ko bi drugi.

Crno se crnima, u svakom slučaju, piše. Samoizolacija od političke i društvene stvarnosti koju vode svakim danom donosi im nove poraze i, ma koliko se trudili da se nekako promene, pa bar i kozmetički, jer rokada Martinović – Todorović samo bi šminka bila, sve će dublje tonuti. A više ih ko neće imati žaliti. Pa, i što bi. Ta stranka nikada ništa dobro nije donela Srbiji, niti će. Jedini svetli trenutak u njihovoj istoriji bio je avgust 2008, kada su se pocepali. Nakon toga, čak i njihova konačna propast ovoj zemlji ništa posebno neće značiti. Nezadovoljni radikali, menjajte stranku. SRS je prošlost. Ima Srbija novih demona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari